Razorni potres koji je pogodio Baniju prije nešto više od mjesec dana potresao je i Banijce diljem svijeta. Brojni Banijci koji žive izvan svog kraja pomažu ljudima koji su u potresu pretrpjeli velike gubitke. Oni su otišli s Banije, ali Banija iz njihovih misli i osjećaja nije nikada.

Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja Banije postoji već 14 godina u Beogradu. Udruženje okuplja Banijce oko kulturno-umjetničkih i zavičajnih aktivnosti: stariji prenose, a mlađi čuvaju običaje, kulturu, tradiciju i zavičajnu posebnost. Predsjednik udruženja, Miroslav Kovjanić, ovih dana je na stalnoj telefonskoj liniji s ljudima s Banije, brine se za njih, raspituje i nudi pomoć. Pokrenuli su i humanitarnu akciju pod nazivom “Banijo naša nezaboravljena”. Otvorili su račun na koji se može uplatiti pomoć za one koji su izgubili svoje domove. Iz udruženja poručuju kako su zadovoljni odazivom i kako u takvoj teškoj situaciji i najmanja pomoć puno znači.

Miroslav Kovjanić rođen je i odrastao u Dvoru na Uni. U Zagrebu je pohađao fakultet, a 1991. godine odlazi za Beograd. Neugodnosti koje je doživljavao posljednjih godina u Zagrebu presudile su da napusti Hrvatsku. Ali svoju Baniju nije zaboravio i vrlo često se vraća u svoj kraj.

– Kada idem kući, ne mogu opisati kakav je to osjećaj. Svaki dolazak mi je težak. Znam doći do Jasenovca a da riječ ne progovorim, čak mi suze krenu. To je uvijek tako – priča Kovjanić prisjećajući se svojih dolazaka “kući”, kako on kaže.

Jer gdje god živjeli, kuća je mjesto gdje čovjek osjeća pripadnost i ispunjenje. Iako mu je roditeljska kuća u Dvoru na Uni srušena, njegova prava kuća je cijela Banija. Većinu života proveo je u Srbiji, ali opet često pomisli da bi starost volio dočekati u rodnoj Baniji.

– Mnogi koji su sada u Srbiji u radnom odnosu ne razmišljaju o povratku, ali većina nas planira, kada dođemo u neke ozbiljnije godine, da se vratimo – kaže nam Kovjanić.

Ipak, s tugom u glasu priča kako mu sve teže pada što je taj kraj desetljećima zanemarivan i zaboravljen. Ovaj potres je, uostalom, to najbolje pokazao.

– Cijeli kraj je zanemaren. Kada ovo govorim, ne mislim da je Hrvatima bolje nego Srbima. Dosta dobro poznajem Baniju i vidio sam kako ljudi ondje žive, to je tužno – ističe Kovjanić. Svoje sinove je odmalena vodio u zavičaj i oni su možda više vezani uz taj kraj od njega.

U sklopu Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije provode se brojne manifestacije: na “Banijskom pletenom kolu” gostuje nekoliko stotina izvođača i kulturno-umjetničkih društava, a “Banijske večeri” već godinama okupljaju Banijce diljem Srbije. Također, svake godine organiziraju turnir u malom nogometu gdje se okupi preko 300 mladih, zatim banijski sportski višeboj, predstavljaju umotvorine i rukotvorine Banijaca te brojne knjige. Jedna od hvalevrijednih aktivnosti je i “Prevencijom do boljeg zdravlja”. Naime, udruženje svake godine ugosti liječnike koji upućuju članove na koje načine da se bolje brinu o svom zdravlju.

– Naši ljudi su neodgovorni prema svome zdravlju, ali mi ih pokušavamo potaknuti da se brinu o sebi – govori Kovjanić.

Ipak, najviše vole kada se organizira posjeta Baniji. Jedanput godišnje organizira se prijevoz iz Beograda i posjećuju se Glina, Petrinja, Mali Gradac, Dvor na Uni i brojna druga mjesta toga kraja.

A u ovim teškim danima za Baniju Kovjanić i ostali članovi udruženja rade sve kako bi pomogli svome kraju.

– Pratimo sve i čujemo se telefonom s ljudima. Brinemo se za njih i neopisivo nam je žao zbog svega što ih je zadesilo. Bez obzira na to što nas ponesu svakodnevne obaveze, veza s Banijom je neraskidiva. Čujemo se s tamošnjim ljudima i pomažemo im koliko možemo – kaže i dodaje kako će taj stradali kraj sada biti još pustiji.

Nedugo nakon osnivanja Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije osnovan je i portal Banija Online. U početku je bila ideja da portal objavljuje vijesti vezane uz rad udruženja, ali ubrzo je prerastao u medij koji objavljuje sadržaje vezane uz cijelu Baniju. Portal od samog početka vodi i uređuje Nikola Đurić. Iako za sebe kaže da nije novinar, rad na portalu pričinjava mu veliko zadovoljstvo. A da radi dobro pokazuju i zavidne brojke pratitelja i čitatelja portala.

Nikola je također rođen u Dvoru na Uni. Sa 15 godina zajedno s obitelji u Oluji je napustio rodni kraj. Iako već preko 25 godina živi i radi u Srbiji, povezanost s Banijom nije prekinuta.

– Uz taj kraj vežu me korijeni koji ne mogu da se otrgnu. I dalje pričam ijekavicom, to je dio mog identiteta. Rođen sam na Baniji i to je moj identitet – kaže nam Đurić.

Dodaje kako u Srbiji nikada nije imao problema zbog svog govora. Druži se s ljudima koji su također porijeklom s Banije. Ona je stalna tema razgovora u njegovoj obitelji, a roditelji se gotovo svakodnevno prisjećaju minulog vremena. Nikola ponekad razmišlja o povratku u Hrvatsku, kao i brojni njegovi prijatelji, ali zbog atmosfere u hrvatskom društvu to će, kako kaže, teško biti ostvarivo. Nakon ovog razornog potresa brojni Banijci će se odseliti s Banije, a povratak onih koji su otišli zbog rata sve je manje izvjestan. Nikola ističe kako je upravo ovaj potres pokazao da prirodne nepogode ne broje krvna zrnca, da su svi zajedno pogođeni i da svima treba pomoć.

Ma koliko god kilometara bili daleko od rodnog kraja, Banijci ga ne zaboravljaju, a u ovim teškim trenucima svojim zemljacima spremno pružaju pomoć.