Turisti u svom domu

Piše: Olivera Radović

“Tako lepa, tako blizu”, “Kad srce kaže leto, kaže… Jadran”, “Letujte tamo gde su letovali vaši roditelji” – neki su od slogana koji su tokom poslednjih deset godina sa bilborda …

“Tako lepa, tako blizu”, “Kad srce kaže leto, kaže… Jadran”, “Letujte tamo gde su letovali vaši roditelji” – neki su od slogana koji su tokom poslednjih deset godina sa bilborda širom Beograda, Novog Sada i Subotice pozivali na letovanje u Hrvatsku. Hrvatska turistička zajednica ovog leta nije pozvala građane Srbije na Jadran, kampanje za privlačenje turista je organizovala u nekim drugim, evropskijim zemljama. S obzirom na novonastalu situaciju sa korona virusom, poluzatvorene granice i ogromne gubitke u prihodima od turizma, odlučili su da se ove sezone usmere tamo gde je izvesnije da će privući potencijalne goste.

Tako će ovog leta izostati i “kontraslogani” (“Letujte u Hrvatskoj ako bolujete od zaborava”), upiranje prstom tabloida u javne ličnosti koje godišnji odmor provedu na nekoj od morskih lokacija u Hrvatskoj, izostaće prepirke jesu li oni kosmopolite ili izdajice, izostaće sve te već mnogo puta ispričane i izanđale priče i predvidive pojednostavljene argumentacije i zaključci (sa svih suprotstavljenih strana). Možda jalovost tih rasprava u srpskoj javnosti i medijima najbolje ilustruje poslednji “slogan” upućen Srbima (odnosno, srpskim ženama i deci) koji su razvili navijači Dinama. Dok će ga ovi što se zgražavaju nad tuđim odabirom ležaljki i suncobrana gledati kao zvaničnu “dobrodošlicu”, ovi drugi, što se zgražavaju nad njihovim zgražavanjem i nazadnošću – praviće se da ne postoji.

U svakom slučaju, prema podacima sistema eVisitor, turisti iz Srbije su sve više letovali u Hrvatskoj poslednjih godina i, kako kažu podaci, trošili više od prosečnog Nemca. No izvesno je da će bez obzira na taj trend ove godine i oni izostati sa jadranske obale, čak i ako ne osećaju ni političke ni ekonomske prepreke i tvrde da su oduševljeni jadranskom obalom i gostoljubivošću domaćina. Jer čak i da se situacija sa epidemijom promeni, pooštren režim ulaska u Hrvatsku zbog korona virusa i obavezna izolacija od 14 dana ne zvuče ohrabrujuće za planiranje, pa se oni koji mogu vremenski i finansijski priuštiti sebi putovanje za godišnji odmor, odlučuju za neki drugi pravac, najčešće put Grčke, a onda i Bugarske ili Turske.

Govoreći o ovim brojkama i novim okolnostima koje se odražavaju i na turizam, direktor Nacionalne asocijacije turističkih agencija Srbije (Juta) rekao je nedavno da će zbog otežanog prelaska državne granice najviše biti oštećeni Srbi koji u Hrvatskoj imaju nekretnine, jer to znači da, za sada, neće moći da bez ograničenja borave u svojim kućama. Tako je zapravo izgovorio jednu tužnu, malo ironičnu, istinu. Ti ljudi su sada i zvanično, bez obzira i na državljanstvo, i na kuće, i na grobove koje tamo obilaze, postali turisti na sopstvenom pragu.

E ti novopečeni turisti sa “nekretninama” u Hrvatskoj, ako okolnosti sa prelaskom granice dozvole i ukaže se prilika za putovanje, tu priliku sigurno neće propustiti. Većina njih danas posećuje Hrvatsku jednom ili dvaput godišnje, najčešće u letnjim mesecima kada posete svoje mesto porekla ili mesto porekla svojih roditelja, rodbinu. Oni na “odmor” dolaze da obiđu ono malo staraca i familije koji su se vratili u zavičaj, da počiste zapuštene okućnice i obiđu zaparložena imanja. Da osete miris detinjstva, mladosti i nekih lepših vremena, pa i da se okupaju u najlepšem moru koje pamte, ali njih u zvaničnim statistikama o turistima nema. Oni neće ostavljati cehove po restoranima, neće odsedati po odmaralištima i hotelima, pa će ih i tu statistika zaobići. Iako su najverniji od svih posetilaca i ne privlače ih bilbordi ni bilo kakvi slogani ni fotografije. Njih nešto drugo vuče. A kad se podvuče crta i ekonomski interesi svedu, ni u toj računici neće biti važan faktor jer spadaju u tzv. nekomercijalni sektor.

Niko se od njih neće požaliti na neku neprijatnost, ali će svi biti pažljivi i oprezni, a potvrđuju to i prvi utisci kad se vrate u novu domovinu – svi će prvo reći da nije bilo nikakvih neprijatnosti. Teško da će to i pomisliti da kaže neko ko se vraća s Egejskog mora. Oni neće olako suditi ni generalizovati ni usled incidenata, ako se dogode, jer znaju kamo isključivost i generalizacija mogu da odvedu. Parkiraće trošni auto sa srpskim tablicama u garažu, a oko 5. avgusta, pred proslavu završetka vojne operacije “Oluja” u Kninu, to jest Dana pobede i domovinske zahvalnosti, u tišini će navući zavese i čekati da slavlje prođe. I ispratiće ih kao goste iz “nekretnina” u kojima su oni sami nekad dočekivali posetioce.

Najčudniji turisti, zaista. Najodaniji, najistrajniji, a sa najgorčim i najtežim iskustvom “putovanja”, čiju rutu prelaze i podsećaju je se više od dve decenije unazad.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: