Audiozapisi koje je tjednik Nacional pustio u javnost svega dva dana prije izbora otkrili su ono što se vrlo često nalazi iza fasade uglađenih političara koje svakodnevno gledamo i slušamo posredstvom medija. Andrej Plenković, kojega godinama prati glas uglađenog političara i koji se u javnosti u pravilu izražava diplomatskim, kontroliranim jezikom i stilom, na tim je snimkama zvučao kao „političar“ iz lokalne birtije koji komentira svoje političke protivnike. Tako smo iz krišom snimljenih audio zapisa doznali što zapravo predsjednik HDZ-a misli o svojim političkim oponentima. Političare iz Mosta i Domovinskog pokreta, nominalno srodnih, desnih, konzervativnih stranaka opisao je kao bolesnike, sektaše, kao „ljude spremne za Vrapče“, prevarante, nesposobne za bilo kakve javne dužnosti. Iako se Plenković u javnosti ponaša kao da ga kritike koje dolaze s desnice ne pogađaju previše, iz širokog repertoara uvreda kojima je počastio te desničarske političare jasno je da to nije istina. Štoviše, u njegovom glasu možda se i po prvi put osjetio strah od gubitka izbora. Dok je okupljenim HDZ-ovcima žustro objašnjavao da moraju prionuti svim snagama i dovesti i zadnjeg birača na biračka mjesta, on je pokazivao da nije baš uvjeren u svoju pobjedu.
Iako je godinama prozivao predsjednika Milanovića za srozavanje razine javne rasprave uvođenjem u političke polemike uvrede, predsjednik HDZ-a sada se i sam razotkrio kao netko tko u komunikaciji pribjegava najgorim uvredama. Takva nesnošljiva retorika prema političkim oponentima može imati značajne postizborne implikacije za sam HDZ koji zbog njih može ostati i bez vlasti. Nakon što su takvi epiteti iscurili u javnost, praktički je teško zamisliti situaciju u kojoj bi Plenković po glasove potrebne za saborsku većinu mogao ići strankama koje je netom prije izbora označio kao nešto politički najgore. Tako bi čitav HDZ nakon održanih izbora mogao postati taocem njegovih osobnih preferencija i stavova koje očigledno nisu i stavovi svih članova HDZ-a. Sama činjenica da je netko iz vrha stranke krišom snimao tu salvu uvreda i onda tu snimku dostavio medijima jasno pokazuje da unutar HDZ-a postoje i drugačija mišljenja.
Iako u trenutku pisanja ovog teksta rezultati izbora nisu poznati, jasno je da će se Plenković vratiti u svoju premijersku fotelju samo ako osvoji dovoljan broj mandata da vlast može sastaviti sa zastupnicima nacionalnih manjina, liberalima i drugim strančicama koje nemaju iole artikuliranu ideologiju. U suprotnom, tražit će se njegova glava kao uvjet za koaliciju bilo koje vrste. Ako se pokaže ono što su nagovještavale ankete, da je Domovinski pokret tzv. kingmejker, tj. ona opcija bez koje se ne može sastaviti vlada, vrlo je izgledno da će se tražiti Plenkovićevo odustajanje od čelnog mjesta vlade kao uvjet za koaliciju. Budući da HDZ sasvim izgledno neće prihvatiti takvo rješenje, moguće je da konačno rješenje postizborne matematike budu i novi izbori. Dok je nekada bilo potpuno normalno da svaka manja desna stranka prirodno završi u koaliciji s HDZ-om i naknadno bude progutana, to više nije slučaj. Prvo se iz HDZ-ovog zagrljaja istrgnuo Most koji je na prvi neposluh bio izbačen iz vlade, a sada je vrlo lako moguće da se nešto slično dogodi i s Domovinskim pokretom ako bi se ostvarila takva koalicija. Ključni razlog zbog kojih sve manje političkih opcija želi imati bilo kakve veze s HDZ-om su njegove korupcijske afere. Dakle, ako izborna sreća okrene leđa HDZ-u i sastavljanje vlade bude ovisilo o onima koje je njen predsjednik izvrijeđao netom prije izbornog dana, može se dogoditi da ova stranka ne bude u mogućnosti da sastavi vladu. Sve to, naravno, pod uvjetom da HDZ ne osvoji dovoljno mandata sa svojim partnerima i svoju novu vladu ne sastavi već u četvrtak ujutro, dan nakon održanih izbora.
Ali, na kraju, sve je moguće u politici, a nešto manje je i predvidivo.
