Danas najvjerojatnije u Hrvatskoj ne postoji proces koji duže traje od pokušaja Srpskog privrednog društva Privrednik da ostvari povrat svoje oduzete imovine. Za one koji nisu upoznati s temom, jer su se možda rodili nakon što je procedura povrata započela, Privrednik potražuje i u partnerstvu s Republikom Hrvatskom pokušava doći u vlasništvo nekretnina u Zagrebu koje su do kraja Drugoga svjetskoga rata bile u njegovom vlasništvu, ali su mu oduzete nakon dolaska komunističke vlasti 1945. godine.
Privrednik te nekretnine potražuje potpuno zakonito, te ispunjava sve zakonske uvjete za povrat budući da, iako po slovu zakona nema kontinuitet djelovanja, ispunjava sve druge uvjete koji Republici Hrvatskoj omogućavaju da mu vrati nasilno oduzetu imovinu. Prije svega, današnji Privrednik vjerna je preslika Privrednika koji je postojao i djelovao u vremenima prije njegove zabrane i oduzimanja imovine. Dapače, moglo bi se reći da ne postoji organizacija u čitavoj državi, a možda i u Europi, koja danas tako vjerno slijedi organizacijsku tradiciju kao Privrednik. Sjedište Privrednika danas je na istom mjestu i u istim prostorijama od 1907. godine, kada je Privrednik kupio zgradu svog sjedišta u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, što je nešto s čime se ne može pohvaliti gotovo niti jedna državna institucija. Nadalje, Privrednik još uvijek stipendira učenike i studente i to na impresivan način, te svake godine povećava broj stipendista. U 2023. stipendira ih preko stotinu. Privrednik i danas, jednako kao i prije više od stotinu godina izdaje svoj tiskani list, održava i razvija svoj portal, svoj radio, svoje tribine. Ukratko, ne postoji domena javnog društvenog djelovanja u kojoj Privrednik danas ne daje svoj doprinos. Također, Privrednik ove godine obilježava 30 godina od obnove rada. U svim tim godinama djelovao je bez ijedne mrlje i time dokazao da je vjerni sljednik ideja, rada i aktivnosti utemeljitelja Privrednika prije 125 godina. Ako je kontinuitet djelovanja uistinu prekinut njegovim gašenjem, što je bilo nemoguće izbjeći zbog puke činjenice da nije prestala potreba za njegovim postojanjem, nego je nasilno ukinut zakonskom normom koja je proizašla iz tadašnje ideologije, posljednjih 30 godina Privrednikovog djelovanja istinski je dokaz da Privrednik nikada ne bi prestao djelovati da nije nasilno ugašen.
No, unatoč svemu, državne institucije, ministarstvo nadležno za državnu imovinu i Vlada zasad čine sve da ne naprave ništa. Iako je Privrednik napravio sve što se od njega tražilo da do prijenosa vlasništva imovine dođe ili da se o tome barem odluči na mjerodavan način, ništa se ne događa. Ili još gore, odvija se proces koji po svojim karakteristikama, trajanju, zamršenosti, nelogičnosti, opravdanjima, objašnjenjima i svojom suludošću neopisivo podsjeća na proces kojeg je prolazio Josef K. u Kafkinom romanu. Proces u kojem se napravi korak naprijed, pa dva koraka nazad, pa nakon toga još jedan korak nazad, nakon čega se sve poništi i stvari kreću ispočetka. Od 2015. godine, kada je Vlada donijela zaključak da će se po stjecanju svih potrebnih uvjeta odlučiti o zahtjevu Privrednika, prošlo je dugih osam godina. Pet godina je prošlo od trenutka kada su se stekli svi uvjeti da se odluči o zahtjevu Privrednika. Podsjećamo, sukladno zaključku iz 2015., Vlada se obvezala da će odlučiti o Privrednikovim zahtjevima nakon što predmetna imovina postane vlasništvom Republike Hrvatske. Država se uknjižila kao vlasnik 2018. godine, a jedino što je Privrednik imao od toga jeste da su uplatnice za najam prostora počele stizati od države, a ne od Grada Zagreba.
Ne treba ni napominjati da su nebrojene druge organizacije u sličnim situacijama već ostvarile povrat svoje imovine i sada u miru ostvaruju svoje ciljeve koji su na dobrobit cijelog društva. Isto to čini i Privrednik, i višestruko više od drugih mnogo bogatijih, ali i neusporedivo teže, ovisan isključivo o tuđoj pomoći pri izvršavanju svoje sada već vjekovne misije – stipendiranja mladih i talentiranih ljudi.
Hoće li priča povratka Privrednikove nasilno oduzete imovine završiti u ladici jednoga od brojnih ministara državne imovine i nikada neće pronaći put do stola predsjednika Vlade – pitanje je koje ostaje otvoreno! Nakon više od 20 godina pokušavanja, osam godina nakon što je Vlada stavila svoj potpis na obvezu da o tome pitanju odluči, nakon pet godina što su ispunjeni apsolutno svi zakonski i moralni uvjeti za povrat, ne postoji nikakvo jamstvo da će se išta pozitivno dogoditi. Šutnja administracije je u slučaju Privrednika podignuta na najviši mogući nivo, sada već višedecenijski.
Iako je svakome dobronamjernome jasno da Privredniku pripada svako moralno i zakonito pravo na imovinu koju potražuje, političke elite koje u svojim rukama drže ključ rješavanja problema zasad svjesno ignoriraju svoje obveze i odlažu rješavanje povrata što je dulje moguće, po mogućnosti do završetka njihovih mandata. No, unatoč svemu, Privrednik će čekati i činiti sve da prisili odgovorne na djelovanje, jer upravo za to dobivaju plaću od građana na kraju svakog mjeseca. Uostalom, Privrednik se pokazao jako dobar u čekanju i traženju svoje prilike za vršenje svoje misije, a najbolji dokaz je činjenica da se prošle godine navršilo 125 godina od njegovog osnivanja. Godine su to koje na ovim prostorima nije doživjela niti jedna država, a još manje bilo koji politički režim.
