Srbi izbjegli iz Hrvatske ljudi su podijeljenog identiteta: mnogi od njih i danas samo tjelesno borave u Srbiji, duhom lutajući prostorima s kojih su bili prisiljeni otići. Slično je i s njihovim dokumentima – imaju dva pasoša, dvije osobne karte, dvije zdravstvene iskaznice.

Srbija i Hrvatska o njima uglavnom razmišljaju samo pred izbore, prva zato što želi njihove glasove, druga zato što ih ne želi. Problem s fiktivno prijavljenim glasačima Hrvatska ima na graničnim područjima s BiH, gdje na jednoj adresi “žive” deseci Hrvata. Vjerojatno je to jedan od najvažnijih razloga zašto su domaće vlasti promijenile Zakon o prebivalištu, koji određuje da građani mogu imati samo jedno prijavljeno prebivalište i samo jednu osobnu iskaznicu te da, žive li u drugoj državi, mogu imati status privremeno odsutne osobe.

Građanima je određen rok do kraja ove godine u kojem moraju regulirati to pitanje: do tada, moraju MUP-u dostaviti potvrde kojima dokazuju da su opravdano “privremeno odsutni” sa svojih stalnih adresa. Naravno, kada su Srbi u pitanju, pojavljuju se i specifični problemi. O njima, ali i problemima s birokracijom koja zakon tumači na pogrešan način, bilo je riječi na nedavnom sastanku pravnog tima Srpskog narodnog vijeća i predstavnika udruženja izbjeglica u Beogradu. Sastanku je prisustvovala i viša savjetnica Uprave za inspekcijske i upravne poslove MUP-a RH Višnja Stanić Šajatović, a organiziran je uz pomoć Kancelarije za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Vlade Srbije.

Predsjednik Koalicije udruženja izbjeglica i zastupnik u Skupštini Srbije Miodrag Linta požalio se kako se srpskim udruženjima mjesecima javljaju mnogi Srbi koji su pokušavali regulirati svoj status na različitim mjestima.

– Iskustva su različita. U Petrinji primerice nije bilo problema, obitelj je došla, dostavila potrebne papire i službenica je izdala potvrdu o privremenom boravištu. Međutim, u Kninu, Vrginmostu i mnogim drugim mestima, policijski službenici su unatoč činjenici da još traje rok u kome građani mogu regulisati status od njih tražili da na licu mesta odaberu prebivalište, a nakon šta bi oni izabrali srpsko, oni bi im poništavali hrvatske lične karte! Isto se događalo u konzulatima RH u Subotici i Beogradu. To je protivzakonito dejstvovanje službenika policije i posve suprotno obećanjima koja smo dobili. Zanima me da li tako postupaju i sa Hrvatima iz BiH koji imaju dva prebivališta – pita Linta.

Predstavnici Srba dobro su zapamtili što su na tu temu u medijima, uz ostale, govorili premijer Zoran Milanović i potpredsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan Hrvatske Ivo Jelušić, koji su isticali da se hrvatski građani u inozemstvu “ne trebaju bojati da će ostati bez hrvatskog prebivališta”. Prema zakonu, za izdavanje potvrde o privremenom boravku u inozemstvu potrebno je dostaviti jedan od šest dokumenata kojim se to dokazuje. To su potvrda o postupku obnove objekta u RH, stambenom zbrinjavanju, školovanju u inozemstvu, zaposlenju, liječenju ili uzdržavanju neke osobe izvan Hrvatske. Isto tako, sve osobe koje dobiju potvrdu o privremenom boravištu u inozemstvu na pet godina, nakon tog roka ponovno moraju doći na policiju i tada će dobiti potvrde na tri godine, koje se mogu izdavati “do beskonačnosti”, kako je to slikovito u intervjuu na Hrvatskom radiju krajem prošle godine izjavio Jelušić.

Međutim, ono što Milanović, Jelušić i mnogi drugi u vlasti nisu izjavili – a sigurno nisu ni mislili – jest da će neke policijske postaje i konzulati na jedan način tumačiti zakonske odredbe prema građanima hrvatske, a na drugi prema građanima srpske nacionalnosti. Naime, dosad nismo čuli da je netko od Hrvata koji žive u inozemstvu imao slične probleme, a koliko su pojedini službenici na šalterima policijskih postaja pogrešno protumačili zakon, svjedoči iskustvo građana s terena. Tako je u policiji u Vrginmostu službenica jednoj građanki odbila izdati potvrdu o privremenom prebivalištu u inozemstvu, jer u potvrdi o zaposlenju, kojom dokazuje da živi u Srbiji, nije pisalo je li zaposlena na određeno ili neodređeno vrijeme…

– Nama se stalno događaju neugodnosti. Mnoge naše ljude policija zaustavlja na granici jer voze automobile sa srpskim tablicama. Kažu, radite carinski prekršaj, imate prebivalište u Hrvatskoj, i izriču kaznu od 6.000 kuna – rekao je predstavnik izbjeglica Rade Matijaš. Mnogi su istaknuli kako se obnova kuća oteže godinama i da većina još čeka obnovu, a sada ih policija i konzulat tjeraju da izaberu prebivalište i ponište hrvatske osobne, čime gube pravo na obnovu, a bez nje nema ni povratka. Jedan od predsjednika srpskih izbjegličkih udruženja, Milojko Budimir, naglasio je da su se izbjegli Srbi koji žive u inozemstvu spremni odreći i prava na glasanje, samo da zadrže prebivalište u Hrvatskoj. Tako je i bilo dogovoreno na sastanku izbjeglica s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem početkom ove godine.

Predstavnica MUP-a RH nije imala odgovore na pitanja, pritužbe i očitu diskriminaciju po nacionalnoj osnovi koju provode mnogi njezini kolege; naglasila je kako se sve primjedbe na račun pojedinih pripadnika MUP-a mogu i trebaju prijaviti. Članice SNV-ovog pravnog tima zatražile su od izbjeglica da sve poteškoće prijave i njima, da bi ih i one proslijedile MUP-u.

– To je put koji se pokazao efikasnim – istaknula je voditeljica pravnog tima Tatjana Vukobratović Spasojević.

Potpisnika ovih redova zanimao je odgovor na pitanje što će dogoditi službenicima MUP-a i konzulata RH ako se utvrdi da su na jedan način primjenjivali zakon za Hrvate, a na drugi za Srbe; što će se dogoditi onima na različitim šalterima koji i tolike godine nakon rata polupismenim starcima, čije je živote pomela “Oluja”, uništavaju osobne dokumente i naplaćuju kazne bez ikakve zakonske osnove, samo zato da još više ponize njihovo ionako povrijeđeno ljudsko dostojanstvo… Zar nije dovoljno što još ima onih čije kuće nisu obnovljene, kojima stanovi nisu vraćeni, što krivci za otimačinu, palež i miniranje domova do danas nisu kažnjeni? Ne prijave li se takvi službenici, ništa se neće promijeniti, no ako se prijave, možda će se, ako ništa drugo, barem nešto promijeniti – počet će ih se razlikovati od onih koji pošteno rade svoj posao, a takvih ima mnogo, ističu i predstavnici izbjeglica. Jer, doista, nikada nisu svi bili isti…

Piše: Saša Kosanović

Izvor: Tjednik Novosti