Tisuće tona otpada u Lici zvuče kao savršen motiv za rušenje neodgovorne vlade koja je dopustila takvo epsko trovanje najčišćeg dijela Hrvatske. U praksi, koga briga za otpad!? Koga briga za Liku i ljude koji piju mikroplastiku? Možda pet posto stanovništva. Ostali gledaju svoja posla, pa i velik dio onih koji tu mikroplastiku piju. Hrvatska nikada nije bila zemlja političkih ideala, nego čiste matematičke računice. Ako ostanak Plenkovića na vlasti jamči sigurnu socijalnu naknadu, nekoliko postotaka rasta mirovina ili milijardu eura više iz europskih fondova, onda on ostaje. Tako se u Hrvatskoj razmišlja od pamtivijeka i tradicija se neće promijeniti zbog nekog trovanja Like.
Zato nikakvo izglasavanje nepovjerenja Plenkoviću iz ekoloških i sličnih razloga nije moguće. Njega će se svrgavati s vlasti tek kada iz Brisela više ne uspije dovući vreću milijardi, kada europski fondovi presuše i kada netko bude morao postati krivac za oskudicu. Do tada je miran jer svoj posao obavlja kako treba: dovlači tuđe i, ako je moguće, besplatne milijarde. To je formula njegove dugovječnosti. Plenković nije politički neuništiv zato što ga građani vole ili mu vjeruju. Neuništiv je zato što je stao između Brisela i hrvatskog džepa. Dok novac prolazi kroz njegove ruke, lako stvara dojam da bez njega ne bi ni stigao. Svaku povišicu, subvenciju ili projekt moguće je predstaviti kao rezultat sposobne vlade, čak i kada se financira zaduženjem ili europskim novcem.
U takvom sustavu i korupcija dobiva svoje mjesto u računici. Svi je vidimo i osuđujemo, ali je često doživljavamo kao proviziju koju vlast uzima za održavanje sustava. Ako nakon krađe nešto ostane i za njih, mnogi će zaključiti da je alternativa možda moralno ljepša, ali materijalno neizvjesnija. Čovjek s malom mirovinom ne glasa za apstraktnu čestitost ako vjeruje da bi zbog nje mogao ostati bez trideset eura dodatka. Upravo tu oporba godinama promašuje prirodu današnje vlasti. SDP i Možemo ponašaju se kao da je dovoljno dokazati da je Vlada neodgovorna ili korumpirana, pa da će se građani obuzeti moralnim gnjevom pobuniti. Neće. Građani mogu vjerovati da vlast krade i glasati za nju ako procijene da im ipak jamči mirovinu, plaću, subvenciju, radno mjesto ili barem privid stabilnosti.
Zbog toga nabrajanje afera nije politički program. Ono može proizvesti naslov, saborsku svađu i nekoliko dana bijesa, ali ne odgovara na pitanje koje većinu birača doista zanima: što dobivam promjenom vlasti? Hoće li mi račun biti manji, stan dostupniji, plaća veća, a posao sigurniji? Ako je odgovor samo da će novi ljudi biti pristojniji i manje krasti, mnogima to nije dovoljno. Posebno kada ni ljevica vlastitom prošlošću ne jamči da će uistinu biti poštenija.
Slično je s Likom. Ekološka katastrofa strašna je sve dok je na televiziji, ali stanovniku Zagreba, Splita ili Rijeke ona je daleka apstrakcija. Čak će i dio stanovnika Like prije izračunati što mu donosi lokalna vlast nego kazniti premijera zbog otrova zakopanog nekoliko kilometara dalje. To nije opravdanje, nego opis društva u kojem je osobna korist pobijedila zajednički interes.
Oporba zato traži Plenkovićevu smjenu ne nudeći novu računicu. Nudi moralnu osudu ondje gdje birači traže materijalnu ponudu. Pritom ni sama ne želi odbaciti sustav na kojem počiva njegova moć: europske fondove, subvencije, javnu potrošnju i raspodjelu novca kroz državu. Želi samo preuzeti blagajnu i uvjeriti nas da bi je pravednije vodila. Možda i bi, ali to nije dovoljno za rušenje vlasti koja je od raspodjele napravila političku znanost.
Ako oporba doista želi srušiti Plenkovića, mora prestati čekati aferu koja će građanima navodno otvoriti oči. Oči su im otvorene. Oni vide korupciju, otpad i bahatost, ali vide i uplatu na računu. Oporba im mora ponuditi bolju računicu, objasniti od čega će zemlja živjeti bez stalnog dotoka europskog novca i dokazati da promjena vlasti ne znači samo promjenu ljudi koji dijele isti novac. U Hrvatskoj vlast ne pada kada izgubi moralni autoritet. Pada kada ostane bez novca kojim održava društveni mir. Dok god milijarde stižu iz Brisela, Plenković može biti politički miran.
