Umro je Goran Babić. Pjesnik, književnik, esejist, polemičar i još puno toga. Čovjek koji se svojih uvjerenja nije želio odreći, u zemlji u kojoj su to napravile stotine hiljada njenih građana nije mogao ostati. Otišao je ’91. iz Zagreba u Beograd. Prognan iz Hrvatske, ostao je zapravo neprihvaćen u nekadašnjem glavnom gradu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, zemlje koju i danas, 35 godina nakon upokojenja, hrvatski novinari i intelektualci zovu „bivšom zemljom“, plašeći se i njenog imena. Veliki jugoslavenski pjesnik, Goran Babić, sin mostarskog partizana i beogradske partizanke jevrejskog porijekla iz redova klasnog neprijatelja, pokopan je u krugu drugarica i drugova, prijateljica i prijatelja, suborkinja i suboraca, tiho u Beogradu na jevrejskom groblju.

O čovjeku kojem je hrvatska kulturna javnost desetljećima pokušavala zatrti i ime i lik i djelo, o njegovoj poeziji, političkim idejama i odabirima na novoj Privrednikovoj tribini govorio je novinar Rade Dragojević i pjesnik Marko Pogačar. Nekoliko pjesama pročitao je glumac Vilim Matula. Razgovor je moderirao novinar Saša Kosanović.