Stotinu i šezdeset pet iranskih djevojčica ubijeno u jednom jedinom napadu združenih američko-izraelskih snaga prošloga vikenda, u okviru goleme vojne kampanje koju je pokrenuo američki predsjednik Donald Tramp protiv Irana. Iako su SAD i Izrael uspjeli svojim napadima ubiti i iranskog vrhovnog vođu i cijeli niz najznačajnijih vojnih lidera, smrt ovolikog broja djece najveća je tragedija ovoga rata i ostat će tako, ukoliko združena izraelsko-američka kampanja ne pogodi još neku školu u nastavku rata kojem se ne nazire kraj.
Američko-izraelski napad na Iran, ili njihov napad na bilo koga na planeti Zemlji više ne može nikoga iznenaditi. Trampova administracija je, crno na bijelo, cijelom svijetu dala do znanja da će koristiti svoju vatrenu moć da ostvari američke interese, to jest u ovom slučaju i izraelske interese na Bliskom istoku. Počelo je s Venecuelom, nastavilo se s natezanjem oko Grenlanda, a sada se nastavlja s Iranom. Smrt i razaranje širi se ponovo Bliskim istokom, a Trampov cilj je jasan. Želi u kratkom vremenu u potpunosti razoriti iranske vojne kapacitete, uništiti u potpunosti iransku vojnu moć, nuklearne kapacitete i mornaricu i tako tu državu u potpunosti neutralizirati do kraja svoga mandata. Tramp, kao i ranije, želi ostati zapisan kao predsjednik koji je riješio problem zvan Iran. I u ovom trenutku ne postoji nitko tko mu može stati na put. Dapače, u akcijama u Iranu, kao i ranije u Venecueli, Tramp uživa punu podršku EU koja se isprofilirala kao svojevrsni moralni sudac vojnih akcija diljem svijeta. Ista ekipa koja se već godinama zgraža nad ruskim akcijama u Ukrajini nema nikakvih problema s bombardiranjem Irana i kolateralnim žrtvama od toga bombardiranja.
Dok se Trampov prethodnik zgražao ruskim napadom na Ukrajinu, Tramp je od početka zauzeo drugačiji pristup, pristup svojevrsnog razumijevanja ruskih interesa, pripremajući se za vlastite specijalne vojne operacije. I njegovo vrijeme je došlo. Najprije je, u maniri kauboja koji ulijeće konjem u salun, uletio u Venecuelu i oteo službenog predsjednika države, postavivši time presedan u modernoj svjetskoj politici. Nakon takvog čina nestale su sve iluzije da Tramp ima bilo kakve kočnice. Napad na Iran savršeno je logičan nastavak njegove kampanje i u toj operaciji ići će do kraja. Nakon prvog tjedna rata jasno je da je Iran inferioran američko-izraleskoj vojnoj moći. Iako pruža ozbiljan otpor i nanosi teške gubitke prije svega Izraelu, ali i SAD-u, jasno je da će Iran pretrpjeti stravične gubitke u slučaju da se rat oduži. Količina naoružanja kojim raspolaže SAD naprosto je superiorna bilo kojoj svjetskoj vojsci, a pogotovo Iranu.
Svijet je u Trampovoj Americi dobio kombinaciju kakvu nije vidio od početka Drugog svjetskog rata. Neograničenu vojnu moć u rukama čovjeka koji je spreman ići do kraja i u potpunosti ignorirati postojeća pravila igre. Takav pristup može dovesti do dva dijametralno različita ishoda. Jedan ishod je mir kao posljedica prijetnje uništenjem, a drugi ishod je totalni rat koji svijet može odvući na sličnu putanju kojom je već prošao. Ušli smo u doba u kojem se vrlo lako može postati metom balističkih projektila i u kojem se prvo puca, a onda postavljaju pitanja. Gdje će nas taj pristup u rješavanju međunarodnih problema odvesti ostaje za vidjeti, ali strah mnogih da smo na pogrešnom putu izgleda i više nego opravdan.
