Rašpa je autorski bend iz Zagreba osnovan u jesen 2013. godine. Na inicijativu bubnjara, ovaj četverac bez kormilara okupljen je kako bi dugogodišnji prijatelji jednom nedeljno popili pivo, prokomentarisali dnevno-političku situaciju i eventualno nešto odsvirali.

U samom početku bend Rašpa je uglavnom izvodio obrade dragih im izvođača (Supersuckers, Nashville Pussy, Danko Jones, Ramones, Motorhead, MC5, Stooges i ostalih), a kasnije je primat dobio autorski rad. Tako su već 2016. godine s pesmom Stric Fritz kroz 10 sedmica osvajali vodeća mesta na top listi Radija 101 – Cener.

Stilski je njihova muzika mešavina žanrova, svojevrsni punk–rock s elementima metala, pa i bluesa, a oni sami bi je okarakterisali kao MILF rock i JOJ punk. Kompletna diskografija je izdata za nezavisnu etiketu legendarnog Zdenka Franjića, „Slušaj najglasnije“, a sastoji se od EP-a „Rupe u sjećanju“ (2015.), LP-a „Izlaz iz sistema“ (2016.), EP-a „Puna šaka brade“ (2017.) i najnovijeg LP-a „A gdje je revolucija stoko?“ (2019.).

Osim koncerata po zagrebačkim klubovima (Route 66, Močvara, Hard place i sličnim) svakako treba izdvojiti odlične nastupe u Kuli i Novom Sadu s prijateljskim bendom „Neprijatelj prelazi zeku“, riječkom Palachu na RI Rock-u, te posebno onaj na O’Rock fest-u gde su od strane stručnog žirija proglašeni pobednikom takmičarskog dela. Snimili su i nekoliko video materijala.

Bez obzira na određene kadrovske promene, Rašpa svira i i dalje intenzivno nastupa u trenutnoj postavi: Daniel Springer (bubnjevi), Duško Isaković (gitara), Ivan Lipak (bas) i Danijel Janković (vokal).

Jedan od članova benda od samog njegovog osnivanja, pevač Danijel Janković, govorio nam je za P-portal o saradnji s beogradskim i novosadskim muzičarima, planovima, punku…

Kako je došlo do saradnje vašeg benda s novosadskim bendovima? Kakav utisak je na vas ostavila ta saradnja i kako je izgledala?

Sasvim slučajno i spada u rubriku vjerovali ili ne. Poslali smo bendu Neprijatelj prelazi zeku preko fejsa poruku je l’ bi svirali s nama i ostalo je povijest. Za tri mjeseca imali smo prvu zajedničku svirku u Bjelovaru, dan kasnije u Zagrebu i postali prijatelji za cijeli život. Nevjerojatno kako smo kliknuli. Naravno, suradnja se nastavila, što kroz zajedničke koncerte i u Hrvatskoj i u Srbiji, ali i privatno smo odlazili mi u Novi Sad i oni dolazili u Zagreb. Kroz ta druženja upoznali smo fenomenalne ljude iz drugih bendova iz Srbije (Po kratkom postupku, Tetrapank, M.U.D.A.), pa smo logično surađivali i s njima. Zaključak cijele te priče je da nije bitno koje si boje kože, vjere ili nacionalnosti – bitno da si čovjek.

Nedavno vas je napustio stari gitarista, i neočekivano sada svirate sa muzičarem iz Beograda i to iz maltene prve generacije tamošnjih pankera. Kako je došlo do tog spoja?

Pa opet sasvim slučajno (smeh). Nakon što je Robi otišao, pokušali smo s Krešom iz Rizola, ali eto nije išlo. I onda na koncertu Šanka u Tvornici preko ekipe iz Novog Sada koja je došla tom prilikom, upoznamo Duleta i uz pivu za pet minuta sve dogovorimo. Odličan tajming! Njemu se svira, mi bez gitariste… Izuzetno naslušan i predan sviranju, leg’o nam je ko budali šamar. Dao nam je jednu sasvim drugu dimenziju, unio svoj stil i novi polet. Jako se veselimo radu na novim stvarima. A to što je iz Beograda je samo plus, valjda će nam sredit neku svirku tamo (smeh).

Za sada imate nekoliko izdanja za izdavačku kuću „Slušaj najglasnije“ nadaleko čuvenog Zdenka Franjica. Je l’ to znači da i od vas možemo očekivati da ćete postati regionalno poznati, kao na primer Majke i Goribor, između ostalih?

Zdena je legenda. Beskrajno sam mu zahvalan za sve što je napravio i za Rašpu, ali i za neke prijašnje bendove u kojima sam kao klinac urlao. E sada drugi dio pitanja… Rašpa je prije svega hobi. Svi smo obiteljski ljudi s obavezama, premda evidentno ima potencijala za stepenicu više… etablirali smo se kao bend. Nismo više demo bend, zaredale su nam se odlične svirke (Kula, Novi Sad, Zabok, Rijeka, evo uskoro i Vinkovci…), ali i dalje je to prvenstveno ispušni ventil i prijateljsko druženje. Možda ne bi ni bilo dobro da to postane posao. Vrijeme će pokazati.

Da li ste uočili razlike u mentalitetu ili je punk svuda jednostravno punk?

Punk je stav. Borba za prava individue, pa onda i društva u cjelini i kao takav bi svuda trebao biti jednostavno punk. I u Hrvatskoj i u Srbiji i u Rusiji i u Americi. Bilo gdje na svijetu.

 

Fotografije: Vida Isaković