Nestvarni pejzaži i bajkovit pogled na predivne predjele Plitvičkih jezera, najstarijeg i najvećeg nacionalnog parka u Hrvatskoj, prošlog su tjedna vještim kičicama slikara prenijeti na platna i ovjekovječeni na Petoj Privrednikovoj dobrotvornoj likovnoj koloniji. Različite tehnike, motivi, umjetnički senzibiliteti dvanaest vrhunskih akademskih slikara iz cijele Hrvatske koji su na koloniji sudjelovali, ujedinila je jedna zajednička, plemenita želja – da svojim umjetničkim djelima i talentom pomognu druge, nešto mlađe talente, Privrednikove stipendiste.

Sada već tradicionalna, peta po redu Privredikova likovna kolonija, održana od 10. do 13. septembra na Plitvičkim jezerima, i ove godine je bila posvećena Vladimiru Matijeviću, jednom od najvećih dobrotvora srpskog naroda, ali i šire, na čitavom ovom podneblju. Tako Srpsko privredno društvo Privrednik danas pokušava sačuvati sjećanje na život, rad i djelo ovog humaniste i oživjeti njegovo dobročinstvo te na tragu njegovih ideja – pomoći Privrednikove stipendiste.

Organizatori kolonije na čelu s predsjednikom Privrednika Nikolom Lunićem prije nego što su svečano otvorili koloniju i poželjeli dobrodošlicu umjetnicima, posjetili su Gornji Budački nadomak Karlovca, rodno mjesto Vladimira Matijevića, da se poklone djelu i sjete čovjeka koji je zadužio mnoge naraštaje mladih ljudi materijalno ih pomažući i duhovno ih usmjeravajući. Pokraj crkve posvećene svetom Vasiliju Ostroškom, uz spomen-ploču podignutu prije šest godina, obilježili su i godišnjicu smrti ovog velikog čovjeka i rodoljuba.

Četiri prethodne kolonije bile su održane upravo na prostoru Korduna kako bi se na taj način oživjeo i osjećaj solidarnosti i dobročinstva koji je Vladimir Matijević kroz cijeli život simbolizirao.

– To je još jedan od ciljeva kolonije, da skrenemo pažnju javnosti na područja s kojih dolaze naši stipendisti, do sada su kolonije bile na Kordunu, ove godine u Lici, a narednih će biti na Baniji, u Zapadnoj Slavoniji… To su sve ekonomski zapostavljena područja, koja imaju velike privredne i prirodne potencijale, ali i ljudske potencijale, jer naši stipendisti su iznadprosječno nadareni i uspješni učenici i studenti, naglasio je predsjednik Privrednika Nikola Lunić i podsjetio da je i sam Vladimir Matijević, obilazeći kao trgovac ove krajeve još krajem 19. stoljeća i vidjevši ondašnje siromaštvo, tako došao na ideju o osnivanju Privrednika.

– On je onda došavši u Zagreb preporučivao svojim kolegama trgovcima mlade ljude iz ovih krajeva za šegrte u raznim radnjama, zvao ih je „moji mali rođaci sa sela“ i tako je on zapravo i prije nego što je osnovao Privrednik samostalno zbrinuo mnogo djece kod brojnih zanatlija i trgovaca, a onda kad je video plodove tog rada, osnovao i Privrednik koji je to dalje radio sustavno, naglasio je Lunić.

Vladimir Matijević je davne 1897. godine u Zagrebu osnovao Srpsko privredno društvo Privrednik, jedno od najstarijih humanitarnih udruženja na ovim prostorima. Zahvaljujući njemu Privrednik je do 1946. godine, kada je ukinut i zabranjen, odškolovao gotovo 40.000 siromašne djece i omladine s prostora Korduna, Banije, Like, sjeverne Dalmacije,… Zahvaljujući Privredniku mnogi mladi ljudi izašli su iz siromaštva i stekli društveni ugled i ostvarili karijeru. Postali su trgovci i zanatlije, otvorili svoje trgovine i zanatske radnje u Zagrebu i mnogim drugim gradovima i mjestima. Ili su se vratili u rodno mjesto u kojem su bili pokretači kulturnog i privrednog života svoje sredine.

Matijevićevo besmrtno djelo i dalje živi. Iako vrijedna imovina koju su Vladimir i Paulina Matijević zavještali za školovanje omladine još uvijek ne služi za tu svrhu, odnosno nije vraćena Privredniku, Privrednik godišnje na različite načine prikupi sredstva i stipendira oko pedeset talentiranih učenika i studenata slabijih materijalnih mogućnosti s područja cijele Hrvatske.

Jedan od načina za prikupljanje sredstava za stipendiranje, pored dobrovoljnih donacija različitih institucija i pojedinaca, jesu upravo ovakvi, dobrotvorni kulturni događaji.

Zbog novonastale situacije s pandemijom, ovogodišnja kolonija nije bila međunarodnog karaktera poput prethodnih, kada su se odazivali umjetnici iz čitave regije, od Srbije, preko Bosne, do Slovenije. Ali je specifičnost ove Pete kolonije ta što su autori došli iz svih krajeva Hrvatske – od Pule, preko Splita, Rijeke, Osijeka, Varaždina, Labina, pa sve do Zagreba. Svi su akademski umjetnici školovani na akademijama u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. I ono što je još zanimljivo, uz sve bogate rezultate koje su do sada postigli, nagrade i uspjehe – većinom su to mladi ljudi.

– Posebno je važno da su ovogodišnji sudionici kolonije uglavnom bili mladi akademski slikari koji su svojim radovima donirali opet mladim ljudima, što je važno za Privrednik koji želi biti i jeste oslonac mladima. Veliko nam je zadovoljstvo što smo uspjeli potaknuti te mlade ljude da budu donatori i podupiratelji još mlađim studentima i učenicima, rekao je Lunić.

Na ovogodišnjoj Privrednikovoj likovnoj koloniji sudjelovalo je ukupno 12 likovnih umjetnika (više o njima i njihovim radovima možete pročitati ovdje), a izabrani su preko otvorenog poziva na osnovu svojih profesionalnih biografija i postignuća. Izbornica i stručna voditeljica kolonije bila je povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol.

– Iznimno smo zahvalni i ponosni što smo mogli ugostiti tako divne, talentirane i vrijedne ljude koji su svojim umjetničkim djelima na najljepši mogući način doprinijeli Privrednikovoj humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za stipendiranje talentiranih učenika i studenata, kazala je za P-portal izbornica kolonije i zahvalila se i onim autorima koji nisu mogli doći, ali su velikodušno poslali svoje slike-donacije.

Prema riječima samih sudionika, izuzetni prirodni predjeli, dobra atmosfera, druženje, ali i odlični domaćini i organizatori, potakli su njihov stvaralački impuls i inspiraciju. Tako je fundus likovnih radova Privrednika nakon četverodnevne kolonije obogaćen za dvadeset i šest likovnih djela vrhunske kvalitete. Do kraja godine Privrednik će organizirati i humanitarnu aukciju ovih slika, a sav prihod od njihove prodaje biće usmjeren na Privrednikove fondove za stipendiranje učenika i studenata.

Ako bi ovi radovi bili prodati po realnim cijenama, po kojima ovi umjetnici inače i nude svoja djela, prikupljeni iznos bio bi dovoljan za više od 50 mjesečnih studentskih stipendija. Odnosno, za pet godišnjih stipendija koje Privrednikovi stipendisti primaju tokom deset mjeseci. Ili, ako malo drugačije proračunamo, taj iznos bio bi dovoljan za financiranje čitavog fakultetskog obrazovanja u trajanju od pet godina jednog mladog, vrijednog čovjeka.