Svojim radom i dostignućima Vladimir Matijević, osnivač Srpskog privrednog društva ‘Privrednik’, maksimalno se približio menadžersko-liderskom kodu idealnog menadžera.
Slobodan Ivošević, konzultant za top-menadžment iz Novog Sada, na tribini ‘Menadžersko – liderski kod Vladimira Matijevića’, koja je povodom 160. godišnjice Matijevićevog rođenja održana u utorak, u Privrednikovom domu u Zagrebu.
– Od završetka više trgovačke akademije u Beču, pa do kraja svog života, 1929. godine u Beogradu, trgovac Vladimir Matijević je za 50 godina rada uspeo da postane prvo ugledan i imućan, a onda i bogat, čovekoljubiv i dobročinitelj (filantrop). Svojim primerom pokazao je da je moguće živeti život u duhovnom i materijalnom bogatstvu i ostati čovek upamćen među ljudima, u narodu i u istoriji. Tako se on, koliko je to čoveku moguće, približio menadžersko-liderskom kodu idealnog menadžera (PAEI) po teoriji američkog profesora menadžmenta i preduzetnika dr. Isaka Adižesa – rekao je Ivošević.
Podsjetivši na dostignuća u osnivanju i održavanju rada ‘Privrednika’, što je omogućilo školovanje, posao i egzistenciju za najmanje 36.775 mladih ljudi čija su imena zabilježena u spisku pitomaca od 1897. do Drugog svjetskog rata, Ivošević je naveo i da je Matijević po svojim zapisima i po iskazima suvremenika bio uspješan realizator (P), organizator (A), vizionar (E) i okupljač (I) koji je, istini za volju, ‘Privrednik’ vodio čvrstom rukom.
– Ali dobru organizaciju pokazuje podatak da je cijelu organizaciju opsluživalo samo 20 činovnika – rekao je.
Rad ‘Privrednika’ bio je i značajan društveni proces jer su iza svakog pitomca, do 1914. s područja Hrvatske, a od 1922. s područja cijele Jugoslavije, stajala četiri čovjeka: učitelj i sveštenik, koji su zapažali dobre osobine budućih pitomaca, komesar ‘Privrednika’, koji je imao ulogu u pretvaranju potencijala mladih ljudi iz ruralnih sredina u buduće majstore poslova za koje se školuju, ali i gazde koji su, dobivajući kvalitetne šegrte, davali financijski obol projektu.
– Pitomci su se morali pridržavati niza principa, od onih ‘poštenje, rad, čestitost’, iskazanih u geslu ‘Privrednika’, do obaveza da će se oženiti s 27 godina. S druge strane, od svih pitomaca bilo je 8.000 milionera – rekao je Ivošević.
On je naglasio i važnost postavljanja ciljeva u životu pred svakog pojedinca, kako bi se znalo što se hoće, a što neće.
– Pa ako se ti ciljevi nisu izveli do kraja, bar se pokušalo – rekao je Ivošević.
Na opasku iz publike o zanemarivo malom broju žena koje su spadale u red pitomaca ‘Privrednika’, iako su u to vrijeme žene počele lomiti društveni stav o tri K (op.a.- na njemačkom kuća, crkva i krevet), uključivati se u tržište rada u tvornicama i pojedinim zanatima, Ivošević je podsjetio da je u to vrijeme u srpskoj zajednici prevladavao patrijarhalan stav koji je uključivao i mišljenje da žena drži kuću i da je u tom smislu podrška i suradnica svom mužu.
– Današnji ‘Privrednik’, ako bi došao do nivoa postignutog u vrijeme Matijevića, ne bi školovao prodavače u trgovinama već inžinjere, a u to bi bila uključena oba pola – rekao je.
Prisutnima u punoj dvorani obratio se i Miroslav Ilić, zamjenik predsjednika Skupštine Novog Sada, rekavši da je Matijević vodio ‘Privrednik’ kao čvrst sistem sa savršenom organizacijom. Najavio je i podizanje spomenika Matijeviću u njegovom rodnom selu Gornji Budaćki u kome je, kad je rođen, živjelo tek 28 ljudi. Svoj doprinos tribini, koju je moderirao Dušan Cvetanović, dao i je penzionirani sociolog Svetozar Livada, istaknuvši da je tek deset posto pitomaca bilo živo nakon 1945. kao i da je među pitomcima bilo deset ‘španskih boraca’, 25 ih je bilo proglašeno narodnim herojima, a 1.500 njih imalo je partizansku spomenicu 1941. U publici sastavljenoj od svih generacija, bili su i Bosa Prodanović i Dušan Vujović iz ambasade Srbije u Zagrebu, predsjednik ‘Privrednika’ Nikola Lunić, kao i članovi i aktivisti srpskih organizacija.
Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović
