Dokumentarni program 22. Sarajevskog filmskog festivala donio je zanimljiv film Đorđa Čenića i Hermanna Peseckasa „Tamo dole“ („Unten“). Riječ je o autobiografskom dokumentarnom filmu koji prikazuje priču jedne obitelji podijeljene između posla i života u Austriji i domovine za kojom čeznu i u koju se žele vratiti.

Autor opisuje svoj život, ističući sve razlike koje je, još kao gastarbajtersko dijete, uočavao između sebe i svojih austrijskih vršnjaka. Kao djetetu najviše su mu smetale one očite razlike – dok je on živio u skučenom jednosobnom stanu i spavao u istom krevetu s roditeljima, austrijska su djeca uživala u svojim vilama s bazenima. Ali zato je otac gradio kuću u domovini, kuću koja je trebala opravdati sve to dugo i skučeno vrijeme boravka u Austriji u kojoj se nije osjećao u potpunosti kao kod kuće. U rodnom mjestu boravio je samo ljeti, pa ni tamo nije bio prihvaćen kao domaći već kao „Švabo“.

Dublja kriza identiteta dobiva zamah početkom puberteta. Rat koji je počeo u domovini zbunio je i puno informiranije, a on je tako u dvanaestoj godini jednog dana shvatio da nije Hrvat već Srbin i da postoji razlika. Život u Austriji ide dalje, a odlasci na ljetovanja kod djeda stvar su prošlosti, sve do prvog bolnog povratka kada će kuću zateći još samo sa zidovima. Pubertet je donio i koketiranja s nacionalizmom. Na kratko vrijeme činilo se kako je to rješenje za sve boljke, ali avantura je bila kratkog vijeka. Kako se netko preko noći pretvori iz komunista u nacionalista, i uopće, zaspi s jednim identitetom, a probudi se s drugim?

Mogao se čuti komentar publike da su neke stvari u filmu, povijesno gledano, trebale biti bolje definirane, ali ovaj film treba gledati kao autobiografski. On kao takav priča izvrsnu priču ne samo jedne obitelji i jednog čovjeka, nego stotine njih.