Crkveno slikanje nije dekorativno, već je uloga ikona da na nas djeluju preobražujuće, rekao je arhimandrit Danilo Ljubotina na predavanju “Spasenje (sotirologija) u ranohrišćanskoj umjetnosti” održanom 30. juna u prostorijama Privrednika u Zagrebu. Što znači spasenje, od čega i tko spasava, samo su neka pitanja na koje odgovor daje sotirologija, teološka nauka o spasenju čovjeka.
– Spasenje se definira kao vaskrsenje ljudi iz grehovne smrti vaskrslim Hristosom i nije drugo do život u vaznesenom Hristu – rekao je arhimandrit i naglasio da je prema hrišćanskom teološkom učenju Isus spasitelj i iskupitelj čovječanstva. Naglasivši da je u starozavjetno vrijeme važila stroga zabrana ikonografije, odnosno slikanja ili klesanja likova, čak i onih povezanih s Bogom, o. Danilo je rekao da prvo crkveno slikarstvo datira iz vremena progona hrišćana, dok su se oni skriveno sastajali u katakombama.
– Prvi hrišćanski simbol koji je crtan bila je riba jer njeno grčko ime ichtus znači akronim Isus Hristos, Sin Božji, Spasitelj – objasnio je o. Danilo, ističući da se krst kao kasniji simbol hrišćanstva u tom smislu javlja tek u 4. vijeku nakon što je car Konstantin Milanskim ediktom označio hrišćanstvo kao ravnopravno s mnogoboštvom. Na ikonama se tada javljaju i Bogorodica s Hristosom i slika dobrog pastira okruženog ovcama koja je imala svoju simboliku, a kasnije se javljaju i drugi biblijski likovi.
– Pitanje likova bilo je popraćeno žestokim teološkim sukobima jer je teologija u to vrijeme imala važnost koju danas ima politika. Rezani su jezici, vađene su oči i sječene ruke samo za izgovaranje nečeg što bi se shvatilo kao jeres – objasnio je i dao primjer ikone Bogorodice trojeručice, najpoštovanije ikone u cjelokupnom hrišćanskom svijetu.
– Nju je u 7. vijeku naslikao sv. Jovan Damaskin kao znak zahvalnosti za ruku koju mu je iscijelila, a to je označio i dodavanjem treće, srebrne, ruke na ikonu – kazao je o. Danilo. Naglasio je i da se u pravoslavlju lik Boga ne slika kao simbol, recimo, gorućeg grma, jer nitko ne zna kako on izgleda i jer je on za ljude nedokučiva duhovnost.
– Druga stvar je talijanska renesansa i njeni slikari kao Mikelanđelo koji je bio genij, ali je Bogorodicu oslikao kao Brižit Bardo, a u slici stvaranja Adama Boga je prikazao kao starca sijede brade – rekao je. Okupljena publika postavljala je brojna pitanja, među ostalim i o ikonopiscima.
– Oni nisu obični ljudi, jer ne može svatko slikati ikone. Oni se ne potpisuju na svojim slikama, ostajući anonimni jer su uronili u tajnu crkve – kazao je o. Danilo.
Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović
