Nema nikakve dileme da je rat u Ukrajini šokirao čitavu svjetsku javnost i grubo demantirao većinu političkih i društvenih analitičara i komentatora koji su, zasićeni populističkim i senzacionalističkim napisima medija, odbacili realnu mogućnost rata. Postojanje takve namjere političkog i vojnog vrha Rusije ocjenjivano je pretjeranim, iracionalnim i nelogičnim. Unatoč iracionalnosti i dalekosežnim posljedicama vojne agresije, ruska vojska je napala Ukrajinu i započela ratni sukob s golemim posljedicama za Ukrajinu, ali ne puno manjim i za samu Rusiju i čitavu Evropu. Vojne i obavještajne službe zapadnih zemalja ispravno su (ovoga puta) ocijenile planove ruskog vodstva i predvidjele vojni udar.

Ostvarenje političkih ciljeva ratom u 21. stoljeću naprosto je neprihvatljivo sa svakog zamislivog stajališta. Neprihvatljivo je kada to radi Rusija, neprihvatljivo je kada to rade SAD i NATO ili bilo tko drugi. Iz međunarodnopravnog, etičkog, ekonomskog i svakog drugog kuta gledanja, nama u Evropi teško je razumjeti korist od vojne agresije na međunarodno priznatu državu. Svi argumenti kojima se iz Rusije pokušava opravdati vojna agresija naprosto nisu dovoljni. Brutalno razaranje i brojne nevine žrtve ne mogu biti opravdane nikakvim političkim interesima. Ono što je najgore u svemu, rat je tek počeo. Nema nikakvih naznaka da će stradanja ukrajinskih civila i vojnika, kao i ruskih vojnika biti tako skoro zaustavljena. U doba u kojem živimo, kada je sve dostupno oku kamere, gledati takva stradanja posebno je poražavajuće i ponižavajuće.

Rat će nanijeti, i već nanosi, ogromne ekonomske gubitke Rusiji koja se našla pod brutalnim sankcijama svih evropskih zemalja i brojnih svjetskih država. U ovom trenutku Rusija je gotovo u potpunosti izolirana od (zapadnog) svijeta, a njeni građani ostali su bez većine usluga evropskih zemalja i SAD-a. No najave da će se Rusija isključiti iz interneta i preći na zatvoreni intranet ograničen na tu zemlju pokazuju odlučnost ruskog vodstva da ne posustane pred sankcijama zapada.

Rat u Ukrajini još je jedan podsjetnik na to da međunarodno pravo vrijedi samo za male i samo u mirnodopskim uvjetima. U trenucima kada vojne sile ocijene da su njihovi interesi ugroženi, međunarodno pravo se suspendira i aktivira dobro poznato pravo jačega. Ruska intervencija u Ukrajini, u smislu protupravnosti, ne razlikuje se od sličnih vojnih intervencija SAD-a i NATO saveza u posljednjih 20 godina – sve su to bile vojne agresije na neovisne i suverene države, uglavnom bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a, a samim time i protupravne sa stajališta međunarodnog prava. Neovisne države i narodi koji se nađu na nišanu moćnih vojnih i nuklearnih sila imaju samo u teoriji pravo na puni suverenitet i samoodređenje. Ta njihova “neotuđiva” prava traju samo do trenutka kada se njihov teritorij i interesi ne konfrontiraju s interesima velikih.

Odluka Rusije da napusti političke alate za ostvarenje svojih ciljeva u Ukrajini, a to su vojna i politička neutralnost te države i njeno odustajanje od ulaska u NATO, predstavlja novu prekretnicu u svjetskoj povijesti. Nema nikakve sumnje da se radi o tektonskom udaru na postojeći svjetski poredak i pokušaju uspostave oštrih granica u zonama interesa između svjetskih sila. Činjenica je da je širenje NATO-a od raspada Sovjetskog Saveza do danas bilo toliko rapidno da je on došao do samih ruskih granica i da je Rusija to odlučila zaustaviti na najradikalniji mogući način. Napad na Ukrajinu i otvorena prijetnja Švedskoj i Finskoj u slučaju njihovog pristupanja NATO savezu zaista djeluju zlokobno.

I rat u Ukrajini, kao i svaki drugi rat u povijesti, prožet je licemjerjem i borbom za interese. U trenutku dok gotova cijela Evropa navija i bodri ukrajinski narod da nastavi s borbom, ista ta Evropa dnevno plaća gotovo 700 milijuna eura Rusiji za isporuke nafte i plina. Izjava njemačkog kancelara Šulca da nema namjeru zaustaviti kupovinu ruskog plina i nafte unatoč ratu najbolje opisuje granice do kojih je Evropa spremna podržavati Ukrajinu. Isticanje ukrajinskih zastava na službenim zgradama, Tviter podrška i sankcije koje ne utječu na volju Rusije da ratom rješava političke probleme, to je najviše na što je Evropa spremna. Odricanje od vlastite industrije i skuplje plaćanje energije radi zaustavljanja sukoba i stradanja nisu na stolu. Evropska solidarnost nije bezgranična, a to najbolje ovih dana vidi Ukrajina.

Mi koji to gledamo, bez mogućnosti utjecaja na ratna stradanja, možemo samo apelirati da mir ili barem prekid vatre budu uspostavljeni što prije. Svi politički interesi i ciljevi Rusije, SAD-a ili Kine manje su bitni od života djece i civila koji u ovom trenutku ginu i drhte u mračnim skloništima. Svi politički interesi ostvarivi su političkim putem, a ako nisu ostvarivi, onda ih treba modificirati na način da budu ostvarivi. Naravno, takvo naivno, idealističko stajalište ne zanima nikoga tko raspolaže stotinama hiljada tona vojnog naoružanja i hiljadama nuklearnih projektila. Nije ih zanimalo jučer, ne zanima ih danas, niti će ih zanimati sutra. No to ne može biti razlog da ovakve poteze ne osudimo kao neprihvatljive.