Jedno od sretenjskih odlikovanja, koja je zaslužnim pojedincima i organizacijama predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dodijelio za Dan državnosti, otišlo je ove godine – na Kordun. Orden Karađorđeve zvezde trećeg stepena dobila je Senka Crevar, učiteljica srpskog jezika i kulture u Osnovnoj školi Gvozd u Vrginmostu i v. d. direktora biblioteke i čitaonice “Simo Mraović Gvozd”. Odlikovana je za naročite zasluge i postignute rezultate u očuvanju kulturnog, etničkog, historijskog i vjerskog identiteta Srba na Kordunu i Baniji. Brojni dobitnici ponijeli su dobivena odlikovanja kao znak potvrde za dosadašnji rad i vrijednosti koje zastupaju, ali ovo koje je stiglo na Kordun za srpsku zajednicu u Hrvatskoj i više je od toga. Ono je i izraz podrške i uvažavanja za jednu vrijednu i posvećenu učiteljicu.

Odlikovanju su se obradovali i učenici.

– Osjećaju se ponosno jer su i oni dio toga priznanja. Rekla sam im da to nije samo moje, već da su i oni u to utkani i da, da nema njih, ne bih imala potrebe to ni dobiti, jer sve to radim za njih, da jednog dana ostanu to što jesu – kaže u razgovoru za Privrednik nagrađena učiteljica i dodaje da sa ovim priznanjem sve aktivnosti koje organizira i provodi – dobivaju smisao.

A aktivnosti su brojne i, kao kod svakog vrijednog kulturnog aktiviste u zajednici, prevazilaze formalna zaduženja i obaveze. Za razliku od mnogih drugih sredina koje se i danas susreću s raznim problemima, u Vrginmostu je atmosfera poticajna za rad. Po riječima naše sugovornice, nema većih problema u radu, okruženje je zdravo, pa se i aktivnosti nesmetano odvijaju.

– Imamo izvrsnog ravnatelja koji nas uvažava, ravnopravni smo, u svemu sudjelujemo, imamo divnu učionicu srpskog jezika, ali nije tako u svim školama i dandanas. Ljudima je zabranjivano da u dnevnike pišu časove, nego su im davali neke posebne dnevnike. Ovdje je to odmah oformljeno kako treba. Djeca nemaju problema, nema stigme. Oni će se bez problema pohvali drugarima hrvatske nacionalnosti da su naučili novu pjesmicu Jovana Jovanovića Zmaja, pohvalit će se da uče ćirilicu, ima onda njihovih drugara koji dođu da vide šta mi to radimo. Nekad jedni druge isprave, pa se onda zajedno smijemo. Razbila sam tu famu da je jezik loš – kaže Senka Crevar.

Djeca se ovdje osjećaju slobodno, ali, kako kaže naša sugovornica – dok su ovdje. Naučili su da se tu mogu slobodno izjašnjavati, ali kad odlaze negdje dalje, obazrivi su. Tako će oni koji su pohađali Prosvjetine ljetne škole srpskog jezika veoma često doći u školu u Prosvjetinim majicama. Ipak, kad idu u Karlovac, Sisak, Zagreb, potrudit će se da odaberu nešto drugo, jer smatraju da nije pametno isticati se. Učiteljica Senka Crevar, uz sve lekcije iz gradiva, trudi se da im usadi još važniju, životnu lekciju – da moraju poštovati sebe da bi mogli poštovati druge. I da se ne odriču sebe.

Svjesna je, ipak, da se veliki broj pripadnika srpske zajednice nepovratno asimilirao. Roditelji djece koju uči jedan dio života proveli su u izbjeglištvu u Srbiji i to je, kako kaže, doprinijelo da razviju svijest o pripadnosti.

– Roditelji djece koju učim su povratnici i svi su oni svijest o pripadnosti razvili tek dolaskom u Srbiju. Mi smo bili partizanski kraj u kojem se nije pričalo o vjerama i nacijama, tako da smo mi svi, ja prva, rasli ne znajući da se ljudi razlikuju po vjeri i naciji, tako je bilo. I moja svijest je tek u Srbiji razvijena – ističe nagrađena učiteljica.

Trudi se da veliku pažnju u lokalnoj knjižnici posvećuju srpskoj književnosti. Česte su književne večeri, predstavljanja knjiga i različitih autora. Svjesna da je veći uspjeh pobuditi interes za književnost nego za pojedinačno djelo, upravo na tome i radi.

– Učenicima ne mogu sve književnike ili djela strpati u glavu, ali mogu im pobuditi interes da ih kasnije samostalno upoznaju ako žele – kaže.

Već je došavši u gradsku biblioteku zatekla jako dobar fond knjiga srpske književnosti. U ovom kraju je uvijek njegovan i srpski jezik, pa je sačuvana bogata zbirka. Za to je zahvalna i knjižničarki, koja je knjige sačuvala, ali je bibliotečki fond i proširila i obogatila novim izdanjima. Senka Crevar s ponosom ističe i da je bila član radne skupine u izradi nacionalnog kurikuluma.

– Uspjeli smo kreirati program takav da bude suvremen, ali da zadovolji potrebe onog što smatramo da učenici trebaju naučiti. I da zadovolji načine na koje će to naučiti – dodaje naša sugovornica, koja je i recenzent novih udžbenika koji prate kurikulum.

U školi vodi i folklornu sekciju, na koju dolazi gotovo polovina učenika škole. Od 60 učenika u cijeloj školi, folklor igra njih 24. Učiteljica se trudi da ih nauči igrama iz Hrvatske i Srbije, govori im o posebnostima različitih krajeva, po čemu je specifična Slavonija, po čemu Lika… Zajedno šiju i narodne nošnje.

– Trudim se da ih naučim da vide ljepotu u toj različitosti. I uspijeva mi to – kaže zadovoljno.

Na recitatorskoj i dramskoj sekciji, koju također vodi, mališane kroz glumu upućuje na pisce koji su pisali na ijekavici, a pripadnici su srpskog naroda – recimo Grigor Vitez, Branko Ćopić.

– Oni se čude kad im govorim da su naša djeca ovdje za vrijeme Austro-Ugarske prvo učila ćirilicu. Upoznajem ih s brojnim velikanima i onda im kažem da su potomci tih ljudi, da su oni poštovali i sačuvali svoj identitet, a da je sada na njima da ga sačuvaju. To pokušavam, da im taj identitet ostane čvrst – kaže naša sugovornica.

I preko pododbora SKD-a Prosvjeta Senka Crevar uključena je u aktivnosti zajednice. Jedna od manifestacija koju nam s posebnim ponosom opisuje jest Svetosavska akademija.

– Toliko smo je izdigli kao nacionalni praznik da u publici imamo i jako puno Hrvata koji s pažnjom slušaju program. Čak pitaju hoće li se opet organizirati – ističe ova vrijedna učiteljica.

Ipak, Svetosavsku akademiju učenici iz Vrginmosta uspjeli su doživjeti tek – u Srbiji. Zato je Senka Crevar svjesna važnosti da djeca budu povezana s maticom i da je što češće posjećuju.

– Kad sam ih odvela u Hram svetog Save, oni su se oduševili. I tek su tada doživjeli i Svetosavsku akademiju, tek su tada počeli postavljati pitanja o svetom Savi, do tada je to bila samo tema iz gradiva. U tom uzrastu starijih razreda osnovne škole počinje da se javlja osjećaj pripadnosti. Problem jeste što nisu organizirani u srednjoj školi, tada se razlete po Hrvatskoj, a asimilacija je užasna. Ali identitet treba graditi u osnovnoj školi, kad ga tu steknu, neće ga tako lako izgubiti – zaključuje naša sugovornica.