Gost nove epizode podcasta „Preradovićevom ulicom“ bio je fotografkinja i redateljica dokumentarnih filmova Vladimira Spindler. U razgovoru s novinarkom Mirelom Pejaković Levstek govorila je o odrastanju u središtu Zagreba te o Preradovićevoj ulici za koju je vežu uspomene na školu, prijateljstva i nekadašnji kvartovski život. Današnji grad doživljava kao prostor koji gubi intimnost, prepoznatljivost i duh starih Zagrepčana, a upravo tragove onoga što nestaje bilježi svojim fotografijama.

Spindler je odrasla okružena snažnim, samosvjesnim i nekonvencionalnim ženama, među kojima je bila i njezina baka, književnica Sunčana Škrinjarić. O tome koliko nas određuju obiteljsko nasljeđe i sredina govori u dokumentarnom filmu „Geni moje djece“. Umjetnički život, naglašava, nije jednostavan, osobito kada se ne pripada političkim i umjetničkim krugovima, ali donosi slobodu: „Kroz tu umjetnost nekako možda najviše možeš biti svoj.“

Fotografijom se počela baviti kao samouka autorica, nakon što zbog rata i siromaštva nije mogla nastaviti školovanje. Tijekom gotovo tri desetljeća rada ostala je vjerna klasičnom pristupu – oslanja se na svjetlo, a ne na Photoshop. Dokumentarni film postao joj je prirodna nadogradnja fotografije i način čuvanja životnih priča, dok izložbom „Izgubljeno putem“ bilježi zanemarene detalje i prizore Zagreba koji nestaju.

Podcast Preradovićevom ulicom možete slušati na Radio Privredniku (OVDJE), kao i na našem YouTube kanalu u nastavku.