Pobjeda veličanstvenog Novaka Đokovića na prvom sezonskom grend slemu u australskom Melburnu oduševila je milijune njegovih navijača diljem svijeta. Đoković je podigao pehar Australijan opena po deseti put u svojoj karijeri, ostvarivši time još jedan u nepreglednom nizu rekorda koje je ispisao zadnjih 15 godina. Iako mu je osvajanje najvećih svjetskih turnira već godinama gotovo pa rutina, ovogodišnja titula u Australiji vidljivo mu je značila izuzetno puno. Nakon posljednjeg gema i pobjede nad Grkom Cicipasom, Novaka su svladala emocije dok je slavio s porodicom, prijateljima i trenerom Goranom Ivaniševićem. Značajno oslabljen ozljedama uspio je preživjeti turnir i znatno mlađu konkurenciju koja ni ovoga puta nije uspjela pronaći način kako slomiti novog-starog svjetskog broja jedan.
Nakon prošlogodišnje sramotne epizode kada mu je onemogućeno igranje na turniru na kojem se osjeća kao kod kuće, Novakova dominanta pobjeda samo je učvrstila stav stotina milijuna ljudi da upravo u njemu teniski sport ima svog najvećeg svih vremena. Da je Novak zaista najbolji svih vremena postoje čvrsti dokazi već najmanje tri sezone. No tek nakon pobjede u utrci s Rafaelom Nadalom, s kojim dijeli broj osvojenih grend slemova, moći će se nedvojbeno, bez repova i sumnji, proglasiti za najvećeg igrača u povijesti bijelog sporta.
Đoković će kao igrač ostati zapamćen kao mentalni div, čovjek nepobjedive psihe koji je sposoban izvući se iz najdubljih ponora i na kraju izaći kao pobjednik. Demonstrirao je to nebrojeno puta u svojim slavnim preokretima protiv Rodžera Federera i drugih igrača iz samog vrha svjetskog tenisa. Osim mentalne snage, Đoković već godinama demonstrira gotovo nadljudsku, robotsku disciplinu koja mu omogućava savršeno fizičko stanje i snagu u 35-oj godini života. Pobjeđivati i biti bolji od igrača mlađih i po 15 godina nešto je što moderni sport ne viđa često. Takav karakter Đoković je izgradio kroz gotovo tri decenije treninga, discipline i teškog rada. Počeo je kao petogodišnjak s jasnim ciljem da želi biti broj jedan i danas, trideset godina kasnije, on je i dalje na istom putu.
Ista ta čelična volja i principi koji su ga doveli na sam vrh sportskog Olimpa uzroci su i njegovih najvećih životnih drama. I dok mu na teniskom terenu takve ljudske kvalitete omogućavaju da melje protivnike, u stvarnom životu, u kojem vrijede neka druga pravila, uglavnom mu stvaraju velike probleme. U sportu je sve jasno, ako si bolji, precizniji, izdržljiviji, sigurno pobjeđuješ. Izvan sporta, sve je drugačije. Interesi, licemjerje i novac određuju pobjednike umjesto znanja, umijeća i činjenica. Konformizam i pripadanje masi, slijepo praćenje tzv. autoriteta, nepropitivanje i netraženje objašnjenja, sve su to vrline koje se traže u „vrlom novom svijetu“. Ako se uklapaš u taj kalup, a uspješan si i poznat, bit ćeš slavljen i proglašavan najvećim. Novak Đoković je odavno shvatio kako sustav funkcionira i odbio je biti njegovim dijelom. Od vođenja „pobune“ igrača u okviru ATP tura zbog iskorištavanja nižerangiranih igrača do odbijanja cijepljenja kao uvjeta da bi igrao tenis, Đoković je uvijek pokazivao da ne slijedi trendove i da ga autoriteti ne impresioniraju svojim titulama ili novcem.
Najbolji dokaz toga upravo je bilo prošlogodišnje izdanje Australijan opena. Tada je po cijenu da bude deportiran iz zemlje i da mu bude zabranjen ulazak na tri godine odbio cijepljenje jer je smatrao da mu nije potrebno. Zbog te njegove odluke, od koje nije odustao ni danas i na koju kao zdrav sportaš ima potpuno pravo, uskraćeno mu je pravo nastupa na Australijan openu, a sama Australija se praktički preko noći iz liberalne demokracije pretvorila u vladavinu rulje. Australska javnost izluđena strahom, lokdaunima i suludim pravilima dvogodišnje pandemije tada je uz pomoć tamošnjih medija odlučila iskaliti svoj bijes na Đokoviću i njegovoj odluci. Hajka na Novaka bila je savršen primjer koliko malo je potrebno naoko uređenom društvu da se pretvori u razularenu hordu spremnu na linč. Političari u kampanji u Novaku su dobili savršenu lovinu, mediji savršenu metu, a narod kojeg su političari dvije godine držali u kavezima savršenog negativca. Njegova pobjeda samo godinu dana kasnije na mjestu s kojeg su ga silom uklonili najbolji je odgovor ludilu kojem smo svjedočili i onima koji su ga orkestrirali. Zgodno je primijetiti da je vlada Skota Morisona, koja je Đokovića deportirala, u međuvremenu izgubila na izborima, a da je novi premijer Entoni Albaniz ove godine uživo gledao Novakove mečeve i pobjede. Svojom pobjedom Novak je zatvorio krug, nasmijao se u lice svima koji su njegovu ostavštinu nazivali mrtvom i dokazao da za uspjeh nije nužno odreći se vlastitih principa i ideala. Put do desetog naslova prvaka Australijan opena i 22-og grend slem naslova bio je zato puno teži, ali i osjećaj zadovoljstva neusporedivo veći.
