Šumetlice, selo sjeverno od Nove Gradiške i Mlaka, pitomo selo smješteno u meandri Save, južno od Jasenovca, pominju se najčešće u rubrici „mjesto stanovanja“ širom svijeta, od Kanade i Australije, pa sve do Skandinavije ili Njemačke. Šumetljani i Mlačani rasuti su po svim meridijanima. Od dobrog nisu pobjegli, ostavili su dva, kako kažu, najljepša sela na svijetu.

O stradanju Šumetlice i Mlake pisane su i knjige, i to u vrijeme bivše Jugoslavije. Goran Ugrešić sa sjetom lista stranice knjige „U obrani života“, izdate davne 1981. godine u Novoj Gradišci, a Anđelko Jevđenić kao bukvar poznaje „Tragediju sela Mlake i Jablanca u toku Drugog svjetskog rata“, izdate u Novskoj 1989. godine. Ova dva čestita čovjeka, jedan preduzetnik u svijetu digitalnog marketinga, a drugi mehaničar univerzalac, s velikim ponosom pričaju o svojim selima.

Istorija Šumetlica stara čak pola milenijuma

„Postoji pisani trag da je prije 500 godina selo Šumetlice naseljeno porodicama Ugrešić i Miličević. Selo je prije Drugog svjetskog rata imalo 1500 stanovnika. U prvim napadima 1941. i ’42. godine selo je opstalo, a onda je u susjednom Cerniku počelo nasilno pokrštavanje srpskih porodica na katoličku vjeru. Asimilacija je nastavljena i u vrijeme komunizma. Na mjestu srpske pravoslavne crkve, srušene 1943. godine izgrađena je škola, što je bio znak da se crkva u Šumetlicama neće graditi“, kazuje Goran Ugrešić.

Šumetljani su se rasuli po bijelom svijetu. Najviše ih je u okolini Novog Sada, dosta ih je u Americi i Kanadi. Danas je dosta intelektualaca iz ovog prelijepog sela, koje je za vrijeme austrougarske vladavine zajedno s obližnjim Strmcem bilo vazdušna banja.

„Dosta mojih zemljaka su sudije, profesori, ljekari ili modni kreatori. Jedna Šumetljanka je u Kanadi doktorirala nuklearnu fiziku. Pogledamo li spomenike u pravoslavnom groblju u Šumetlicama, vidjećemo spomenik jednog poslanika Kraljevine Jugoslavije. Na žalost vidljivo je da su za vrijeme socijalističke Jugoslavije na spomenicima u pravoslavnom groblju natpisi na latinici. I to dovoljno govori o našoj muci, koja traje vjekovima“, kaže Ugrešić.

Šumetlice su spaljene 1943. godine, a Šumetljani deportovani u logore Jasenovac i Lajpcig u Njemačkoj.

„Moja baba i djed su bili radno sposobni i deportovani su u Lajpcig. Tu se 1944. godine rodio moj otac. Postoje fotografije kada su Amerikanci oslobodili taj logor. U kući imamo suvenir – kašiku kojom je moja baka hranila moga oca. Eto, kako smo mi Šumetljani imali tešku sudbinu“, govori zamišljeno Goran Ugrešić.

U Šumetlicama se branio goli život

Šumetlice su danas naseljene mahom Hrvatima izbjeglim iz Bosne. Srbi Šumetljani odu u svoje selo kada su neki značajni datumi, uglavnom godišnjice stradanja. Okupe se mahom na groblju. Priznaju da su Šumetlice, prelijepo selo na obroncima Psunja, živa rana koja će peći brojne generacije rasute na sve strane.

O Šumetlici govori knjiga „U obrani života“, koju je napisao Milan Ugrešić. Tamo stoji da su Šumetlice bile ustaničko mjesto, u neposrednoj blizini neprijateljskih utvrđenja. Kao i da dvije trećine prijeratnog stanovništva nije dočekalo slobodu 1945. godine.

Šumetljani su posebno ponosni na Dubravku Ugrešić, nesuđenu dobitnicu Nobelove nagrade, književnicu koja je dala snažan pečat borbi protiv nacionalizma. Radi se o jednoj lozi Ugrešića.

Potkovica Mlaki nije donijela sreću

Istovjetnu sudbinu imala je i Mlaka, selo u obliku potkovice, smješteno u meandri rijeke Save, na samom kraju Hrvatske. Mlačani kažu da im potkovica nije donijela sreću. Bili su neprestano na vjetrometini, na udaru neprijateljskih trupa, kada ih nije Sava plavila, tukli su ih topovi, sa svih strana.

Anđelko Jevđenić je iz Mlake. Važi za najboljeg automehaničara – dijagnostičara u regiji. Zatekli smo ga u poslu. Obrisao je ruke starom tkaninom i pristao da porazgovaramo. Kaže da Mlaku nosi u srcu.

„Pred ovaj rat u Mlaki su živjele 333 osobe. U stvari, toliko nas je živih izašlo iz sela minulog rata. Većinom su bili zemljoradnici, i to vrsni proizvođači hrane. Jedan manji broj bio je zaposlen u fabrikama u Zagrebu, Sisku, Novskoj i drugim gradovima. Mlaka je danas gotovo prazna, a njena djeca rasuta po cijelom svijetu. Ima nas u Bosni, Srbiji, Njemačkoj, ali i u Australiji i Americi, kaže Jevđenić.

Kada Mlačani razgovaraju o svom matičnom selu, suze i uzdasi su neizbježni. Pitaju se zašto su kroz istoriju toliko stradali.

„Mlaka je 1941. godine imala 1100 stanovnika, 1995. godine 333, a na kraju ove godine ispod četrdeset. To su uglavnom oni ljudi koji su živjeli vani, obnovili su kuće i vratili su se kao penzioneri u Mlaku. Da provedu ostatak života i umru u svojoj djedovini. Zanimljivo je da smo crkvu počeli obnavljati 1990. godine. Obnovili smo je deset godina kasnije, pokrili, ogradili i napustili. Sad nema naroda, nema parohijana“, tvrdi Jevđenić, nudeći na kraju razgovora jedan veoma zanimljiv prijedlog.

Mlaka geografski pripada području Jasenovca. I to je jedina šansa da se ovo selo spasi od potpunog izumiranja i zaborava.

„Mlaka je izuzetno lijepo područje, atraktivno za miran život. Duboko sam uvjeren da nije ispravno prodavati zemljište i djedovinu ljudima sa strane, koji nisu vezani za Mlaku. Zato predlažem da umjesto da prodamo, zemljište poklonimo crkvi i na taj način ćemo sačuvati i selo i obraz“, kaže Anđelko Jevđenić.

Pokazuje nam knjigu „Tragedija sela Mlake i Jablanca u toku Drugog svjetskog rata 1941-1945.“ autora Mile Dragića. Iz ove knjige je vidljivo da su Mlačani na području Gradiške, Prnjavora, Srpca, Banja Luke i Čelinca otišli u Bardaču, Bistricu, Miloševo Brdo, Čovle, Gašnicu, Lamince, Ljubačevo, Jošavku, Međeđu, Turjak, Šnjegotinu, Župski Razboj i druga sela. Prepoznatljivi su i po prezimenima Bakić, Čučak, Miodragović, Glumac, Vukotić, Kos, Kukavica, Grubešić, Ličinar, Jevđenić i drugim.

Ove istorijski vrijedne knjige, pisane u prošlom vijeku i objavljene u malom tiražu prava su rijetkost. Autentično svjedočenje da su Šumetljani i Mlačani bili čestiti i vrijedni ljudi, a danas rasuti po bijelom svijetu.

 

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije