Protekli mjesec prošao je u znaku karnevala. Maskenbal, maškare, maškaranje dio je naše tradicije, folklora, ali i turističke ponude. Volimo razuzdanost, igru, ples, pjesmu… A tko ne voli! Karnevalski običaji vrlo su slični u mnogim krajevima Hrvatske. Maškare u nekim krajevima nazivaju i peto godišnje doba. Kolone maskiranih ljudi, mladih i starih, razlijevaju se ulicama naših gradova, sela i zaseoka, nerijetko grupice, posebno djeca, zalaze u kuće. Proglašavaju se tzv. slobodne republike, a svakoj predsjedava princ fašnik ili pust koji vlast preuzme uz puno buke, graje i smijeha. I na kraju strada krivac za sve narodne nedaće. Bude bačen s nekog mosta u hladnu rijeku ili naprosto spaljen. Sve nedaće odnese hladna voda.
No osim maskenbala, ove nas je godine zapao još jedan ništa manje zakrabuljen karneval u vidu lokalnih izbora. Time je peto godišnje doba dobilo novi epilog i produžilo se za nekoliko mjeseci. Naime, trajat će do maja mjeseca. Kandidati raznih stranaka krenuli su u žestoku utrku za fotelje župana, gradonačelnika, načelnika, njihovih zamjenika i vijećnika. Maske u vidu promocija i predstavljanja već se stavljaju kako bi se sakrilo pravo stanje i stvarne mogućnosti. Obećava se naveliko i naširoko, a političari prije izbora nekako su drugačiji, dražesniji i slađi, nego poslije njih. Bit će tu ovih i onih stavova, programa, koncepcija, sve će biti rješivo i moguće. Bit će i puno zabave jer će mnogi baš time pokušati osvojiti srca glasača.
Neki su se već uklopili u onaj pravi karneval i jako dobro zabavljaju narod u društvu starleta. Drugi su tetama u vrtiću odlučili dati dodatnog posla popisivanjem brojeva dječje obuće kako bi svako dijete dobilo svoje šlapice. Time se naime želi pomoći roditeljima, ali i domaćem gospodarstvu. Jednim udarcem dvije muhe. Nagrabusile su samo tete u vrtićima. Puno više posla za istu plaću. Jedino djeca nemaju pojma o čemu se radi. I zato im je najbolje. I zato su sretna.
Široka je paleta onih koji su najavili svoje kandidiranje, koji su odlučili staviti maske i uveseljavati narod. Bit će tu čuda i iznenađenja. Samopouzdanja neće faliti. Veliki gradovi svojim stanovnicima još uvijek mogu pružiti pregršt mogućnosti, kakva god bila vlast. Tu narod živi na minulom radu maski. Tu se mnoge stvari događaju po inerciji. No u rubnim dijelovima zemlje, u općinama pred izumiranjem zbog lošeg upravljanja, karnevalske povorke pamte se samo u pričama starijih. U tim rubnim mjestima, u kojima život polako nestaje, maske teško mogu prikriti stvarno stanje. Unatoč tome, stavljaju se maske kompetentnosti, moći, znanja… Maske poznavanja nekoga gore koji sve može riješiti. Također, tada iz opće letargije izroni poneka inicijativa. U početku s puno žara, da bi na kraju obavezno sve palo u vodu. Jer sve je teško u malim mjestima. Jer sve se očekuje odozgo. S neba ili s više instance vlasti.
Karneval je u međuvremenu službeno završio, završit će i izbori, a onda će se skinuti maske i život će nastaviti da se monotono kotrlja po gradovima i selima Lijepe Naše, kao da izbora nikada nije bilo. Čemu izbori?
