Bauk zvani feminizam

Piše: Olivera Radović

Da li je ženama zaista dovoljan cvet i ne žele revoluciju? Da li im odgovara patrijarhalno uređeno društvo ili nisu osvestile da je ono takvo ili mu se ne umeju suprotstaviti? „Kako da pomognemo ženama ako one ne žele da pomognu same sebi?“

Foto: Wikipedia/Kneel Center

Kako se bliži Osmi mart, i ove godine se prigodno zahuktavaju priče o položaju žena i polako objavljuju poražavajuće statistike i sumorne brojke. Iz godine u godinu se čini da se zakonodavni okviri sve više razvijaju i poboljšavaju, glasnogovornici borbe bivaju sve glasniji, a rezultati se sve sporije i manje vide… Žene u Srbiji imaju ista prava kao muškarci, ali lošiji položaj, često su diskriminisane, manje su zaposlene (iako su obrazovanije!), rade na slabije plaćenim poslovima, manje su plaćene i kad rade na istim pozicijama, opterećene su neplaćenim radom u domaćinstvu više od muškaraca, manje učestvuju u odlučivanju… Istraživanja na koje će nas i ove godine 8. marta podsetiti stručnjaci kažu i da je svaka druga žena u Srbiji doživela neki oblik nasilja. Pa opet, glavnim i dežurnim nasilnikom doživljava se – feminizam.

Ako pitate glumicu Ljubinku Klarić, danas ne postoji potreba za feminizmom u Srbiji. „Ja ne prepoznajem žensku neravnopravnost jer prosto ne verujem u feminizam. Feminizam danas u Srbiji, pa i u Evropi, apsolutno ne postoji. Žene postižu iste rezultate kao i muškarci. Ne volim da nipodaštavam muškarce nauštrb žena koje su kao ugrožene jer muškarci mnogo toga rade za nas, ljudi zidaju zgrade, popravljaju automobile, mi to ne možemo”, izjavila je Ljubinka Klarić nedavno u emisiji Treća smena na televiziji Insajder i izazvala gomilu reakcija i osuđujućih komentara.

„Što si više obrazovan, domišljat, ti ćeš apsolutno dobiti priliku kao i svaki muškarac. Prošlo je to vreme kad su žene bile ugnjetavane, terane da sede kod kuće, da se bave decom, da nemaju pravo glasa. Mislim da su žene danas nauštrb tog feminizma postale mnogo agresivnije od muškaraca. Današnji feminizam se svodi na to – hajde da preziremo muškarce. Feminizam je sada zaista važan u zemljama gde žene nemaju pravo glasa, nemaju pravo da otkriju svoja lica. A u Srbiji danas feminizam apsolutno ne znači ništa“, rekla je, a onda, nakon konkretnih primera novinarke koja ju je intervjuisala, i poentirala: „Kako da pomognemo ženama u unutrašnjosti ako one ne žele da pomognu same sebi?“

Bez obzira na pojednostavljivanje i iskrivljivanje pojmova, Ljubinka Klarić dala je vrlo tačnu i preciznu definiciju ne feminizma, već dominantnog shvatanja feminizma danas i u tome je njen medijski istup vrlo dragocen. Pridružila joj se još jedna žena sa „javne scene“, čije izgovorene reči dopiru do mnogih. Spisateljica Mirjana Bobić Mojsilović dotakla se iste teme: „Kad sve posmatramo sa većim znanjem i dubljom analizom, onda vidimo da je feminizam stvoren sa nekim ciljem, da je iza toga postojala neka druga namera. A druga namera je bila subverzija porodice, a sa tim u vezi subverzija klasičnih vrednosti zapadne civilizacije. Znate, kad vam sruše religiju, naciju, granice, porodicu, vi ostajete slamka na vetru i mogu da vam rade šta god hoće. Umesto svega toga, oni su vam dali internet, odnosno telefon. I to je jedna neverovatno velika opasnost“, rekla je.

Koje su to zle sile koje ukidaju porodice tako što ženama daju telefone u ruke, nije precizirala, ali je i ona ilustrovala jedan iracionalni i snažni otpor onome što se doživljava feminizmom. Možda jedino nedostaje opšta slika o feministkinjama kao frustriranim i brkatim ženama koje svoje nezadovoljstvo leče proklamovanjem nekih tamo agresivnih i kontraproduktivnih ideja.

Da li je ženama zaista dovoljan cvet i ne žele revoluciju? Da li im odgovara patrijarhalno uređeno društvo ili nisu osvestile da je ono takvo ili mu se ne umeju suprotstaviti? „Kako da pomognemo ženama ako one ne žele da pomognu same sebi?“

Teško da su Ljubinka Klarić i Mirjana Bobić Mojsilović neinformisane o položaju žena ili neosetljive za njega. Teško da u svom najbližem okruženju nemaju barem jednu od one svake druge žene u Srbiji koja je preživela neku vrstu nasilja. Ali one su samo verbalizovale opšteuvrežen stav o bauku zvanom feminizam. Koji danas služi kao jedan od onih lakmus papira da se detektuje progresivnost s jedne ili zatucanost s druge strane. A takve podele su veštačke i besmislene isto koliko i tvrdnja da se bolji položaj žena kosi sa vrednostima kao što su religija, nacija, porodica. I, evidentno, izazivaju otpor.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: