U novoj epizodi podcasta „Ko to tamo priča“ gostovao je Aleksandar Miljković, pisac, egzistencijalni psihoterapeut i ekumenski aktivist. Rođen u Splitu, odrastao na zagrebačkoj Volovčici, a u mračno ljeto ’91. otišao je u London, gdje je proveo tri desetljeća, formirajući se podjednako kroz britansku kulturu, filozofiju i vlastito religijsko traganje. Miljković je u Londonu diplomirao povijest umjetnosti na temi ruskog konstruktivizma i avangarde, osvojio prvu nagradu Arts Councila za dramski prvijenac The Letter te kasnije završio master iz egzistencijalne psihoterapije na Metanoia Institutu. Upravo tamo započeo je i svoj ekumenski angažman, sudjelujući u organizaciji konferencija i predajući na sveučilištima u Londonu i Cambridgeu.

U razgovoru s Đorđem Matićem otvorio je teme identiteta, iskustva emigracije, duhovnosti i ekumenizma, govoreći iz pozicije nekoga tko je odrastao u mješovitom hrvatsko-srpskom braku u Zagrebu sedamdesetih i osamdesetih. Taj je identitet, kaže, doživljavao kao prirodno višeslojan, bez potrebe da se svodi na jednu odrednicu. „Bio sam svjestan da imam hrvatski, srpski, jugoslavenski, kasnije i britanski identitet. I osjećao sam da ih sve mogu zajedno nositi“, kaže Miljković, dodajući kako je namjerno izbjegavao stvaranje onoga što naziva „reaktivnim identitetom“ – identiteta koji se formira iz inata ili otpora prema pritiscima okoline. Pravo na višestrukost smatra važnim i danas, u društvima sklonima simplifikacijama i podjelama.

Odlazak iz zemlje 1991. opisuje kao način da sačuva vlastitu unutarnju ravnotežu u trenutku kada su identiteti počeli da se nameću silom. „U takvoj situaciji čovjek bira: ili prihvatiti da ga drugi definiraju ili otići. Meni se činilo da će odlazak najbolje očuvati ono što u meni postoji prirodno.“

Cijelu epizodu podcasta možete poslušati na platformi SoundCloud, kao i na našem YouTube kanalu u nastavku.