Zahtjev za pomilovanjem bivših pripadnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača napravio je pravu pomutnju u društvu, pogotovo u konzervativnoj, braniteljskoj populaciji. Za potonje ovaj dvojac živa je personifikacija jugoslavenskog aparata koji je desetljećima represivno djelovao prema svim nacionalističkim idejama i pokretima na području Jugoslavije, ali i u emigraciji. Suzbijanje “neprijatelja države” u ta vremena uključivalo je i likvidacije, a upravo su zbog jedne takve, one Stjepana Đurekovića, ova dvojica i završila na doživotnoj robiji. Iako su im nakon izručenja iz Njemačke u Hrvatsku kazne ublažene na 40 odnosno na 30 godina robije, radi se o čisto pravno-tehničkom ublažavanju s obzirom na njihovu poodmaklu životnu dob. Niti jedan od njih dvojice neće živ izaći iz zatvora ako ne bude pomilovan ukazom predsjednika Zorana Milanovića. Mustač je u januaru proslavio 80. rođendan, a Perković će idući mjesec napuniti 77 godina.
Iako je reakcija javnosti znatno otupljena činjenicom da se ovdje radi o događajima od kojih je prošlo gotovo 40 godina, i dalje je mnogo onih kojima su te teme itekako politički relevantne. Vijest o zahtjevu za pomilovanjem zato je u komentarima ispod članaka na društvenim mrežama dočekana s neskrivenim bijesom i konsternacijom. No sam zahtjev nije ono što je izazvalo najveću buku, jer sam zahtjev za pomilovanjem može sastaviti svatko za svakoga. Ono što ovaj slučaj čini zaista društveno-politički relevantnim jest to što su molbu za pomilovanjem svojim potpisom podržali neki od veoma utjecajnih generala iz Domovinskog rata. Činjenica da je zahtjev za pomilovanjem potpisao i umirovljeni general Ante Gotovina daje potpuno novu društvenu i političku dimenziju i ima potencijal promijeniti stavove mnogih o naravi samog Domovinskog rata i procesu stvaranja moderne hrvatske države. Dakako, mnogi će zbog ovoga promijeniti svoja pozitivna mišljenja o generalima od kojih su mnogi godinama uživali herojski, nedodirljivi status.
Pismo su potpisala šestorica generala: Ante Gotovina, Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić i Davor Domazet Lošo, a naknadno im se pridružio i general Luka Džanko. Njihovi razlozi za podršku pomilovanju su zasluge Perkovića i Mustača u uspostavi Republike Hrvatske i doprinos Domovinskom ratu. U pismu podsjećaju na to da ih je obojicu zbog toga odlikovao “prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman“.
U glavama onih koji na Domovinski rat gledaju kao na nultu točku današnje hrvatske države, ovakvo postupanje generala potpuno je neprihvatljivo. Za njih su Jugoslavija i moderna hrvatska država potpuno oprečni polovi koji nemaju nikakve veze jedan s drugim. Današnja Hrvatska je, po njima, negacija Jugoslavije i svih njenih vrijednosti, a naravno i svih ljudi koji su bili kičma te države. Tuđmanova odlikovanja ovome dvojcu potisnuli su u podsvijesti, no generalsko pismo sve je ponovno izvuklo na površinu. I dok ogromnu većinu građana više ne zanimaju ni Perković ni Mustač, a sve više njih ni Gotovina, kao ni ostatak generalskog zbora, postoje mnogi koji nisu spremni opravdati ovu “koaliciju” za koju nisu vjerovali da će se ikada dogoditi. Zato se sve češće i sve više mogu čitati negativni komentari o Anti Gotovini i njegovim potezima nakon povratka u Hrvatsku iz haškog pritvora. Njegovi pomirljivi govori kojima je počeo od samog oslobođenja do molbe za pomilovanjem bivših Udbinih operativaca negativno utječu na narative koji su uspostavljeni od 1995. godine.
Unatoč molbi i pismu generala, teško je za očekivati da će Perković i Mustač biti pomilovani. Činjenica da u rezidenciji predsjednika Republike sjedi Zoran Milanović, a ne neki HDZ-ov političar, više im je otegotna nego olakotna okolnost. Iako je kao premijer učinio sve da spriječi njihovo izručenje Njemačkoj, pa čak i ušao u sukob s EU-om, to ne znači da će u ovom trenutku učiniti išta slično. Milanović je stupanjem na dužnost predsjednika izjavio da ne misli koristiti institut pomilovanja jer ga smatra zastarjelim i nelogičnim s obzirom na to da se njime ruše temelji pravne države i mijenjaju sankcije izrečene u sudskom postupku. Time je, ako se bude držao rečenog, zacementirao izrečene kazne Perkoviću i Mustaču jer osim pomilovanja ne postoje drugi redovni ili izvanredni pravni lijekovi kojima bi te kazne mogle biti umanjene.
Ako do pomilovanja i ne dođe, svejedno će ostati zapisana podrška pomilovanju koju su dvojici bivših udbaša dali general Gotovina i ostali, praktički ključne figure Domovinskog rata. Možda neće biti dovoljno za oslobođenje, ali će zasigurno značajno utjecati na percepciju povijesti na način koji se mnogima neće svidjeti.
