Prije nešto više od četiri mjeseca, na ovom istom mjestu, izvjestili smo čitaoce o promjeni vlasništva čuvenog beogradskog političkog nedeljnika NIN. Pisali smo tada, između ostalog kako je, dotadašnji vlasnik, njemački Ringier cjelokupni procenat svojih dionica „donirao“ Jeleni Drakulić Petrović, koja je javnosti u Srbiji najpoznatija kao višedecenijska visoka funkcionerka Ringiera. Naveli smo i to da se, po prvim najavama nove vlasnice, uređivačka politika neće mijenjati, ali da se u novinarskoj beogradskoj čaršiji šire tračevi da formalna „transparentna transakcija“ služi samo kao paravan za stvarnu, a da je novi vlasnik NIN-a neko još uvijek nevidljiv, te da će u dogledno vrijeme do promjena u uređivačkoj politici morati da dođe, zaključivši na kraju da bi za srpsku javnost u cjelini bilo značajno da NIN opstane i to ne kao puki svežanj uvezanog papira sa prepoznatljivim logotipom, nego kao medij koji oblikuje društvo kao što je veći dio svoje skoro devedesetogodišnje istorije i radio.

Jedva su, dakle, prošla četiri mjeseca dok se nije jasno i glasno pokazalo da su u medijskoj čaršiji glasine i tračevi uglavnom bliži istini od formalnih izjava, proklamacija i zaklinjanja. Naime, praktično cijela dosadašnja redakcija NIN-a odlučila je da napusti ovaj list i zaposli se u nastajućem novom političkom nedjeljniku, još uvijek nepoznatnog imena, čije se pokretanje očekuje u okviru medijske Junajted medija grupe, u čijem okrilju već rade televizije N1 i NovaS, odnosno dnevni list Danas i tabloid Nova.

Ovakva odluka je zasigurno neobična i nesvakidašnja, ali nije došla iz vedra neba, kako se to kaže. Najmanje dva signala su sugerisala da će nešto da se mijenja. U prvim nedjeljama i mjesecima svog „mandata“, nova vlasnica NIN-a se orijentisala na jačanje internetske prezentacije lista, odnosno pratećeg mu portala. Naime, NIN je doskoro bio izuzetno oskudno prisutan na vebu, maltene isključivo najavama tekstova iz štampanog broja, uz vrlo starinski dizajn. Sada je pokrenut dosta moderniji portal i u taj novi segment redakcije stigli su neki novi ljudi, čini se ne pretjerano komplementarni tamošnjim novinarskim starosjediocima. Mnogo veću pažnju, međutim, privukao je intervju koji je NIN-u, odnosno njegovom glavnom uredniku, Milanu Ćulibrku, u jeku izborne kampanje, dao predsjednik Republike Aleksandar Vučić. Poslije niza godina tokom kojih skoro niko iz vlasti nije govorio za ovaj list koji se pozicionirao snažno opoziciono, ovo su mnogi doživjeli kao neprijatno iznenađenje, čak i „prodaju“, mada sam intervju sadržajno nikako nije bio „poltronski“. Cijela stvar je bila savršena ilustracija dubine polarizacije srpskog društva, jer se poslije intervjua Ćulibrk morao prepustiti višestrukom „ritualnom pravdanju“.

I taman kad se učinilo da se stvar u poslijeizbornom haosu i zaboravila, došla je vijest da dugogodišnja Ćulibrkova zamjenica Vesna Mališić odlazi u penziju, što ne znači da napušta novinarstvo, ali da ponudu NIN-a o nastavku saradnje nije prihvatila. Da se razumijemo, to da novinari i nakon formalnog odlaska u penziju nastavljaju da rade, prije je pravilo nego izuzetak. Uostalom, i sam Ćulibrk je već neko vrijeme u penziji. Nakon ove vijesi, u čaršiji su već počele licitacije, ko idući odlazi, ali redakcija je, eto, odlučila da ostane složna, pa će otići svi. U novom nedjeljnom listu, doći će navodno i do rotacije na čelu, pa će upravo Mališićka biti glavna urednica, dok će Ćulibrk uređivati rubriku ekonomije.

I mada „spinovi“ iz Junajted medija grupe skreću pažnju na novi nedjeljnik koji osnivaju, tu ne bi trebalo da bude nekih iznenađenja. Znaju čitaoci jako dobro šta ova „ekipa“ zna, a šta ne zna. Očekuje se nastavak fokusa na „istraživačko novinarstvo“, na otkrivanje „afera vlastodržaca“ i tako dalje, i tome slično. Zanimljivije je pitanje šta će biti sa NIN-om. Zloguki proroci već danima trube kako je ovo „kraj“, nestanak NIN-a „kakav smo znali“. To je, međutim, tačno jedino u kontekstu kratkog pamćenja. I ovaj NIN, Ćulibrkov, da ga tako nazovemo, bio je „kraj“ i nestanak NIN-a „kakav smo znali“, NIN-a koji je više bio „prozor u svijet“, a manje opoziciona govornica. Za novu vlasnicu ovo će biti pravi ispit: da li će NIN više usmjeravati u pravcu portala ili će sačuvati štampano izdanje kao krunu. Za ovo drugo bi joj trebao odličan uredničko-novinarski tim, a taj „kasting“ je danas, nažalost, dosta siromašan. Takođe, NIN u svom „portfoliju“ ima i najstariju i po mnogima najugledniju književnu nagradu u ovom dijelu svijeta. To trenutno nije u prvom planu, ali u nekim simboličkim koordinatama značaja ovog lista nikako nije nevažno.

U svakom slučaju, ovo je, između ostalog, i nastavak polarizacije srpskog medijskog prostora na „provladine“ i „opozicione“ redakcije. Ulaskom u strukturu Junajted medija grupe, manevarski prostor doskorašnjim NIN-ovim urednicima i novinarima ipak se smanjuje, a cijeli jedan žurnalistički „front“ se dodatno integriše. Bilo kako bilo, o srpskoj medijskoj sceni se može svašta reći, ali ne i da je dosadna. Nažalost, međutim, ta „intrigantnost“ sve je manje rezultat dobrih tekstova, emisija i projekata, a sve više ovakvih „skandala“ i „afera“.