Pravna država i jednakost svih pred zakonom u svakom je demokratskom sustavu jedna od najviših pravnih i društvenih vrijednosti. Tako je i kod nas, ali isključivo na papiru. Papir, poznato je, svašta trpi. Kod nas se principi i postulati i dalje primjenjuju strogo selektivno, a time i negira bilo kakva ideja pravne države. Najnovija potvrda da pravna država ne postoji i da postoje jednaki i jednakiji vijest je da je Vlada s Hrvatskim nogometnim savezom (HNS) potpisala sporazum o darovanju zemljišta za izgradnju svoga kampa, u vrijednosti od 4,2 milijuna eura. Upitat će se neki, a oni više nacionalno osviješteni će i podviknuti, zašto bi netko bio protiv darovanja zemljišta HNS-u koji je hrvatskim građanima i navijačima donio toliko sreće posljednjih godina i decenija.

Naravno, neupućenima neće biti jasno, ali istina je da nitko nema apsolutno ništa protiv darovanja navedenih nekretnina nogometnom savezu, ali ima protiv licemjernog i ako hoćete prijevarnog i lažljivog postupanja Vlade i političara koji isključivo temeljem svojih prizemnih interesa odlučuju kada će primijeniti pravo, a kada će to isto pravo i zakone zgužvati i baciti u smeće. Upotreba instituta darovanja u slučajevima kada se to pokaže opravdanim i svrsishodnim za ispunjavanja javnih potreba i u javnom je interesu nikada nije bilo sporno i korišteno je u brojnim situacijama. Kako u slučaju nogometnog kampa za razvoj sporta, tako i ranije za brojne druge društvene potrebe i interese.

Zašto je onda slučaj darovanja nekretnine HNS-u uzet kao potvrda nepostojanja pravne države? Zato što ista pravila koje je Vlada primijenila u ovom slučaju ne vrijede i u slučaju Srpskog privrednog društva Privrednik koji svoju s pozicije sile i moći oduzetu imovinu potražuje već više od dva desetljeća. Pritom ne postoji niti jedan razlog da se na Privrednik ne primjene identična pravila i ne vrati mu se imovina za koju svatko s mrvom morala zna da mu pripada. Kada se u dvije identične pravne situacije primjenjuju dva seta pravila, onda se to naziva arbitrarnost i odlika je autoritarnih, neuređenih i korumpiranih država, te se nikako ne može povezati s državama iz elitnog kluba uređenih demokracija gdje premijer često voli svrstavati Hrvatsku.

Oni koji su upućeni u probleme srpske zajednice u Hrvatskoj znaju da je pitanje povratka nasilno oduzete imovine Privrednika jedno od najznačajnijih otvorenih pitanja, a upravo toga je svjesna i Vlada Andreja Plenkovića. Privrednikova imovina dio je i sporazuma između srpskih političkih predstavnika i Vlade temeljem kojeg oni podržavaju ovu vladu još od 10. 2016., kada je Hrvatski sabor potvrdio Andreja Plenkovića kao premijera. Od tada je prošlo dugih šest godina i devet mjeseci, a ništa se u pogledu povrataka imovine nije pomaklo s mrtve točke. Niti milimetra.

Jedino što članovi Privrednika i zajednica koju okuplja oko sebe slušaju posljednjih šest godina je gomila isprika, izlika, odugovlačenja i izbjegavanja. Odluka o darovanju zemljišta HNS-u poprilična je potvrda da su sve sumnje da ne postoji bazična politička volja za rješenjem problema bile opravdane. Zašto? Zato što Privrednik već nekoliko godina od političkih predstavnika Srba dobiva informacije kako su prepreke za povrat Privrednikove imovine pravne, a ne političke prirode i da je potrebno donijeti novu regulativu kako bi se nasilno oduzeta imovina vratila svojem pravom vlasniku.

Tvrdilo se sa smrtnom ozbiljnošću da se Privredniku imovina ne može vratiti darovanjem uz postojeću pravnu regulativu i da Vlada nema ovlast sklapati ugovore o darovanju s pravnim osobama koje nisu jedinice lokalne i regionalne samouprave. Sada vidimo, crno na bijelo, da je to bila laž. Kada čitate prijedlog odluke Vlade o darovanju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske HNS-u i konkretne norme na koje se pozivaju, postaje vam jasno da ne postoji niti jedna prepreka da se identične pravne norme primjene i na Privrednik. Uzgred rečeno, Privrednik svojom misijom, radom i postojanjem ispunjava apsolutno sve uvjete za stjecanje navedenih nekretnina darovanjem.

Zašto su se Vlada i njeni ministri odlučili za upetljavanje u kompliciranu izradu novih pravnih pravila umjesto da su primijenili postojeću, jednostavnu pravnu normu nije poznato, ali je sasvim izgledno da su bili svjesni da se radi o nepotrebnom potezu bez kojeg se mogu već sada darivati nekretnine kada zato postoji opravdani razlog. Da li se iza tog neobjašnjivog odugovlačenja krije konačna namjera da se Privredniku ne vrati imovina? I to je moguće. U politici niti jedan scenarij nije nemoguć bez obzira na postojeće obveze, sklopljene dogovore, dana obećanja i u konačnici, bazični ljudski moral. Koji je krajnji scenarij vidjet ćemo vrlo brzo jer se mandat postojećoj vladi neumoljivo bliži kraju. Ako ciljevi koje su ugovorili u koalicijskom sporazumu s vladajućom strankom ne budu ostvareni, bit će to još dva protraćena mandata i za srpske političke predstavnike u čijim je rukama sve ove godine bio ključ rješenja problema vraćanja Privrednikove imovine.