„Politički angažman mi je pomogao u osobnom razvoju. Gledam puno šire neke stvari kao što su situacije kada se donose odluke, medijski sam pismenija i mogu protumačiti i dešifrirati poruke koje izlaze iz članaka, utvrditi vjerodostojnost izvora, previdjeti što se i kako može dogoditi pa u konačnici na to i utjecati.  No to je iskustvo. Nisam više osoba koja ‘skače na prvu’. Promislim, pričekam, vidim, dam svoje mišljenje. Politika te promijeni onoliko koliko želiš. Ako si karakterno jak i imaš zacrtani cilj zašto se nečime baviš i zašto si baš tu u politici, onda te politika ne može promijeniti nagore, ali može pozitivno izgraditi“, svjedoči Ana Hajsan, predsjednica Mladeži Hrvatske demokratske zajednice Karlovca.

Pitali smo je zašto se politički angažirala, čime se bavi u politici i kojim je političkim ostvarenjima ponosna, a isto to smo pitali i Milana Vrgu, načelnika Gvozda, njegovog kolegu iz Samostalne demokratske srpske stranke Vladimira Horvata, koji politički djeluje u Kneževim Vinogradima, kao i vršitelja dužnosti predsjednika Foruma mladih Socijaldemokratske partije Hrvatske Kristiana Čarapića.

Na mlade u politici se često gleda kao na karijeriste i nerijetko se smatra da bi se radije trebali posvetiti osobnom rastu i razvoju profesionalnih i inih vještina nužnih za djelovanje u građanskom životu, međutim, kako vidimo iz odgovora Ane Hajsan, politika joj je otvorila mogućnost za osobni razvoj, naročito razvoj osobne političke i medijske kulture. Politički aktivni mladi su dodatno zanimljivi jer su u debeloj manjini u svojoj dobnoj skupini – većinu mladih politika uopće ne zanima, a kamoli da ih zanima politički angažman.

Klimanje glavom ne bi trebalo biti cilj

Dvadesetdevetogodišnja Ana Hajsan je, kako kaže, aktivna od svoje šesnaeste godine, kada se učlanila u HDZ. „Prve aktivnosti sam imala kroz volonterske akcije tadašnjeg Gradskog odbora Mladeži. To su u početku bile akcije humanitarnog karaktera i aktivnosti sudjelovanja u izbornim kampanjama. Sazrijevanjem i stjecanjem iskustva, pružila mi se prilika da postanem članica Gradskog odbora Mladeži, a nakon toga i predsjednica MHDZ-a. Dužnost predsjednice obnašam već drugi mandat. Moja politička aktivnost je postala samim time i odgovornost za sve mlade ljude u HDZ-u, ali i u gradu. Samim učlanjenjem u stranku nisam znala na koji način neka politička opcija uopće funkcionira. Bila sam jako mlada i neiskusna. Dolaskom na sastanke, druženja, sudjelovanjem i organizacijom raznih akcija stjecala sam nova iskustva i znanja te me pomisao bavljenja politikom sve više privlačila. Priliku za dodatnim političkim angažmanom imala sam 2017. godine, kada sam prihvatila biti kandidatkinja na listi za Gradsko vijeće, što mi je ujedno bila i velika čast. Moj moto je tada, a i danas je ‘Hrabrost je biti drugačiji od drugih’. Smatrala sam da se mi mladi moramo aktivno uključiti u stvaranje politika u našem gradu, a sukladno tome stvaranju programa i projekata koji doprinose razvoju i dobrobiti mladih u Karlovcu, koji trebaju biti potpora i kreativna kritika gradonačelniku. Ne možemo samo čekati da netko za nas nešto učini i očekivati da gradonačelnik sve zna. Ako želimo da se naš glas čuje, moramo preuzeti odgovornost i imati hrabrosti iznijeti svoje stavove i mišljenja, pa makar oni ne bili prihvaćeni“, kaže i dodaje da mladi ne bi trebali biti klimoglavci radi dolaska na pozicije jer to i nije cilj bavljenja politikom.

„Spletom nekih okolnosti, ne znam kojih, postavljena sam na političke funkcije i za svaku od njih mogu reći da sam ponosna šta sam bila dio njih. Isto tako, ponosna sam na sva politička postignuća gledajući na sve izborne cikluse u kojima sam sudjelovala jer većinu smo kao stranka i dobili“, ističe.

Mladež HDZ-a Karlovca ima 20 temeljnih organizacija, Gradski odbor i predsjedništvo. „Osobno sam član Predsjedništva HDZ-a Karlovca gdje se zaista i čuje glas Mladeži. Mladi u HDZ-u utječu u opsegu i intenzitetu koji je za naše godine primjeren. Uključeni smo u donošenje odluka i kreiranje politika. Iako se naše mišljenje ponekad i razlikuje od promišljanja starijih članova, otvara nam se prostor za djelovanje i aktivni angažman. Mladež je uvijek prisutna operativno, ali i kao kandidati u svim izbornim procesima“, ističe Ana Hajsan.

„Moji vršnjaci do moje kandidature za listu Gradskog vijeća nisu niti znali da sam aktivni član HDZ-a. Zaista mogu reći da su me od trenutka saznanja zaista svi podržali u mojoj političkoj aktivnosti jer uvijek sam imala svoj stav i mišljenje oko bilo kojih tema“, dodaje i navodi kako je i sama dojma da su mladi uopće nezainteresirani za politiku, ali da ih treba poticati za nju u srednjoj školi, pa i kroz institucije kao što su savjeti mladih – savjetodavna tijela predstavničkim vlastima.

„U prethodnim političko-gospodarsko-socijalnim sustavima, uvijek su studenti i ostali mladi bili pokretači velikih promjena. Mladi imaju ideju, svijet gledaju drugačije, nisu zaokupljeni prošlošću, nego žele svojoj zajednici, a na kraju i sebi omogućiti sve što smatraju da im treba. Mladi su ti koji žele pravednije društvo jer su okusili nepravdu, zdravije društvo jer znaju koliko okruženje može utjecati na motivaciju i volju jer su svi to jednom prošli. Kada mlad čovjek vidi drugog mladog na toj sceni može se poistovjetiti s njim, kroz njega može vidjeti i ostvarenje svojih ciljeva i nekoga tko će se boriti za prava mladih. Mladi su uvijek oni koji su vizionari, koji tresu tržište, koji tresu politiku“, napominje Aна Hajsan i dodaje: „Pravo vrijeme za politički angažman je mladost. Ako se ne iskoristi, to se vrijeme gubi. Sada gradiš sebe, svoj karakter, svoje stavove. Kad si stariji samo to nadograđuješ. Od mladosti se uče vještine, ali što nam vrijedi učenje vještine i stjecanje znanja ako nemamo praksu i dobrog mentora, priliku kroz koju ćemo te vještine pokazati i brusiti. To je pravi način da uvidimo svoje pogreške, da se naučimo s njima nositi i ispravljati ih, korigirati i ukloniti svoje nedostatke, a prepoznati i usavršiti vrline i vještine. Poželjnije je susresti se sa izazovnim situacijama sada nego u kasnijim godinama. Danas padamo na manjim preprekama i iz njih učimo kako bi kasnije mogli preskakati veće.“

Netko mora preuzeti odgovornost

Milan Vrga je u politici od 2016. godine i jedini je od naših sugovornika na izvršnoj političkoj funkciji. „Nisam bio član omladinske organizacije prethodno – u politiku sam ušao iz obrtništva. Obrt mi je trenutačno u mirovanju. Aktivirao sam se u politici da pomognem svome kraju. Kao privatnik sam upoznao mnoge probleme običnih ljudi iz srpske zajednice i kraja uopće i smatrao sam da kroz politiku te probleme mogu riješiti, da naš kraj razvijemo i da osiguramo da što veći broj mladih zadržimo. Nismo u tome uspjeli koliko sam se nadao, ali mislim da smo dio problema uspjeli riješiti“, veli i slaže se da bi se mladi, koji nisu zainteresirani za političko djelovanje, trebali aktivirati jer će se politika ionako baviti njima. „Bitno je da se mladi aktiviraju u politici radi budućeg opstanka u ovom kraju – netko mora preuzeti odgovornost. Ponosan sam što imamo nikad veći broj ulaganja u infrastrukturu i projektiranja novih zahvata i programa, to što su našu malu općinu u četiri godine obišli i predsjednik Hrvatske i predsjednik Srbije i što smo se uspjeli zbratimiti s pet općina s kojima se međusobno pomažemo u raznim situacijama, čega do sada nije bilo“, ističe.

SDSS nema omladinsku organizaciju, ali naš sugovornik iz Gvozda otkriva da se razmišlja o osnivanju posebnih tijela žena i mladih u toj stranci.

Mladim Srbima u Hrvatskoj je nemoguće ograničiti se na rad isključivo političkih organizacija, smatra Vladimir Horvat.

„Uspješna politika na lokalu zahtjeva sinkroniziranost političkih, parapolitičkih i apolitičnih organizacija. Moj aktivizam započinje stupanjem u članstvo SDSS-a kada sam ostvario starosni uvjet, odnosno kada sam napunio 18. godina. Polaznik sam prve generacije Političke akademije Srpskog narodnog vijeća s kojom sam kasnije surađivao u brojnim prilikama kao delegat ili predavač. Izborom za predsjednika Vijeća srpske nacionalne manjine Općine Kneževi Vinogradi 2019. godine po prvi puta postajem mandatno vezan za političke, kulturne, socijalne, vjerske i prosvjetne aktivnosti u svojoj sredini. Kao član SDSS-a nosio sam određene aktivnosti u političkoj kampanji na lokalnim izborima. Sudjelovao sam u osnivanju i radu Akademskog udruženja srpske omladine ‘Josif Runjanin’ iz Vukovara a prošle godine sam postao član Upravnog odbora Srpskog demokratskog foruma“, napominje.

Interes za politiku dobiva u obiteljskom domu, pa mu bavljenje politikom djeluje samorazumljivo. „Baranja je mirno reintegrirana Erdutskim sporazumom, tako da su pitanja manjinskih prava od 1997. godine bila regularna tema za našim porodičnim stolom ali i u našoj zajednici u cjelini koja se vrlo brzo politički organizovala formirajući svoj ogranak SDSS-a, koji funkcionira i aktivno participira u lokalnoj vlasti već 25 godina. Jednako tako, moja porodica generacijama je uključena u političke tokove vremena i prostora u kojem živi, samim tim na politiku nikada nisam gledao kao na nekakav bauk, već kao na sredstvo doprinosa zajednici. Kada odrastete u okruženju koje se aktivno bavi politikom, uz urođeni afinitet prema istoriji, te stvari postanu prirodne“, kaže.

Uzrok nezainteresiranosti mladih za politiku vidi, između ostaloga, u tome što se ona predstavlja kao kriminalna aktivnost. „Kontinuirane korupcijske afere, nepotizam na svim razinama političke vlasti i opozicije, senzacionalistički pristup plasiranju informacija od strane medija te nedostatak elementarnog poznavanja političkih mehanizama – sve to demotivira omladinu za bilo kakvo involviranje u političke tokove“, napominje Horvat.

Mladi Srbi nemaju privilegiju većine

Horvat se slaže s ostalim našim sugovornicama da je bitno da se mladi aktiviraju, u stranačkoj politici ili nevladinom sektoru. „Ako ste odlučili ostati živjeti u svome selu, kvartu, gradu – zašto biste svoju životnu okolinu, koju volite i smatrate svojom, prepustili na odlučivanje nekome drugom? Politički aktivizam, kao i svaki drugi, suština je lokalpatriotizma. Kada razgovaram s mladima koji su pripadnici većinskog naroda, osjetim apatiju i razočaranost političkim tokovima unazad 25 godina. Argumenti protiv bilo kakvog aktiviranja svode se na već navedene razloge, i tu naš razgovor prestaje. S druge strane, mladi Srbi u Hrvatskoj nemaju privilegiju većinskog naroda niti komfor izgovora uzaludnosti aktivizma. U situaciji u koju smo dovedeni lošim politikama 20. vijeka danas moramo biti izuzetno organizovani, aktivni i predani zajedničkom cilju – opstanku. I nije da nas nema, nije da ne možemo. Imamo institucije, imamo mrežu ljudi, imamo sistem koji pokriva čitav prostor od Dunava do Cetine“, poručuje Horvat.

„Drago mi je što sam dobio mandat Predsjednika VSNM u momentu kada smo kao zajednica bili poprilično uzdrmani situacijom oko pandemije te određenim poprilično opasnim političkim izazovima, i to iz razloga što smo sve raspoložive resurse usmjerili na očuvanje jedinstva, političke pozicije i funkcionalnosti organizacija te unapređenje rada institucija u općini – i u tome smo i uspjeli“, odgovara na pitanje na koja je politička ostvarenja ponosan.

Diskriminacija mladih u politici

Kristian Čarapić, po zanimanju odvjetnik, politički je aktivan od svoje 18. godine, kada se učlanio u stranku, a već je iza sebe imao dvogodišnji staž u Forumu mladih SDP-a. „Tu organizaciju čine osobe do 30 godina starosti, one mogu, a i ne moraju biti članovi SDP-a“, objašnjava.

Kaže da kritiziranje bez nastojanja da se problemi riješe – ne priliči. „Prije uključivanja u Forum mladih SDP-a, bio sam i predsjednik Vijeća učenika Prve riječke hrvatske gimnazije, tako da sam i prije uključivanja u stranačke aktivnosti imao iskustva u djelovanju po pitanju borbe za interese i položaj svojih vršnjaka“, otkriva.

Čarapić za slab interes mladih za politiku krivi „sredovječne, koji podcjenjuju potencijal mladih i ne pružaju im prilike“.

„Diskriminacija prema mladima je prisutna u mnogim zanimanjima i djelatnostima, ali je u politici možda i najizraženija. Zasigurno ne pomaže niti problem sve većeg neoliberalizma u kojem živimo te povećanje životnih troškova. Nemali broj mladih ljudi jedva krpa kraj sa krajem te si zbog neimaštine ne može priuštiti pored posla, koji im je bitan za egzistenciju, volontiranje ili politički angažman“, kaže Čarapić.

„Sveprisutna korupcija u Hrvatskoj također utječe na mlade da  izgube volju za politikom, a politici ujedno nerijetko uspijevaju osobe bez stava, koje gledaju isključivo osobni interes te se dodvoravaju ljudima oko sebe koji im mogu pomoći u političkom napredovanju te takvim karijerističkim ponašanjem dolaze do ključnih pozicija, na kojima su našem društvu više uteg nego pomoć. Moji vršnjaci su mi često govorili, te mi i dalje govore, da se okanim politike jer da sam previše pošten za to, a da nitko ne voli političare.“

Vladimir Horvat, pak, podsjeća na važnost iskustva kad su pozicije odlučivanja u pitanju. „Mladi koji se aktiviraju u politici moraju znati da ulaze u strukturu koja ima svoja pravila ponašanja koja se ne razlikuju mnogo od onih u mnogočlanoj porodici ili velikom preduzeću. Dakle, mora se proći svaka razina strukture kako eventualno ostvarenje na nekoj višoj, upravljačkoj poziciji ne bi bilo uslovljeno neiskustvom i nepoznavanjem strukture na nižim nivoima. Nesigurnost na poziciji odlučivanja može imati dalekosežne posljedice ne samo na dotičnu osobu, nego i na strukturu u cjelini.“

Po našem sugovorniku iz SDP-a, probleme mladih ipak ne može rješavati nitko više od – mladih u politici. „Nitko ne zna probleme mladih ljudi te kako iste riješiti bolje od njih samih te se svakako treba iskoristiti mladenačka energija i potencijal na svim razinama. Mladi imaju mnogo energije, koju trebaju usmjeriti na altruističke motive. Mislim da bi bilo znatno  manje ovisnosti o alkoholu i opojnim drogama među mlađom populacijom kada bi ih se više uvažavalo i davalo im više prostora da pokažu što sve znaju i mogu. Vjerujte mi, jako biste se iznenadili kada biste vidjeli koliko veliki organizacijski i drugi potencijal imaju osobe čak i mlađe od 18 godina“, napominje Čarapić.

Kao i Ana Hajsan, Čarapić navodi da mu je političko djelovanje pomoglo da razvije organizacijske i komunikacijske vještine koje su mu u odvjetničkom radu neprocjenjive. „U politici su potrebna znanja i vještine iz raznoraznih područja, kao i različiti načini djelovanja. Ako ste dobri i uspješni u nekoj profesiji, to nije nikakva garancija da ćete biti dobar i kvalitetan političar, odnosno državnik. Za to su potrebne vještine koje možete razviti samo prilikom rada u svojoj zajednici, bilo da djelujete unutar neke političke stranke, neke udruge ili slično. Politika je poziv koji zahtjeva veliki angažman kod kojeg morate puno toga žrtvovati u životu. Naravno, tu je i pitanje što se točno podrazumijeva pod političkim angažmanom. Osobno to ne bih ograničio samo na rad članova političkih stranaka, već je to i rad unutar bilo kojeg okruženja gdje se radi na nekakvim politikama i aktivnosti u društvu. Tu bih volio istaknuti kako mi je upravo angažman u mnogobrojnim udrugama, vijeću učenika te studentskom zboru bilo neprocjenjivo iskustvo“, kaže.

Kao član i predsjednik Studentskog zbora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 2011. godine bio je jedan od inicijatora izmjene Pravilnika o studijama Sveučilišta u Rijeci, što je, kaže, velikom broju studenata, i nakon njegove generacije, umnogome olakšalo školovane. Upravo je na taj politički uspjeh najponosniji. „Što se tiče mog djelovanja unutar samog SDP-a, ponosan sam što trenutno obnašam odgovornu funkciju u Forumu mladih SDP-a Hrvatske, što znači da moji vršnjaci prepoznaju moj dosadašnji rad. Tu bih još istaknuo da sam sretan što sam dobio povjerenje svojih sugrađana te trenutno obnašam dužnost gradskog vijećnika Grada Rijeke“, veli.

U mladima je socijalni kapital

Mladi su specifična populacija čija integracija u društvo oduvijek, a danas pogotovo, zaokuplja pažnju kako političara tako i znanstvenika. Taj proces integracije podrazumijeva i njihovo aktivno društveno i političko participiranje u životu zajednice. Dosadašnja istraživanja u svijetu i u Hrvatskoj pokazala su da mladi, u usporedbi sa starijima, manje participiraju u izbornom procesu, češće nisu stranački opredijeljeni, rjeđe su članovi političkih stranaka i ispodprosječno su zastupljeni u tijelima vlasti. Nadalje, mnoge su znanstvene studije pokazale da mladi kontinuirano imaju niže razine političkog znanja nego odrasli i manje interesa za politiku nego odrasli te pokazuju komparativno slabiju vezanost za političke stranke. Ujedno, više su razočarani političkim djelovanjem i imaju manje povjerenja u političare i institucije vlasti.

Miroslav Katić, politolog koji se znanstveno bavio političkom participacijom mladih i jedan je od utemeljitelja Knjižnice za mlade u Karlovcu, upozorava da nezainteresiranost mladih za pitanja zajednice predstavlja prijetnju predstavničkoj demokraciji.

On podsjeća da pojam političke participacije ne podrazumijeva samo glasanje na izborima ili aktivno sudjelovanje u radu neke političke stranke.

„Politička participacija podrazumijeva širok spektar aktivnosti, od potpisivanja peticija, prosvjeda do dijeljenja letka ili sudjelovanja digitalnim akcijama. Isto tako treba poticati i razvoj civilnog društva jer se više puta pokazalo da članstvo u udruženjima otvara mogućnost političke participacije. Treba poticati stvaranja udruga mladih i za mlade kako bi mladi imali mogućnosti steći sposobnosti za organizaciju i komunikaciju koje su značajne za politiku“, navodi Katić.

Sudjelovanje u vannastavnim aktivnostima i volontiranje također su dva dokazana sredstva povećanja građanskog i političkog participiranja u budućnosti, napominje.

„Treba poticati volonterske centre i mladima omogućiti što širu paletu izbora vannastavnih aktivnosti. Time će se mladima otvoriti mogućnost kvalitetnijeg provođenja slobodnog vremena, a ujedno će biti omogućeno stvaranje socijalnog kapitala“, preporučuje Katić.

 

 

 

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za izbegla, raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu AP Vojvodine