Dođu tako ponekad vremena kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati – jedan je to od najomiljenijih citata za kojim posežu rezignirani građani posljednjih nekoliko decenija, od Vardara pa do Triglava. Citat koji se, kako bi dobio na snazi, pripisuje slavnom Ivi Andriću, vjerojatno najbolje opisuje ono što živimo i čemu svjedočimo iz dana u dan, bez obzira na to u kojoj od republika bivše države imamo sreću živjeti. Pametni su zašutjeli, mnogi su se odselili, a oni drugi progovorili, sijući sukobe i podjele, stvarajući tako savršene uvjete za one treće iz poznatog citata, koji na mržnji i podjelama vladaju i ubiru bogatstvo.
Stvaranje mržnje i netrpeljivosti prema manjinama, drugima i drugačijima, stari je i prokušani recept koji u uvjetima siromaštva i nepravdi onima koji po njemu postupaju donosi nevjerojatne koristi. No rezultati takvih politika po civilizaciju i ljudskost uvijek su poražavajući, a historija na svaku od njih gleda kao na crnu mrlju. Hrvatsko društvo nije imuno na takve pojave, a savršen teren za vođenje kampanje podjela, sukoba i poticanja mržnje je grad Vukovar. Grad koji je proživio strahovitu agresiju i razaranje, zločine nad civilima, nevinima, zarobljenicima, grad prepun povrijeđenih i oštećenih, svih nacionalnosti i konfesija. Gotovo da ne postoji čovjek koji je preživio rat u tom gradu, a da ne osjeća da mu je nešto nepravedno oduzeto, neka nepravda učinjena ili da mu je netko ostao dužan. Na takvom zgarištu teško je graditi, a puno lakše rušiti, pogotovo kad rušenje donosi svakojaku korist, a političari to jako dobro znaju. Zna to i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, pa svaku afericu ili politički neuspjeh vrlo elegantno prikriva izazivanjem paranoje i prozivanjem unutarnjih neprijatelja. Poznata je formula da se svaki politički promašaj, ali i bezobzirna pljačka građana, vrlo brzo množe s nulom ukoliko ih se u primjerenom roku pokrije javnim izljevom lažnog domoljublja.
Posljednji istup kojim Penava u dramatičnom tonu obznanjuje da je Vukovar “epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije” školski je primjer kako se započinje kampanja podjela i mržnje. Takve bi kampanje bile samo tragikomični ispadi očajnih i bezidejnih politikanata da one u stvarnom životu ne dovode do vrlo ozbiljnih posljedica, a ova je završila premlaćivanjem djeteta u kojem su ostrašćeni obožavatelji Penavinog izričaja uočili “puzajućeg velikosrbina” pa ga, sukladno tome, pretukli.
Zastrašujuće je i to što je Penava za eklatantni primjer “puzajućeg velikosrpstva” izabrao djecu, prikazujući njihovo neodavanje poštovanja hrvatskoj himni kao najočitiji primjer nepopravljivosti jedne nacionalne manjine, kojoj je jedini cilj postojanja negiranje hrvatske države i službenih institucija. Dokaz je to da se ne biraju sredstva kako bi se izazvala nestabilnost. Istovremeno, normalni građani nemaju priliku da dođu do izražaja. Političari i mediji stvaraju narativ koji je teško probiti sporadičnim objavljivanjem crtica iz života koje ukazuju na činjenicu da je Vukovar grad isti kao i svaki drugi. Vukovar mora ostati u balonu, u stanju izvanrednog stanja i sukoba niskog intenziteta, a jedini tumači istine o tome što se događa moraju biti političari. To je scenarij koji omogućava dugotrajni opstanak na vlasti. Da je Penavi stalo do suživota, našao bi način da ga ostvari jer raspolaže svim resursima da stvara, gradi i ujedinjuje. No on sve to koristi kako bi jaz bio što veći, a podjele što dublje. Da ne stvara atmosferu linča, da druge ne prikazuje kao unutarnje neprijatelje, da svojim postupcima ne pokušava poniziti, vrlo brzo bi se ta djeca sa zadovoljstvom ustala na hrvatsku himnu. Kao što se dižu u onim sredinama gdje je politika normalna, a ne huškačka. Da Vukovar nije onaj i onakav kakvim ga prikazuju političke pijavice koje se hrane podjelama i sukobima, potvrđuju brojne pozitivne priče običnih Vukovaraca koji ne vide nikakvu agresiju osim one ekonomske koja uništava svaku nadu u bolju budućnost građana.
Činjenica je da Penavi i mnogim sličnim “penavama” ne odgovara stabilnost jer stabilnost otvara pitanja koja nemaju veze s nacijom, vjerom i krvnim zrncima. To su pitanja u vezi kojih nacionalnost ne igra nikakvu ulogu, a odnose se na kvalitetu života građana, visinu plaće, dostupnost zdravstvene zaštite, poslovnih prilika… U tom segmentu Penava se nema čime pohvaliti. Vukovar gubi bitku s iseljavanjem. Samo prošle godine iz Vukovarsko-srijemske županije iselilo se oko 4.000 stanovnika, dok neslužbene brojke kažu kako je ovaj grad napustilo čak dva do četiri puta više stanovnika. Penava i mnogi drugi sličnog kalibra o tome ne govore jer su svjesni na kojoj su strani i koja je njihova odgovornost u toj vrsti “agresije” koja desetkuje stanovništvo, ostavljajući pustoš i očaj.
