Iako su rezultati prošlogodišnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj u mnogim aspektima bili relativno očekivani, pa i predviđani, pojedini podaci ipak su uspeli iznenaditi i javnost i stručnjake. Hrvatska je od popisa 1991. godine do ovog prošlogodišnjeg izgubila oko 900.000 stanovnika. Više od 50 posto te brojke čine Srbi. Srba je od tada manje za 457 hiljada. To je, međutim, podatak koji se rijetko mogao vidjeti u medijskim napisima povodom rezultata popisa stanovništva.

Upravo rezultati popisa stanovništva kad je u pitanju srpska zajednica u Hrvatskoj, kako se u daljoj i bližoj prošlosti kretao broj Srba u Hrvatskoj, zbog čega je Srba sve manje u Hrvatskoj i kako će sada ostvarivati svoja manjinska prava… bile su tema posljednje Privrednikove tribine koja se tradicionalno održava svakog drugog utorka u prostorijama Društva.

„Svi smo očekivali da će se i u manjinskim zajednicama dogoditi pad, nakon što je u općoj populaciji zabilježen pad od 9 %, međutim, dogodilo se to da je taj pad bio puno drastičniji od očekivanog“, rekao je saborski zastupnik Boris Milošević na tribini pod nazivom „Srbi u Hrvatskoj – Nekad bilo, sad se spominjalo“.

Komentirajući pisanje medija o tome da je broj Srba u Vukovaru pao ispod jedne trećine i da više nemaju prava na službenu upotrebu jezika i pisma, Milošević je podsjetio i na druga prava koja se ostvaruju temeljem nekog praga u lokalnim sredinama, ali i na to da dvojezičnost nije više predviđena zakonski ni kad su druge zajednice u pitanju.

„Više ni jedan grad u Hrvatskoj nema udio neke nacionalne manjine, ne samo Srba, nego bilo koje nacionalne manjine, veći od 30 %. To znači da nije u obavezi propisati dvojezičnost. U Istri imamo pozitivan primjer gdje oni nisu u zakonskoj obavezi ali imaju mogućnost svojom slobodnom voljom to propisati i cijela Istra je to propisala“, rekao je Milošević i istaknuo da su Srbi dio identiteta Hrvatske, dio identiteta tih lokalnih sredina zbog čega bi trebalo očuvati njihova manjinska prava.

Zamjenik županice Požeško-slavonske županije iz redova srpske nacionalne manjine Nikola Ivanović podsjetio je da je od nekadašnjih 100.000 Srba u zapadnoj Slavoniji ostalo tek 10.000.

„Svakako da će popis uticati na prava srpske zajednice. Mislim da je i sam odnos lokalne i regionalne samouprave prema srpskoj zajednici odredio jedno smanjenje broja pripadnika srpske zajednice. Mi se u Požeško-slavonskoj županiji još uvijek borimo s rješavanjem Ustavnim zakonom definiranih prava“, rekao je Ivanović i naglasio da postoji vidljiv kontinuitet neprovođenja Ustavnog zakona na tom području.

„Stanje na terenu pokazalo je pad koji moramo prihvatiti, ali i nastaviti da s narodom radimo u cilju očuvanja identiteta. Treba ojačati manjinske institucije da one samostalno preuzimaju aktivnosti i moramo znati ko smo, što smo i da znamo koliko nas je“, zaključio je Ivanović.

Nestaju kompletna sela

Najviše Srba u Hrvatskoj, njih oko 700.000, živjelo je 1941. godine, nakon čega je u stradanjima 40-ih počeo pad, kazao je povjesničar Milan Radanović.

„Rezultati su porazni po seoske zajednice i u zapadnoj i srednjoj Slavoniji. Danas je tamo oko 40 srpskih sela koja nemaju nijednog stanovnika, a sličan je broj sela koja imaju manje od 10 stanovnika. Za 10 do 20 godina i ta sela će izumrijeti. I to je demografska katastrofa ne samo za taj dio Slavonije nego i za cijelu Hrvatsku, ne samo za srpsku zajednicu, nego i za čitavo hrvatsko društvo“, istaknuo je Radanović.

On je, govoreći o fluktuaciji broja stanovnika srpske nacionalnosti, podsjetio i da je na Kordunu 1941. u kotarevima Slunj, Vojnić i Vrginmost živjelo 100.000 Srba, od kojih je stradalo 31.000.

„Divoselo u Lici, pored Gospića, možda je najparadigmatičniji primjer za ovu temu. To selo je 1941. godine imalo preko 2200 stanovnika i bilo je najveće selo u Lici nakon Donjeg Kosinja. Selo je bilo napredno, mještani kažu da je tu najplodnija zemlja u Lici. Danas ovo selo ima jednog stanovnika. U Drugom svjetskom ratu selo je imalo 997 civilnih žrtava, većinu njih su pobili ustaše i imalo je 122 poginulih partizanskih boraca. Ipak, selo se nekako oporavilo nakon rata i imalo je oko 340 stanovnika 1991. godine. Taj broj se smanjivao zbog migracija u gradove, industrijalizacije, ali opet je oko 350 mještana živjelo u selu ’91. godine. Od te godine u selu više nitko ne živi. Selo još uvijek nije razminirano, nije obnovljena ni jedna kuća nakon što su sve porušene ’93. u operaciji Medački džep i dio mještana pobijen. Kad odete u Divoselo, imate dojam da neko namjerno kažnjava to mjesto. I to nije jedini primjer, još je takvih mjesta po Hrvatskoj“, naglasio je Radanović.

„Nakon genocida u Drugom svjetskom ratu ljudi su gledali u budućnost koje danas u Lici, Baniji i Kordunu nema“, rekao je i dodao da je Srba danas malo u po gradovima u kojima su nekad činili većinu.

„Srpska zajednica u Hrvatskoj uglavnom živi siromašno i marginalizirano. Srbi u zabačenim dijelovima Banije, Korduna, Like, zapravo i nemaju budućnost. To su uglavnom stariji ljudi, i njihovom smrću će ta naselja trajno izumrijeti, nestat će čitavi zavičaji“, zaključio je Radanović.

 

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije