Iako hrvatska demokracija nikada nije ulijeva neko poštovanje, ipak smo čitava tri desetljeća bili izloženi dvostranačkom sustavu u vidu suprotstavljenih HDZ-a i SDP-a. No izgleda da i toj krhkoj demokratskoj tradiciji polako dolazi kraj. SDP, ključna stranka hrvatskog lijevog centra, u koju su nekoć bile uprte oči stotina hiljada građana, pogotovo pripadnika nacionalnih manjina, ubrzano odlazi u povijest.
Vijest da je predsjednik Peđa Grbin najprije iz SDP-a isključio bivše glavne tajnike Zvanu Brumnića i Nikšu Vukasa, te bivše Milanovićeve ministre Gordana Marasa i Rajka Ostojića, i da ih sada pokušava izbaciti i iz SDP-ovog saborskog kluba, više ne iznenađuje nikoga. Jedina razlika između Škorina DP-a, koji se spektakularno raspao ovoga ljeta, i Peđinog SDP-a je da se Peđin SDP suštinski raspao odavno. No čudnovati zakoni entropije dopustili su toj stranci da se raspada puno duže od ostalih. Neki tvrde da se SDP raspao još smrću Ivice Račana, drugi za datum njegove propasti uzimaju odlazak Zorana Milanovića, a treći, kojih je najviše, konačni raspad stranke vide u dolasku lijevo-zelenih aktivista iz stranke Možemo. Istina je da je svaka od tih grupacija djelomično u pravu.
Odlaskom Ivice Račana stranka je izgubila velik dio svog socijaldemokratskog imidža, koji se počeo dodatno topiti onog trenutka kada je Milanović inauguriran na njeno čelo. Era Milanovića svakako je najznačajnije devastirala stranku. Iz te ere potječe i najviše osuđenih SDP-ovih dužnosnika. Sjetimo se samo Marine Lovrić Mercel i njenih korupcijskih afera (sudi joj se i dandanas), pa SDP-ove šefice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec osuđene na dvije godine zatvora, pa Milanovićeva predstojnika ureda Tomislava Sauhe. On je osuđen na tri godine, a njegova tajnica Sandra Zeljko na 4,5 godina zatvora zbog krađe iz državnog proračuna putem izmišljenih putnih naloga. Milanović je za ministra postavio i notornog Radimira Čačića koji je morao napustiti Vladu nakon što je u Mađarskoj prouzročio prometnu nesreću u kojoj su smrtno nastradale dvije osobe. Čačić je osuđen na 22 mjeseca zatvora.
Nakon serije izbornih poraza 2015. godine Milanović je morao otići, a stranku je ostavio u općem rasulu. Kadrovski devastirana, s Gordanom Marasom i Davorom Bernardićem kao najistaknutijim ljudima, stranka više nije imala realne šanse za oporavak. Oni koji i danas žale za Milanovićem svjesni su da je njegova svađalačka retorika bila jedini način da se stranku održi na 50-ak mandata. Nedovoljno za vlast, ali dovoljno za zadovoljenje golemih apetita SDP-ovih zaslužnika iz sjene, od kojih su mnogi godinama sjedili u Saboru bez izgovorene rečenice. Dolaskom Davora Bernardića na čelo SDP-a svakome s imalo političke mudrosti bilo je jasno da je SDP postao bivša stranka i da slijedi razdoblje njenog ubrzanog propadanja. No u posljednjoj godini pred parlamentarne izbore 2020. SDP je počeo drastično gubiti glasove u direktnom srazu s lijevim aktivistima iz platforme Možemo. Rezultati parlamentarnih izbora bili su i više nego jasni. SDP više ne znači apsolutno ništa u Zagrebu, a u drugim sredinama postoji samo zato što se ekipa iz Možemo! ondje nije ni pojavila.
Razdiran unutarnjim sukobima struja od kojih se ne zna koja je politički bezidejnija, SDP zapada u stanje potpune panike. Svjestan da su mu dani odbrojeni, Bernardić daje ostavku, a SDP na novim unutarstranačkim izborima za novog predsjednika bira Peđu Grbina, bezličnog pravnika iz Pule za kojeg su iz nepoznatog razloga pomislili da je baš on ono što SDP-u treba. SDP je i u mjesecima nakon Bernardićeve ostavke nastavio padati, da bi nedavno Krobarometar proglasio da je Možemo! prvi put pretekao SDP.
Nastavi li ovako, nema nikakve sumnje da SDP na sljedećim izborima pada na 15 do 20 mandata. Stranka je to koja već odavno ne nudi ništa svojim biračima, a sada ima suparnika koji u potpunosti pokriva njeno biračko tijelo. Uz to, Možemo! u potpunosti odgovara biračima mlađe generacije, do kojih SDP neće imati pristup godinama, ako ne i desetljećima. U takvim uvjetima, SDP-u ostaje izuzetno skučena biračka baza koja nije dovoljna ni za kakvu vlast ni za status druge najjače stranke u Hrvatskoj.
