Prošlog je vikenda na Kordunu, u Vojniću i na Petrovoj gori, održana sportsko-kulturna manifestacija „Zelena noć“, tradicionalno događanje koje organizira Sportsko društvo Petrova gora. Sportski dio priredbe, nogometni turnir, održan je na vojnićkom stadionu, a završno večernje druženje na platou ispred monumentalnog spomenika kipara Vojina Bakića na Petrovcu. Posjetitelji „Zelene noći“ su ove godine uživali u koncertu kulturno-umjetničkih društava u Domu kulture u organizaciji SKD Prosvjeta, pododbor Vojnić, kao i u zajedničkoj večeri za sve sudionike u domu lokalnog DVD-a. Kao i na svakoj „zavičajnoj“ manifestaciji, i na Zelenim noćima promoviraju se lokalni običaji i tradicija s osnovnom težnjom da se sačuvaju i otrgnu od zaborava.

Zelena noć je najposjećenija manifestacija na Kordunu, svake je godine krajem jula ili početkom avgusta pohodi više od hiljadu posjetitelja. Osim domaćih ljudi koji na Kordunu i danas žive, najviše je onih koji su se s Korduna „otisnuli u bijeli svijet“, ali ih srce uvijek iznova vuče korijenima.

„I ovaj put smo ugostili ljude iz Srbije, koji su nas ugostili prošle godine. S njima njegujemo tradiciju druženja – s FK Kordun Kljajićevo, FK Sloga Čonoplje i FK Busije iz Busija. To su naši zemljaci koji žive u Srbiji i s kojima gradimo tradiciju i želimo nastaviti u tom smjeru pa smo već dogovorili da će se sljedeći, III. Kordunaški dani nogometa, odnosno fudbala, dogodine igrati u Čonoplji“, kaže predsjednik Sportskog društva Petrova Gora i glavni organizator manifestacije Saša Kolar.

Ove godine je manifestacija prvi put produžena na dva dana, pa je i organizacija bila zahtjevnija, no, po riječima Saše Kolara, cijeli ovaj kraj, kompletan Vojnić sudjelovao je u pripremama.

„Po mojoj procjeni, na stadionu je bilo možda i 500 ljudi. Prvog dana odigrale su se utakmice između NK Petrova Gora i FK Sloga Čonoplja te utakmica između NK Petrova Gora – Galaktikosi i FK Busija. Drugog su dana odigrana finala, a na kraju turnira okupila se generacija seniora, generacija koja je osnovala ovaj klub, a danas živi diljem cijelog svijeta. Upravo ih Zelena noć, prošle godine proširena i „Kordunaškim danima nogometa“, okuplja ponovo na rodnom Kordunu. Srce mi je puno kad vidim koliko je došlo ljudi i otkuda su sve došli“, priča Kolar.

Kordunaška Zelena noć ima bogatu istoriju. Događaj se održavao i prije rata 1990-ih, a nakon ponovnog pokretanja kluba 2006. godine, ponovno je oživljena i Zelena noć. Zato je posebno zaslužan čuveni golman Petrove Gore Željko Kresojević, zvan Kres, koji živi u inostranstvu, ali voli ovaj kraj i svoj klub, kojem je puno i pomagao.

„Iz godine u godinu rastemo, završna se večer održavala ranijih godina na Muljavi, da bismo se sada podigli na Petrovac, približili smo se našem spomeniku. Podižemo se stalno i nastavit ćemo u još većem broju i još boljem ritmu okupljati članove i prijatelje kluba“, kaže Saša Kolar, i sam bivši igrač kluba kojeg je upravo ljubav prema klubu motivirala da se odluči na povratak iz Srbije u Hrvatsku.

Nikola Milošević, igrač i kapiten pobjedničke ekipe turnira FK Sloga Čonoplja također je bio pun dojmova. „Prvi put smo ovde, došli smo na prošlogodišnji poziv SD Petrova gora, kad smo igrali turnir u Kljajićevu i mislim da se niko od nas nije pokajao što je došao ovamo. Posebno mi se svidelo okruženje, priroda, bili smo i na Korani, super smo se zabavili i siguran sam da će nam to svima ostati u najlepšem sećanju. Moja majka je inače poreklom iz Hrvatske, iz Primišlja, živjela je u Vojniću i Karlovcu, a meni je ovo, nažalost, prvi put da sam u Hrvatskoj. Dosad nije bilo prilike da dođem, ali sada znam da ću češće dolaziti“, kaže Milošević.

Dragana Vorkapić, rođena 1994., rodom je iz Vorkapić sela kod Topuskog, a živi na Busijama, kod Beograda. I ona je puna dojmova iako na Kordun dolazi vrlo često.

„Dolazim kad god mogu, na utakmice sam došla zbog prijatelja i ljudi koji žive ovde, a s kojima se družim. Došla sam podržati i fudbalsku ekipu iz Busija, u kojima trenutno živim s porodicom. Na Kordunu imam babu i prababu koje redovno posjećujem. Za mene je ovaj događaj prepun sentimenta. Imala sam samo godinu dana kad smo izbjegli u Srbiju, ali je moj tata uspio prenijeti na mene svoje iskustvo i osjećaje za ovaj kraj. Zato se uvek radujem kad dolazim, sve mi je tako lepo, srećna sam i ispunjena. Kad bih imala perspektivu za egzistenciju, a danas-sutra i za svoju decu, bez razmišljanja bih se vratila zato što su ljudi na Kordunu drugačiji. Opušteniji su, srećniji i prirodniji – uđeš u kafić i za pet minuta sve upoznaš. To, nažalost, nije tako u velikom gradu kao što je Beograd.“

Milorad Klipa je jedan od onih koji su također prošli ratne strahote. U svoj kraj se vratio odavno, gde danas radi u Domu zdravlja u Vojniću.

„Ovo je moj kraj, ovo je moja zemlja, ovdje je moje sve. Nisam nogometaš, ali je to bio moj sin i on je sudio utakmice na upravo održanom turniru. Nisam nogometni tip, ali nizašto na svijetu ne propuštam Zelenu noć, to su trenuci kad se okupljamo i uživamo, družimo se s ljudima koji su nam dragi, a mnogi od njih ne žive više ovdje. Svi mi jedva čekamo ovo doba u godini da se sastanemo i družimo i prisjećamo starih dobrih vremena“, kaže Milorad.

Mićo Jagrović je stalni sudionik događaja i jedan od donatora kluba, danas živi u Umagu. I on je porijeklom s Korduna. „Ova je manifestacija jako je važna za Kordun i Vojnić. To nema mjere, taj instrument još nije izmišljen. Potreba da dođem na Kordun, da se svi okupimo, proizlazi iz moje duše. To je nešto što je u svakom od nas od rođenja, u nama je od vremena odrastanja“, kaže Mićo Jagrović.

Razlozi za dolaske brojnih gostiju na kordunašku Zelenu noć su različiti i brojni. Za sve one koji su proteklih godina i desetljeća iz raznih razloga napustili Kordun i dalje vrijedi ona stara – otišli su s Korduna, ali Kordun iz njih nikada neće otići. Kao što kaže stara narodna i partizanska pjesma: „Petrova mi gora mati, suho lišće krevet moj, iz nje krećem svakog dana u krvavi teški boj. Kuću moju popališe, nemam više dom svoj, sad u šumi nalazim se, tu je novi dom moj…“ Kuće su, nažalost, i nakon toga opet popaljene u novom nesretnom ratu 1990-ih, no sada se ponovno grade. Baš kao što se mukotrpno ponovno grade međuljudski odnosi i „mostovi“ u ovom bremenitom i napaćenom kraju. Ponajprije zahvaljujući ljudima kao što su Saša Kolar i njegove kolege.

„Čast mi je i zadovoljstvo biti predsjednikom ovog kluba, koji je osnovan davne 1946. Ispisao je tradiciju našeg Korduna i ispunio svoje članove. Naš kraj je i Petrovac na kojem se odvio dio ove manifestacije. Ovo mjesto pored spomenika ima veliki potencijal. I ove godine smo puno ljudi privukli, a koliko bismo ih tek okupili da radimo koncerte, festivale i druge događaje, čak i na evropskoj razini“, kaže Kolar i ističe da bez podrške i udruženih snaga ne bi bilo ni ovog događaja.

„U organizaciji ovog događaja dobili smo podršku Sportskog rekreativnog društva Srba u Hrvatskoj koji nam uvijek pomažu. Veliku podršku dobili smo od općine Vojnić, ali i drugih – od općine Krnjak, Vrginmost, dožupana Karlovačke županije Dejana Mihajlovića, od DVD-a Vojnić… Veliko hvala svim našim zemljacima širom svijeta koji odvajaju za klub i svima drugima koji su podržali naš rad. Sve je proteklo u maksimalno korektnim odnosima i zato se ovim putem posebnom zahvaljujem i PU Karlovac, koji su također odlično odradili svoj posao“, zaključuje Kolar.

Na turniru u Vojniću slavila je ekipa FK Sloga Čonoplja. Najbolji strijelac turnira je Milan Matijević (FK Sloga Čonoplja), najbolji golman Predrag Zorić (FK Sloga Čonoplja), a najbolji igrač je Rajko Šarić, legenda NK Petrova Gora – Galaktikosi. No, na Zelenim noćima to je najmanje važno – pobjednici su svi oni koji su došli na Zelenu noć i oni koji su je organizirali.

Koliki je neostvareni kapacitet ovog kraja i cijelog Korduna svjedoči i činjenica da je na Zelenoj noći bila i obitelj iz Nizozemske koja je „zalutala“ na Petrovac u sklopu svojih „putešestvija“ kamperom. „Nismo znali za ovo događanje, ali nam se jako dopalo. Mi nismo ’morski tipovi’, ne ljetujemo nigdje na moru, nego lutamo unutrašnjošću Hrvatske, ali i po cijelom Balkanu. Takvih divljih i divnih krajolika nema u prenapučenoj Nizozemskoj. Nismo prvi put ovdje, ali nismo ni zadnji put. Planiramo kupiti neku staru napuštenu kuću i zemljište i provoditi vrijeme ovdje u miru i tišini, u ovoj prekrasnoj prirodi, među ovim dragim i toplim ljudima“.

Neiskorišteni kapacitet lokaliteta oko Bakićevog monumentalnog, a danas devastiranog partizanskog spomenika, kao i blizina (također ruinirane i zapuštene) nekad opjevane Centralne partizanske bolnice, pravi su turistički dragulj. No, to je već neka druga, tužna priča o nemaru o vlastitoj povijesti. Ne ide taj nemar na dušu Kordunaša iznimno ponosnih na svoju istoriju, već na dušu države otuđene od vlastitih ljudi.

No, to je neka druga priča, a mi se vidimo dogodine opet u Vojniću i na Petrovoj Gori na sljedećem izdanju Zelene noći. Jer, noći su svuda iste – samo su na Kordunu zelene. Zelene kao nepokorena Petrova gora.