Povodom 25. godišnjice Oluje, Srpsko narodno vijeće objavilo je danas 13. Izjavu sjećanja koja će se čitati u svim županijskim većima srpske nacionalne manjine širom Hrvatske narednih dana sve do 5. avgusta. Na ovaj način SNV svake godine podseća javnost na sva stradanja koja je srpski narod doživeo 1995. godine.

Izjava, koju su potpisali Milorad Pupovac, predsjednik Savjeta SNV-a i zamjenice predsjednika SNV-a Dragana Jeckov i Aneta Vladimirov, pročitana je danas i u Dvoru, u neposrednoj blizini mjesta zločina počinjenog 8. avgusta 1995.

U nastavku je možete pročitati u cijelosti.

„Na 25. godišnjicu operacije Oluja sjećamo se strahota rata 1991.-1995. te svih žrtava i svih njihovih stradanja, kako Hrvata koji su stradavali u ratnom nasilju i progonima 1991. i 1992. tako i Srba koji su stradavali u ratnom nasilju i progonu u ljeto i jesen 1995., ali i godinama nakon toga.

I dok su ratna stradanja Hrvata priznata i ozvaničena komemoriranjima, a progonstva završila povratkom, te mnogi odgovorni Srbi za počinjene zločine nad njima kažnjeni, to se ne može reći za ratna stradanja i progonstvo Srba. Ratni zločini počinjeni prema Srbima rijetko su kažnjavani, posebno zločini u Oluji i nakon nje. Mjesta njihova stradanja obilježavaju i komemoriraju samo srpske organizacije, a za državu i državnu vlast ona kao da i ne postoje. Isto je i s progonstvom gotovo 200.000 Srba samo u Oluji, ne računajući one u Bljesku i u brojnim gradovima Hrvatske izvan ratnog područja. Svijest o tolikom stradanju u hrvatskoj javnosti ne postoji. Svijest o potrebi da se iskažu žaljenje i empatija te da se osude zločini godinama se sve više smanjuje, a na njezino mjesto dolaze bešćutnost i nekršćanska ismijavanja, mržnja prema preostalim Srbima, netolerancija prema onome što ih čini različitim od Hrvata i nasilje, bilo verbalno bilo fizičko.

Da je prije 25 godina otišlo 200.000 ptica, da je posječeno 2.000 lipa ili da je uništeno ili devastirano na stotine pčelinjaka i na desetke hiljada košnica mnogi bi se pitali zašto, a neki bi vidjeli kolika je to šteta. Ovako pod ratnom prijetnjom i protiv svoje volje iz Hrvatske je izbjeglo 200.000 duša i ugašeno je gotovo 2.000 ljudskih života, što za vrijeme Oluje, što mjesecima poslije nje, mahom onih koji su bili nemoćni da sebe obrane, a kamoli da nekog napadnu. Uništene su ili devastirane stotine naselja i hiljade kuća, podizane stoljećima i generacijama. Svi navodno znaju zašto i nitko u tome ne vidi štetu.

Mislimo da je vrijeme da se nakon 25 godina ti zločini osvijetle i da se osvijesti zašto se to dogodilo i kolika je to šteta ne samo za Srbe u Hrvatskoj nego i za samu Hrvatsku. Mislimo da je nužno da se prema Srbima zaustavi širenje mržnje i nasilja te da se počne graditi društvo tolerancije i poštivanja različitosti. Mislimo da je nužno da se prestane ismijavati ili prešućivati tuđa stradanja. Umjesto toga treba početi poštivati stradanja drugih. Tako čine čestiti ratnici, tome vode mudri i pošteni političari, o tome propovijedaju istinski svećenici.

A dok ih ne čujemo i ne budemo im se mogli pridružiti, ostat ćemo u mislima kako s našim stradalim i prognanim sunarodnjacima Srbima tako i s našim stradalim i prognanim sugrađanima Hrvatima, u isto vrijeme i u istim mislima na dan sjećanja na egzodus prouzročen Olujom.“

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email