Razgovor sa Željkom Perićem, vlasnikom i direktorom konzultantske tvrtke Caper iz Zagreba i članom savjetničkog tima za ekonomiju i gospodarstvo bivše Vlade

Željko Perić, vlasnik i direktor konzultantske tvrtke Caper iz Zagreba u svojoj je bogatoj poslovnoj karijeri bio na odgovornim funkcijama u Ingri, Hidroelektri, Plivi i Luri. Kao poslovni konzultant u svakodnevnom je dodiru s gospodarstvenicima koji nastoje prevladati krizna ekonomska vremena. Svoje iskustvo koristio je i kao član savjetničkog tima za ekonomiju i gospodarstvo u Vladi Jadranke Kosor. Razgovarali smo o MMF-u, novom proračunu, rejtingu Hrvatske i ekonomskim izgledima izlaska iz krize.

Kako komentirate najnovije ocjene MMF-a i koliko se one razlikuju od prošlogodišnjih? Koliko je naša ekonomska situacija daleko ili blizu onoj u Grčkoj?

U načelu možemo biti zadovoljni ocjenama MMF-a. One su prilično objektivne i korisne, jer u isto vrijeme potvrđuju dobar smjer nove Vlade, ali i upozoravaju na potrebu većih rezova, što je korisna potpora Vladi za poteze koje još treba vući. Mislim da su ipak naši ključni makroekonomski pokazatelji bitno bolji od grčkih i da nismo na putu da nam se «dogodi Grčka». Naravno, osim ukoliko se prestanemo mijenjati, zanemarimo ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo i počnemo se ponašati kao da će kriza proći sama od sebe.

Oprezno s investicijama

Što još preporuke MMF podrazumijevaju osim smanjenja plaća u državnim i javnim službama, smanjenja mirovina i socijalnih davanja? Koliko daleko i duboko mogu ići bolni rezovi i drastične mjere štednje?

Mjere koje je nova Vlada najavila idu putem koji je malo drukčiji od preporuka MMF-a, ali sa sličnim ciljem  i efektima. Zbog visoke nezaposlenosti Vlada je odlučila smanjiti izdatke javnog sektora, ne otkazima, već u prvom koraku smanjenjem prava, a drugi korak će vjerojatno uslijediti kasnije, kada gospodarstvo bude počelo zapošljavati. U ovome trenutku bitno je smanjiti izdatke javong sektora. Ako se to bude moglo napraviti na ovakav humaniji način, smanjenjem bespotrebnih izdataka za prekovremene sate i ostalih prava, neefikasnih poticaja u poljoprivredi i još nekim granama, to bi u ovome delikatnom vremenu bilo prihvatljivije. No, na dugi rok, upravljanje troškovima i efikasnost javnog sektora se mora značajno unaprijediti.

Da li bi bilo bolje da smo MMF pozvali u jeku prvog vala krize i možemo li bez MMF provesti reforme?

Mislim da se zapravo od početka krize znalo što treba činiti i bez MMF-a. Pitanje je samo volje da se to provede s jedne (vladajuće) strane i razine razumijevanja s druge (svi mi) na koje će mjere djelovati negativno.Možda bi uvođenje MMF-a na početku krize poslužilo kao alibi za neminovnost provedbe nepopularnih mjera, ali ih MMF ne bi provodio, već je odgovornost za to uvijek na izvršnoj vlasti.

Da li bi Hrvatska ušla u krizu da nije bilo svjetske krize? Koliko je kriza kod nas bila povezana s vanjskim faktorom, a koliko unutarnjim razlozima, lošim i neodgovornim gospodarenjem?

S neodrživim modelom gospodarskog rasta mi smo i prije svjetske krize zapravo stvorili temelje svoje vlastite krize. Naš gospodarski rast počivao je dominantno na neizbalansiranim i skupim investicijama u infrastrukturu koje su financirane javnim dugom. Investicije su bile neslektivne s kratkoročnim efektom na zapošljavanje – dok traju radovi. Jako malo takvih investicija je proizvelo trajnija radna mjesta. To je naš problem kojega je svjetska kriza samo ogolila. Kada su se financijska tržišta zatvorila i presušili izvori financiranja, prestale su investicije te se preko noći urušio dotadašnji model na kojemu je počivao naš gospodarski rast. Zato i danas trebamo biti jako oprezni kada zazivamo investicije kao spasonosno rješenje svih problema. Jako je važno tko investira, u što investira i iz kojih izvora se to financira. Kriza je i prilika da se redefiniraju prioriteti ulaganja, područja i mjere poticaja, kako bi se izgradio održivi razvojni model.

Pravedna raspodjela tereta

Koliko će se još dugo moći održavati ovakav tečaj kune, odnosno dokle će monterna politika ići u tom smjeru?

Kada je vanjski dug bio 20 milijardi eura, činilo se da bi labavija monetrana politika  proizvela tektonske poremećaje i kolaps dužnika, pa je kuna ostala jaka. Danas, na gotovo dva i pol puta višoj razini vanjskoga duga, priroda problema je ista, ali su potencijalne posljedice promjene tečaja još puno teže. Nažalost, kuna se u gospodarskim i bankarskim tokovima nije afirmirala kao suverena domaća valuta, već uvijek samo kao izraz protuvrijednosti neke količine eura. Ne mislim da je razvoj tečaja bio uvijek produkt realne tržišne situacije i snage našega gospodarstva. Naime dugo vremena kuna je bila jaka, ali na bazi neodrživog modela gospodarskog razvoja i cijena toga se mora platiti. Nekonkurentnim gospodarstvom ili deprecijacijom.

Kako biste ocijenili i što očekujete od Milanovićeve reforme i proračuna?

Nova Vlada pokazuje veliku dozu razumijevanja situacije i početnu visoku ambiciju rješavanja problema. Iako su prve najave rezova u rashodima proračuna za 2012 godinu bile ambicioznije od finalnog prijedloga, bolje je ipak ići s onime što se može provesti unutar prve godine, nego napumpavati obećanja i kasnije razočarati. Naše probeleme je nemoguće riješiti u kraćem periodu i zato mjere moraju biti razrađene za nekoliko godina unaprijed i onda dosljedno i provođene. Mini-porezna reforma zahtijeva još dodatnih tumačenja jer su neki detalji još uvijek nedovoljno jasni. U načelu ona pokušava unijeti dozu pravednije raspodjele tereta, što je pozitivan smjer, ali će je biti neophodno u konačnici finije uštimati. Neke mjere, poput podizanja stope PDV-a, nisu najbolje rješenje za gospodarstvo toliko ovisno o potrošnji, ali drugog brzog rješenja očito nije bilo.

Jedan veliki dio javnosti dijeli mišljenje da banke u ovo vrijeme krize na račun građana uzimaju najveći dio kolača.

Ako želimo imati stabilan bankarski sustav onda moramo prihvatiti činjenicu da banke moraju biti profitabilne i oprezne, kako bi štednja građana i poduzeća bila sigurna. S druge strane banke nose dio odgovornosti za položaj klijenata i sektora koje su agresivno kreditirali u pred kriznom vremenu. U takvim slučajevima banke moraju uzeti aktivniju ulogu u spašavanju takvih klijenata, na uštrb novih profita, jer su na njima u «dobrim vremenima» dobro i zaradili.

Oporavak eurozone

HBOR malim i srednjim poduzetnicima daje kamatu od 3 posto. Da li će ta mjera uspjeti pokrenuti razvoj hrvatskog gospodarstva i povećati njegovu konkurentnost na svjetskom tržištu?

Moja iskustva s HBOR-om su vrlo pozitivna i zagovornik sam ideje da se HBOR značajno kapitalno ojača i konačno pretvori u banku kojoj je primarni cilj kreditiranje izvoza proizvoda i usluga.

Kakva je po Vama sudbina eura i što poručujete građanima u tom pogledu?

Iako su EU i euro u ozbiljnoj krizi, umjereni sam optimist i vjerujem u oporavak EU i euro zone u ovoj godini, pa ne vidim razloga za neke panične poteze naših građana. No, moramo biti oprezni jer je i EU dosta lutala u pronalaženju izlaza iz krize.

Koliko će izlazak velikih ekonomija iz recesije i nas povući u tom smjeru

Ukoliko sami budemo disciplinirani i predani provođenju promjena, onda nam oporavak velikih ekonomija može ubrzati proces našega ozdravljenja. Ipak najveći dio tereta moramo sami iznijeti na svojim leđima.

Poslije Grčke u dužničku krizu upada Italija, Španjolska… Jesu li zemlje EU na dobrom putu izlaska iz krize?

Evropske vlade morat će uvesti oštre mjere štednje i rezova koje će pogoditi još šire mase i proizvesti još veće nezadovoljstvo na svim stranama. Financijski sektor će morati otpisati ogromne vrijednosti svojih potraživanja od tih zemalja, što će poskupjeti izvore sredstava budućim korisnicima, kako poduzetnicima tako i državama i građanima, ali i smanjiti mogućnost refinanciranja i restrukturiranja dugova mnogim dužnicima. Tržište kapitala već trpi velike gubitke. Nitko u procesu oporavka neće proći bez žrtava i svi, od vlada, poduzetnika, građana i financijskih institucija jedan će duži period morati funkcionirati na racionalniji način, bez luksuza prekomjernog zaduživanja. Na žalost drugih recepata nema, pa će oporavak gospodarstva i izlazak iz krize biti vrlo dugačak i za sve strane jako težak proces. Nadajmo se da će taj proces završiti bez ozbiljnih globalnih političkih turbulencija koje bi, u onoj najcrnjoj opciji mogle odvesti svijet u neki novi sumrak. Sva druga rješenja, koliko god nam se činila bolna, ipak su daleko prihvatljivija od toga crnog scenarija.

Nedavno je šefica MMF-a Christine Lagarde upozorila da svijetu prijeti «ekonomska depresija» slična onoj iz 30-tih godina prošlog stoljeća.

Globalizacija je učinila svoje i danas nema većih zemalja ili regija čija tržišta mogu biti imuna na krize u nekim drugim, velikim, ali geografski udaljenijim ekonomijama. Za sada se Kina, Indija i jače južnoameričke ekonomije jako dobro drže, ali bi njihovo slabljenje moglo dovesti do crnog scenarija. Vidimo da na primjer Kina pokazuje sve više interesa za spašavanje američkog i EU gospodarstva, jer produljenje krize u SAD i EU i «crni scenarij» ne odgovaraju nikome.

Ojačati domaća poduzeća

Što ulazak u EU donosi hrvatskim građanima i gospodarstvu?

EU je naša neminovnost i preostali period do ulaska trebamo iskoristiti za dodatno informiranje i pripremu. Pristup jednistvenom tržištu ima puno dobrih ali i rizičnih elemenata. Slobodni protok robe, usluga i radne snage može za svakoga biti i prilika i rizik. Stručni, mladi kadrovi moći će lakše naći posao u EU, što je za njih sigurno prilika, ali nažalost i rizik za Hrvatsku, jer ćemo se ponovno susresti s jačim odljevom educiranih i stručnih kadrova, koji su našem gospodarstvu itekako potrebni. Zato je važno da domaća poduzeća ojačaju, implementiraju moderniji način upravljanja i postanu atraktivniji poslodavci, kako bi osigurali dotok stručnog kadra.

Očekujete li da će Hrvatska ostati na investicijskoj razini BBB ili će pasti na «junk» razinu? Koliko će zaključeni pregovori s EU i činjenica da smo pred samim vratima ove evropske kuće, kao i pozitivan ishod održanog referenduma odraziti na rejting Hrvatske?

Vjerujem da ćemo zadržati sadašnji investicijski rejting jer u najavljenim mjerama nove Vlade ipak naziremo put ka stabilizaciji i veliku želju da se pomogne rastu gospodarstva. Uspješan referendum i izvjesnost ulaska u EU povećavaju izglede za «positive outlook».

Bili ste savjetnik u gospodarskom timu prošle Vlade, koliko ste zadovoljni provedbom Vladina Programa gospodarskog oporavka, koliko je on zaživio i kakve je rezultate polučio?

Program je definirao jedan okvir i smjernice, što je naknadno Vlada trebala razraditi u akcijski plan i provoditi. Dio zamišljenog jest proveden, ali nažalost sve se događalo u vrijeme koje je bilo preblizu izbora, tako da implementacija nije baš išla po ekonomski najlogičnijim prioritetima, pa ni rezultati nisu bili na razini očekivanja.

Zagovornik ste Vlade nacionalnog jedinstva za rješavanje ekonomske krize u Hrvatskoj. Smatrate li da smo društveno i politički zreli za jedan takav konsenzus između velikih političkih stranaka?

Tu sam ideju zagovarao jer je zemlja bila u krizi čije su moguće posljedice dalekosežne, pa čak i katastrofalne. Pod takvom prijetnjom nacionalni interes mora biti iznad stranačkog ili pojedinačnog. Provođenje ozbiljnih reformi i rezova nosi sa sobom politički rizik i ako ključne političke stranke na to gledaju politikantski, onda se one nikada neće u cijelosti provesti. Grčka je danas primjer kaosa koji je produkt dugogodišnjeg bijega od reformi i skrivanja problema. Vlade nacionalnog jednistva ili velike koalicije imaju veće izglede uspješnije provesti zemlju kroz teška vremena, jer djeluju lišeni politikanstva.

Kakve su Vaše ekonomske prognoze za ovu godinu? Kada možemo očekivati pomake na bolje?

Želim biti blagi optimist i nadati se da ćemo na kraju godine ipak biti nešto vedriji nego na početku. Nisam makroekonomist i ne želim prognozirati stopu rasta BDP-a, ali na mikro razini, u uvjetima dosljedne provedbe najavljenih Vladinih mjera i oporavka EU, očekujem blago oživljavanje aktivnosti.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email