Rat u Ukrajini još je jedan dokaz da je rat lako započeti, ali je brutalno teško iz njega izaći. Dok ulazimo gotovo u treću godinu trajanja ovoga rata, jedino je jasno da ne vidimo njegov kraj. Teoretski, tri su izlaza iz ovog sukoba u kojem su već sada poginule stotine tisuća ljudi. Jedan izlaz je vojna pobjeda Ukrajine, drugi izlaz je vojna pobjeda Rusije, a treći izlaz je mirovni proces uz zamrzavanje sukoba na postojećim linijama.

U ovom trenutku, unatoč činjenici da rat traje gotovo dvije godine i da se pretvorio u nešto sofisticiraniju verziju rovovskog rata po uzoru na Veliki rat, pozicije i jedne i druge strane su maksimalističke. Ukrajina i njen predsjednik Zelenski ovih dana govore o pravednom miru i povratu 20 posto okupiranog državnog teritorija prije bilo kakvog završetka vojnih sukoba. Rusiju, koja je uspjela anulirati učinke sankcija i dokazala da može funkcionirati izolirana od zapadnih gospodarskih tokova, također, ne zanima nikakav mirovni prijedlog koji ne bi sadržavao teritorij Donbasa, Krima i ostalih teritorija koji su pod njenom kontrolom. Položaj Rusije dodatno ocrtava činjenica da za nju to više nisu čak ni okupirani teritoriji već formalni, ustavnopravni dijelovi ruskog teritorija.

I dok pozicija Rusije u ovom ratu ovisi isključivo o vlastitim snagama i mogućnostima, dotle Ukrajina u ovom trenutku gotovo u potpunosti ovisi o pomoći dva politička i vojna čimbenika – SAD-a i EU. I Europska unija i SAD u treću godinu rata ulaze s osjećajem da ne znaju što učiniti s ovim ratom. I jedni i drugi učinili su gotovo sve što su mogli. Uveli su brutalne gospodarske sankcije Rusiji, do mjere koja nije viđena u modernom svijetu. Prekinute su sve financijske veze, prekinuta je trgovina naftom i plinom, zabranjen je uvoz i izvoz ogromne količine roba i usluga. Sve države Europske unije i SAD poslale su Ukrajini velike količine vojne pomoći, vojna skladišta europskih zemalja doslovno su ispražnjena od zaliha streljiva, granata, tenkova, helikoptera, protuzračnih sustava, protutenkovskog naoružanja i svih ostalih elemenata vojnog naoružanja. Uoči, sada već propale i pokopane, tzv. ljetne ofenzive Ukrajine isporučeni su svi sustavi koji su po riječima vojnih analitičara trebali donijeti odlučujuću prevagu. Ništa od očekivanog nije se dogodilo. Ukrajina je u nekoliko mjeseci krvavih borbi s tisućama ili desecima tisuća poginulih (tko uopće zna prave brojke) uspjela osvojiti nekoliko sela koja su se u procesu oslobađanja pretvorila u ruševine.

U međuvremenu, javno mnijenje se i u Europskoj uniji i u SAD-u pod utjecajem ogromne inflacije i nadolazećih izbora u oba bloka polako, ali sigurno mijenja. Sve je više onih koji vjeruju da je u moralnom smislu učinjeno dovoljno. Oba bloka su zauzela oštar stav prema djelovanju Rusije, isporučili su ogromne količine naoružanja i osjećaj pravednosti je zadovoljen, i kod građana i kod vladajućih političkih elita. Sve jače je prisutan stav da se visoka razina pomoći ne može održati i da se nešto mora promijeniti. Financijska pomoć Ukrajini dovela je i u SAD-u i Europskoj uniji do političkih sukoba. U SAD-u je Kongres blokirao novu tranšu financijske pomoći Ukrajini, dok je to u Europskoj uniji učinio mađarski premijer Viktor Orban. No, ako i kada ta pomoć prođe, to neće bitno utjecati na stanje na bojištu, jer će tim novcem biti omogućeno isključivo ratno financiranje Ukrajine kao države koja bi se bez tih sredstava suočila s izvjesnim bankrotom.

Dojam je da nitko u Europskoj uniji i SAD-u nema strategiju izlaska iz sukoba. Dvogodišnje sankcije i davanje viškova vojne opreme bile su najlakša i najizvedivija politička strategija. Niti sankcije, niti davanje vojne opreme nisu tražili previše novca, građani nisu trpjeli posljedice takvih mjera i vladala je politička idila. Danas to više nije tako, novac za pomoć Ukrajini mora se uzimati iz proračuna, nauštrb vlastitih građana, vojna oprema više ne postoji u skladištu već se mora kupovati od proizvođača, a države osim vlastitih službenika sada moraju financirati i državne službenike Ukrajine.

I dok Ukrajina i Rusija danas točno znaju što žele, SAD i Europska unija tek svoje odluke moraju donijeti: nastaviti gomilati financijske izdatke i prolongirati podupiranje Ukrajine dokle god je to financijski ili politički izvedivo ili osmisliti bilo kakvu strategiju koja bi bila usmjerena na kraj sukoba. Taj odgovor je još nekoliko mjeseci na trenutnim vladarima SAD-a i Europske unije, a onda i na građanima koji će na izborima izabrati vodstva oba bloka.