Udruga veterana Domovinskog rata i Antifašista VeDRA iz Splita najavila je da će u ponedjeljak, 17. studenog ove godine, dan uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, baciti vijenac u Dunav „u spomen na Vukovarce srpske nacionalnosti, civile koji su nevini ubijeni tijekom 1991.“ Međutim, zbog prosvjeda branitelja, koji su se tome protivili, predstavnici udruge su od toga odustali. Među okupljenim braniteljima bio je i saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić, koji je tom prilikom izjavio da se u Vukovaru „nikakve srpske žrtve nisu dogodile“ i da ondje „nije ubijen nitko osim Hrvata“.

„Nikakve srpske žrtve ovdje se nisu dogodile niti je itko ubijen osim Hrvata, gdje je rađen masakr 17., 18., 19. i 20. ovdje u Vukovaru. To njihovo izjednačavanje žrtve i agresora im neće proći”, poručio je. (dostupno ovdje, arhivirano ovdje)

S obzirom na to da izjava saborskog zastupnika Mlinarića da „nikakvih srpskih žrtava nije bilo“ negira dokumentirane civilne žrtve i potiče selektivno sjećanje koje produbljuje međunacionalne podjele, važno ju je provjeriti i ispraviti kako bi se spriječilo daljnje širenje netočnih navoda o stradanjima civila te očuvalo poštovanje prema žrtvama i njihovim obiteljima.

Dostupni podaci državnih institucija, organizacija za ljudska prava te istraživača i arhiva pokazuju da su se u Vukovaru 1991. dogodila brojna ubojstva i nestanci civila srpske nacionalnosti, te da ti slučajevi čine dio ukupnog ratnog stradanja grada.

Iako hrvatsko pravosuđe do danas nije donijelo nijednu presudu za ubojstva i nestanke Srba u Vukovaru tijekom 1991., na što upozorava i Documenta, centar za suočavanje s prošlošću i u posljednjem objavljenom izvještaju o praćenju suđenja za ratne zločine, žrtve jesu dokumentirane. Iz Documente navode da „za zločine počinjene nad Srbima u Vukovaru, od kasnog proljeća i ljeta 1991. godine pa do pada Vukovara, još uvijek se provode izvidi u okviru tzv. prethodnog postupka.“ (dostupno ovdje)

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) potvrdilo je 2018. godine u odgovoru na upit Tportala (dostupno ovdje, arhivirano ovdje), da vodi predmete o nestancima i ubojstvima osoba srpske nacionalnosti na području Vukovara 1991. DORH je naveo da „Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu ima u radu spis u vezi nestanka civilnih osoba srpske nacionalnosti, odnosno prijavljen je nestanak civilnih osoba srpske nacionalnosti u razdoblju od 10. lipnja do 13. kolovoza 1991.“ te da je „u tijeku provođenje izvida od strane Ravnateljstva policije, Službe za ratne zločine. Tijekom dosadašnjih izvida obavljeni su razgovori s velikim brojem osoba, a također je veći broj osoba ispitan u državnom odvjetništvu u svojstvu svjedoka te je prikupljena određena dokumentacija.“ Dodali su i da „u odnosu na stradavanje osoba srpske nacionalnosti u mjesecima koji su prethodili okupaciji grada Vukovara, odnosno do 18. studenoga 1991., postupa i Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, i to u predmetima protiv nepoznatih počinitelja, odnosno u suradnji s policijom u tijeku su potrebni izvidi radi otkrivanja počinitelja tih kaznenih djela“.

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) još krajem 1995. tadašnjem Državnom odvjetništvu, a potom i početkom 2000-ih, dostavio je popise osoba srpske nacionalnosti koje su, prema prikupljenim izjavama svjedoka i obitelji, nestale u Vukovaru u proljeće i ljeto 1991. godine. Istraga je započeta u studenome 2002., po riječima tadašnjeg predsjednika HHO-a Žarka Puhovskog (dostupno ovdje, arhivirano ovdje).

Ukupne procjene broja srpskih civilnih žrtava u Vukovaru 1991. razlikuju se po izvorima. Srpsko narodno vijeće (SNV), krovna organizacija srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, vodi javno dostupnu bazu ratnih zločina nad Srbima. U publikaciji pod nazivom „Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91 — 95“ (dostupno ovdje) SNV je objavio i poimenični popis žrtava, u kojem su navedeni konkretni slučajevi, s punim imenima i prezimenima, datumima odvođenja ili smrti te okolnostima nestanka, i to od lipnja 1991. do ljeta 1992. „Ovdje navodimo neka od imena srpskih žrtava u Vukovaru za koje se s velikom sigurnošću može tvrditi da su žrtve ubojstava i sličnih stradanja“, stoji u publikaciji uz spisak pojedinačnih žrtava koji broji 114 osoba. SNV navodi da broj svih srpskih žrtava koje su ubijene ili koje su pretrpjele neki oblik zlostavljanja na vukovarskom području za vrijeme ratnih događanja nije dokraja utvrđen, ali da procjene broja ubijenih civila srpske nacionalnosti variraju „od nekoliko desetaka do više od 120“.

Osim službenih i istraživačkih izvora, i mediji su kroz protekla tri desetljeća dokumentirali niz konkretnih slučajeva ubijenih ili nestalih srpskih civila u Vukovaru, te brojna svjedočenja (primjeri dostupni ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje).

Tvrdnja saborskog zastupnika Stipe Mlinarića da u Vukovaru „nikakvih srpskih žrtava nije bilo“ ne odgovara povijesnim činjenicama. Postojanje srpskih civila ubijenih ili nestalih u Vukovaru tijekom 1991. godine potvrđeno je u poimeničnim popisima SNV-a, dokumentaciji Hrvatskog helsinškog odbora, predmetima koje vodi DORH. Osporavanje postojanja tih žrtava dovodi do iskrivljavanja povijesne slike, obezvrjeđuje patnju obitelji stradalih te otežava procese izgradnje povjerenja u međunacionalnim odnosima.

Financira Europska unija – NextGenerationEU.

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.