Slučaj koji se zbio prije dva tjedna, kada su vodeće korporacije pod idejnim vodstvom Agrokora pokušale uzdrmati Vladu samostalnim objavljivanjem navodno spasonosnog plana za domaću ekonomiju, ne bi smio ostati zaboravljen i nedovoljno popraćen. Takvi će se pokušaji u skoroj budućnosti događati sve češće, jer krupni kapital, iz niza razloga, u ovoj državi još uvijek nije došao do pozicije koju uživa u najvećem dijelu svijeta, Europskoj uniji i zemljama tranzicije.

Razlog tome je što sadašnja Vlada još uvijek drži kakav – takav sustav zdravstvenog osiguranja, radno zakonodavstvo je još uvijek «odviše rigorozno» za poslodavce, mirovinski sustav je nedovoljno nagrižen i okrutan za tajkunski ukus, a socijalna davanja također su previsoka za neoliberalnu doktrinu. Sva navedena izdvajanja, koja ljudima osiguravaju neka od odnosnih ljudskih prava, u našim uvjetima jamče tek preživljavanje. No protagonisti «novog poretka» nazivaju ih «povlasticama». Branu da kapital konačno ovlada svim resursima predstavljaju i javna poduzeća kao zloglasni bankomati HDZ-a, a potom nabujali državni aparat koji također služi udomljavanju članova vladajuće stranke, njihovih satelita i široke glasačke baze. Stoga ih tako lako ne daju iz svojih ruku. 

Kako neprestano svjedoče insajderi iz Svjetske banke, desne vlade zemalja tranzicije krupnom kapitalu nisu osobito korisni partneri za provođenje radikalnih, tržišno fundamentalističkih «reformi» – upravo zbog očuvanja ovakve piramide vlasti. Mnogo lakše poslodavci nalaze zajednički jezik s «lijevim» vladama koje pak u ime boljih odnosa s centrima moći olako popuštaju restriktivnim zahtjevima svjetskih financijskih institucija.

No dok se čeka nova vlada, koja će evidentno biti upravo sastavljena od stranaka koje se posve pogrešno smatraju lijevima, ali su odavno «reformirane» u poklonike krupnog kapitala toniblerovskog tipa, u vremenima kad se bijes naroda kotrlja ulicama, vrijeme je da krupni kapital pripremi teren za konačnu pobjedu.

S obzirom da se premijerka Jadranka Kosor, ovih dana u evidentnom političkom izdisaju, pokazala potpuno nespremnom ili nesposobnom za inkorporiranje potpunog neoliberalnog modela, korporativna ofenziva polako ulazi u završni dio. Podsjetimo još jednom, vodeće korporacije prije dva su se tjedna samostalno odlučile predstaviti spasiteljima – no zapravo su se samo prikopčale na 6,3 milijardi kuna HNB-a oslobođenih zbog smanjenja obavezne devizne rezerve banaka, usmjerenih prema kreditima za gospodarstvo.

Bitno je razgraničiti dva pojma: tehnički se samostalna akcija Agrokora i partnera mogla nazvati udarom na Vladu, no faktički se radilo o udaru na cjelokupno stanovništvo, s izuzetkom malobrojnog sloja bogatih. Vlada je sada samo umirući pijun koji nije obavio posao, u čemu nisu uspjeli eksponenti privatnog sektora Đuro Popijač, Domagoj Milošević i Martina Dalić, sve kadrovi nametnuti u pregovorima između Hrvatske udruge poslodavaca i HDZ-a.

U ovoj borbi i nadalje će biti korišteno najsofisticiranije oružje. Djelovat će mediji kojima mahom upravljaju najjači oglašivači ili su njihovi vlasnici upleteni u poslove izvan osnovne djelatnosti. Također će biti korišteni najjeftiniji trikovi iz arsenala odnosa s javnošću: to se posebno odnosi na prozirne trikove poput onog kad je Agrokor najavio spektakularno zaposliti 1.000 mladih na najniže plaćenim poslovima i to na određeno vrijeme od tri mjeseca.

Trust najmoćnijih poslodavaca i dalje će obećavati nova radna mjesta, istovremeno pokušavajući «isisati» i zadnji novčić državnih potpora i ostale javne pogodnosti, iako se njegovi predvodnici kunu u tržišni fundamentalizam. Uostalom, jedan od najistaknutijih predvodnika obećanog «vala zapošljavanja» je i predsjednik uprave Hrvatskog telekoma Ivica Mudrinić, koji već deset godina neprestano smanjuje broj zaposlenih u ovoj izuzetno profitabilnoj tvrtki. Radi se o vrlo jednostavnoj priči – o pohlepnoj težnji za nastavkom gomilanja ekstraprofita u rukama pojedinaca i nastavku osiromašenja stanovništva. 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email