Prošle nedjelje održani su novi izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u općinama, gradovima i županijama. Kampanja je bila u punom jeku, obećani se novi projekti, jačanje institucija, bolja zaštita manjinskih prava, a najveća je gužva bila među listama srpske nacionalne manjine. Kako je to već i propisao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, općine su izabrale po deset, gradovi 15, a županije i Grad Zagreb po 25 vijećnika.

Zakon dopušta povezivanje vijeća u koordinacije i što je posebno interesantno, povezivanje tako izabranih regionalnih vijeća u nacionalne koordinacije, pa tako ako se ujedini više od pola županijskih vijeća, moguće je osnovati i nacionalnu koordinaciju vijeća na razini Republike Hrvatske, pravnu formaciju koja u svom sastavu sadrži isključivo pravne osobe, tj. županijska vijeća. E sad, upravo tu dolazimo do problema svojstvenog valjda samo Srbima i hrvatskom upravno-pravnom kaosu, koji je u stanju prijeći preko nevjerojatnih nedorečenosti i pravnih akrobacija koje ne bi mogle proći ni u srednjovjekovnim monarhijama, a kamoli u razvijenoj, modernoj europskoj demokraciji, kako si Hrvatska voli laskati.

Uvidom u Registar vijeća, koji pedantno vodi ministar uprave Arsen Bauk, lako se može uočiti da su svoje nacionalne koordinacije osnovale i zakonski prijavile gotovo sve manjine koje u Hrvatskoj imaju organizirano djelovanje. Letimičnim pogledom vidi se da su tu Crnogorci, Bošnjaci, Romi, Česi, Mađari, Židovi. Logično pitanje je a gdje su Srbi. Zašto u tom popisu nacionalnih koordinacija nema Srba, kada znamo da su oni najbrojnija i najbolje organizirana nacionalna manjina sa stotinama svojih vijeća diljem općina, gradova i županija? Kako je moguće da Srbi nemaju svoje krovno nacionalno tijelo u vidu koordinacije kao i sve ostale nacionalne manjine?

Odgovor je dvojak, kao i sve kada se radi o Srbima. Srbi i imaju krovno nacionalno tijelo i nemaju krovno nacionalno tijelo. Kao u Šrodingerovom pokusu gdje je mačka istovremeno i mrtva i živa, Srbi su se odlučili za čudnovati koncept miješanja pravnih oblika i vrsta, simbiozu koordinacije i udruge.

Vratimo se zato na priču i odgovorimo na pitanje gdje su Srbi. Srpsko narodno vijeće koje percipiramo kao krovnu srpsku organizaciju, kao koordinaciju županijskih srpskih vijeća, nalazi se također na stranicama Ministarstva uprave, ali nešto niže i u potpuno drugom registru nego ostale nacionalne manjine. Srbi su se smjestili u Registar udruga, točnije pod brojem 00001366 i pod punim nazivom Srpsko narodno vijeće – nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Udruga i koordinacija u jednom?! No ono što je u cijeloj priči najvažnije jest da stvar funkcionira i da pripadnici srpske zajednice zbog ovakvog ustroja krovne institucije ne pate, barem ne previše. Dapače, programi i projekti se odvijaju, vijeća rade punom parom, a delegati se biraju u SNV-ovu “nacionalnu koordinaciju”, iako udruga i koordinacija pravno ne mogu koegzistirati u jednom subjektu. Mogu li udruga i koordinacija u jednom puno više doprinijeti interesima srpske zajednice nego samo udruga ili samo koordinacija? Ili je stvar u nečemu drugom?

U konačnici imamo nove izbore za vijećnike i zatim novi krug biranja delegata, koji će opet izabrati vodstvo nacionalne koordinacije koja zapravo pravno ne postoji, a mi ćemo se i dalje praviti da je sve potpuno transparentno i ići dalje u borbu za manjinska prava i jake srpske institucije.

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email