U emisiji Studio 4 posvećenoj svečanom vojnom mimohodu u povodu tri desetljeća od VRO Oluja, emitiranoj 2. kolovoza na HRT 4, gostovao je analitičar Pero Kovačević (dostupno ovdje, arhivirano ovdje). On je govoreći o reakcijama na obilježavanje Oluje i na samu Oluju, iznio i broj civilnih žrtava Oluje.
Na pitanje novinara Petra Vlahova da prokomentira reakcije u srbijanskim medijima oko Oluje, Kovačević je odgovorio kako „Vučić, Pupovac i razne udruge licitiraju brojem žrtava, govoreći o više od dvije tisuće“, a da je Žarko Puhovski u haškom postupku spominjao brojku od 667 ubijenih pripadnika srpske manjine. Nakon što ga je Vlahov prekinuo, Kovačević je zaključio: „Hajmo radi javnosti reći. Presudom Haškog suda je utvrđeno da su u akciji Oluja ubijena 44 civila. Znači, ne dvije tisuće.“ (video snimka dostupna je u članku ovdje od 15:23)
S obzirom na to da je riječ o vrlo važnoj i osjetljivoj temi, posebno je problematično što je Kovačević brojku od 44 predstavio kao ukupan broj ubijenih civila. Time je publiku naveo na zaključak o višestruko manjem broju žrtava nego što je to u stvarnosti bio slučaj. Broj od 44 odnosi se isključivo na slučajeve koje je Tužiteljstvo dokazalo i koje je sudsko vijeće prihvatilo u okviru konkretne optužnice, a ne na ukupan broj žrtava Oluje. Na taj način stvara se dojam da je sud utvrdio cjelovit broj stradalih, iako je riječ samo o ograničenom segmentu dokazanih zločina. Takvo selektivno navođenje podataka bez objašnjenja konteksta obmanjuje javnost jer prikazuje razmjere civilnih stradanja u Oluji znatno manjima nego što to potvrđuju službeni i nevladini izvori.
Presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu (MKSJ) u suđenju Gotovini i drugima, na koju se Kovačević poziva, bilježi 44 ubijena civila u kontekstu postupka protiv Gotovine, Markača i Čermaka. To nije ukupan broj ubijenih u Oluji, nego broj koji je tužiteljstvo dokazalo za potrebe procesa i koji je sudsko vijeće prihvatilo kao dokazan. Sud se bavio samo dijelom teritorija i vremenskog okvira relevantnog za optužnicu. Dakle, broj od 44 ubijena civila je sudska činjenica u jednom predmetu, a ne ukupni broj stradalih.
Ako promatramo zvanične hrvatske izvore, prema podacima iz izvještaja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) „Podaci o prijavama, procesuiranim slučajevima i žrtvama kaznenih djela ratnih zločina i postupci u vezi kaznenih djela za vrijeme i nakon operativne akcije ‘Oluja’“ (dostupno ovdje, arhivirano ovdje), navodi se da je u sklopu kaznenih predmeta (uključujući ratne zločine) DORH evidentirao ukupno 214 ubijenih osoba. Ti podaci predstavljaju službeni državni pregled evidentiranih smrtno stradalih osoba u okviru pravosudnih istraga i procesa u Republici Hrvatskoj.
Državno odvjetništvo u istom izvještaju navodi i podatke Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava: „Najpotpuniji podaci objavljeni su u publikaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava ’Vojna operacija Oluja i poslije – Izvještaj’ od 2001. godine. Prema toj publikaciji ukupan broj žrtava je 677. Publikacija nema razdvojene žrtve rata od žrtava ratnih zločina. Navedene su žrtve podijeljene u tri grupe i to: UN Sektor jug – 410 osoba koje su izgubile život, UN Sektor Sjever – 191 osoba izgubila život te ubijene i nestale osobe u izbjegličkoj koloni – 76 žrtava.“
Razlika u brojkama između HHO-a i DORH-a proizlazi iz različitih metodologija: HHO je provodio širu terensku dokumentaciju o svim žrtvama, dok se DORH fokusira na kaznenopravne slučajeve s dokazivim identitetom žrtava i mogućim počiniteljima.
Prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, još uvijek je nepoznata sudbina 1.356 osobe te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 388 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1.744 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata (dostupno ovdje, arhivirano ovdje). Popis nestalih osoba objavljen je u Knjizi nestalih osoba na području Republike Hrvatske i on objedinjuje građane različitih nacionalnih pripadnosti. Oko polovice njih čine osobe srpske nacionalnosti.[1]
Nevladina organizacija Documenta je 28.7.2025. godine predstavila do sada najcjelovitije podatke o stradalima u razdoblju od 25. srpnja 1995. do 14. siječnja 2001., koje obuhvaća “Oluju” i još pet ratnih operacija. Istraživanjem su obuhvaćene 2353 osobe, od kojih je 1791 žrtva stradala za vrijeme VRO Oluja (04.08.1995. – 09.08.1995.), a još 286 u periodu do 28.09.1995. (zločin u Varivodama). Od 2353 osobe koje se vode kao potvrđene ili djelomično potvrđene žrtve rata, 1747 njih je srpske, a 466 hrvatske nacionalnosti. Smrtno je nastradalo 1170 civila, od toga 1055 srpske i 60 hrvatske nacionalnosti, 918 vojnika i 228 njih u miješanom statusu.
Kako su naveli iz Documente, cilj ovog istraživanja, objavljenog uoči 30. godišnjice „Oluje“, je stvaranje što točnijeg, utemeljenog i javno dostupnog popisa svih stradalih – kako civilnih, tako i vojnih osoba – neovisno o njihovoj nacionalnoj, etničkoj ili političkoj pripadnosti.
Različite brojke koje navode institucije Republike Hrvatske i nevladine organizacije posljedica su različitih metodologija, pa tako DORH evidentira kaznenopravno utvrđene slučajeve, dok nevladine organizacije poput Documente nastoje obuhvatiti sve žrtve, uključujući i one koje nisu bile predmet sudskih postupaka. Također postoje značajne razlike u vremenskom periodu koji je obuhvaćen, te druge metodološke razlike, ali u svakom slučaju svi podaci pokazuju višestruko veći broj žrtava od onoga na koji se pozvao Pero Kovačević u emisiji HRT-a.
Zaključno, izjava Pere Kovačevića da je „presudom Haškog suda utvrđeno da je u Oluji ubijeno 44 civila“ predstavlja pogrešno i zavaravajuće interpretiranje haške presude, jer sud nije utvrđivao ukupan broj žrtava, već samo ograničen broj slučajeva relevantnih za optužnicu. Time se javnost pogrešno navodi na zaključak da je to ukupan broj ubijenih civila. Službeni državni podaci govore o najmanje 214 ubijenih osoba, HHO navodi 677, dok Documenta bilježi više od 1000 civilnih žrtava. Tvrdnja o „44 civila“ time višestruko umanjuje razmjere stradanja.
[1] Iako iz Ministarstva branitelja rijetko iznose podatke o nacionalnoj strukturi nestalih osoba, iz nekih od prethodnih izjava vidljivo je da tek nešto manje od polovice ovog broja čine osobe srpske nacionalnosti. 2015. godine nacionalna struktura nestalih osoba, prema riječima tadašnjeg predsjednika Vladine Komisije za zatočene i nestale Ivana Grujića, bila je sljedeća: 930 osoba hrvatske, 670 srpske nacionalnosti i 200 osoba sa srbijanskim državljanstvom koje su nestale na hrvatskom teritoriju.
Financira Europska unija – NextGenerationEU.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
This post is also available in: English
