Erdutski sporazum, odnosno Osnovni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu, postignut je tokom pregovora u američkom Daytonu . Ovaj sporazum je omogućio miran završetak rata.

Potpisan je 12. novembra 1995. godine i predvidio je uspostavu Prijelazne uprave UN-a, demilitarizaciju, uspostavu policijskih snaga i civilnih vlasti, povratak prognanika, povrat imovine, te poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prethodio je Mirnoj reintegraciji, koja je započela 15. januara 1996. i kojom je hrvatsko Podunavlje vraćeno u sastav Republike Hrvatske.

Erdutski sporazum, koji je potpisan uz posredovanje međunarodne zajednice, označio je kraj rata i početak mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Hrvatske.

U svojih 14 točaka sporazum je definirao područja na kojima su, uz podršku UN-a (misija UNTAES), srpska zajednica i hrvatska država surađivale tokom prijelaznog razdoblja kako bi proces mirne reintegracije bio u potpunosti proveden.

Tim su sporazumom srpskoj zajednici u Hrvatskoj zajamčena ljudska prava, manjinska samouprava i pravo na organiziranje. Tim sporazumom omogućeno je i osnivanje ZVO-a za područje dviju najistočnijih županija i SNV-a za ostatak Hrvatske dvije godine kasnije.

Mnogi smatraju da je ovaj sporazum jedan od rijetkih uspjeha Ujedinjenih naroda tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Isto tako, mnogi ocjenjuju da od 2013, a naročito od 2016. godine, ne samo da je taj proces zaustavljen, već je puno toga unazađeno kada je riječ o međunacionalnom povjerenju, položaju Srba u Hrvatskoj i ljudskih prava.