Saborski zastupnik Josip Jurčević u svome je izlaganju u Hrvatskom saboru 14. srpnja 2025. izjavio: „Krajnje je skandalozno, nemoralno i nečasno da o ratnim i poratnim zločinima u bilo kojem razdoblju govori gospodin Milorad Pupovac koji je jugo komunistički gojenac i što je još strašnije, osnovano sumnjiv za ratne zločine tijekom srbijanske oružane agresije na Hrvatsku“. (dostupno ovdje od 7:15)
Izjava je izrečena tijekom burne saborske rasprave u kojoj su zastupnici Milorad Pupovac i Josip Jurčević razmijenili oštre optužbe nakon Pupovčeve osude ustaškog pozdrava „Za dom spremni”. Izjava je ubrzo prenesena u više medija (vidjeti primjere ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje).
Ovakve optužbe, osobito kada impliciraju kaznenu odgovornost ili moralnu diskreditaciju, imaju potencijal narušiti povjerenje između većinskog i manjinskog stanovništva te polarizirati društvo. Budući da se u ovom slučaju radi o tvrdnji koja implicira kaznenu odgovornost dugogodišnjeg saborskog zastupnika i političkog predstavnika srpske nacionalne manjine, provjerili smo je li istinita tvrdnja zastupnika Jurčevića da protiv Milorada Pupovca postoji osnovana sumnja na počinjenje ratnih zločina.
Najprije je potrebno razjasniti što u pravnom smislu podrazumijeva pojam „osnovane sumnje“. Prema definiciji terminološke baze hrvatskoga strukovnog nazivlja (STRUNA), osnovna sumnja je viši stupanj sumnje utemeljen na prikupljenim podatcima i prikladan za pokretanje kaznenoga postupka.
Osnovana sumnja je pravni standard i postoji samo onda kada je utvrdi nadležno tijelo – državni odvjetnik kroz službeni akt: odluku, rješenje ili optužnicu.
Sukladno članku 2. Zakona o kaznenom postupku, državni odvjetnik je dužan pokrenuti kazneni postupak ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a nema zakonskih smetnji za progon te osobe.
Osnovana sumnja je temelj i za određivanje istražnog zatvora sukladno članku 123. Zakona o kaznenom postupku pa se istražni zatvor može odrediti protiv određene osobe samo ako postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo.
Također, protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo mora se provesti i istraga te joj se u pouci o pravima moraju navesti okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja.
Dakle, o postojanju osnovane sumnje protiv neke osobe može se suditi isključivo kroz formalne akte nadležnih tijela. U praksi se osnovana sumnja manifestira kroz konkludentne i formalne radnje: kad državni odvjetnik pokrene istragu (time implicira da postoji osnovana sumnja), kad sudac istrage odredi istražni zatvor (što pretpostavlja da je osnovana sumnja utvrđena), kad optužno vijeće potvrdi optužnicu (izričito potvrđuje postojanje osnovane sumnje).
Dakle, osnovana sumnja se ne utvrđuje apstraktno, nego uvijek kroz konkretni akt tijela kaznenog postupka.
Uvidom u javno dostupne baze podataka i registre: internetsku stranicu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) i javne evidencije koje ono vodi, dostupne sudske registre i baze kaznenih predmeta, kao i arhivu medijskih objava koje bi sadržavale informaciju o pokretanju kaznenog postupka protiv Milorada Pupovca, niti u jednom od tih izvora nije pronađen podatak koji bi upućivao na postojanje osnovane sumnje u smislu Kaznenog zakona ili Zakona o kaznenom postupku. Ne postoje javno dostupni akti nadležnih tijela – niti odluka, rješenje, niti optužnica – iz kojih bi proizlazilo da protiv saborskog zastupnika Milorada Pupovca postoji osnovana sumnja za počinjenje ratnih zločina.
Budući da osnovana sumnja može postojati isključivo ako ju formalno utvrdi nadležno tijelo (državni odvjetnik ili sud), a u ovom slučaju ne postoji nikakvo službeno postupanje koje bi ukazivalo na takvu odluku, tvrdnja zastupnika Josipa Jurčevića je neistinita.
Financira Europska unija – NextGenerationEU.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
This post is also available in: English
