U nizu reakcija koje je tijekom proteklih tjedana prouzročio nastup Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, ponovno su aktualizirani i prijepori vezani uz nastanak, značenje i svrhu korištenja fraze „Za dom – spremni“ kojim su Thompson i njegova publika „tradicionalno“ otvorili izvođenje pjesme „Bojna Čavoglave“. Kao odgovor organizatora na prozivke vezane uz spornu frazu trebao je poslužiti odgovor Thompsonovog menadžera, nekadašnjeg načelnika Policijske akademije Zdravka Barišića iz intervjua koji je 10. srpnja dao Večernjem listu (dostupno ovdje, arhivirano ovdje), a koji su potom prenijeli i brojni drugi mediji (primjeri: ovdje, ovdje, ovdje, ovdje). Konkretno, Barišić je izjavio:

„’Za dom spremni’ ne bi trebala biti tema. Neka mediji organiziraju emisije u kojima će se to analizirati. To je passe, taj pozdrav seže u povijest, nije to Pavelić izmislio. Marko nikad nije vidio ni ustašu ni partizana, rođen je puno kasnije. Ako baš hoćete, to je pozdrav koji su koristile i ozakonjene postrojbe u Domovinskom ratu.“

Međutim, sudeći po velikom broju izvornih dokumenata iz vremena NDH ili pak izjavama koje su davali sami ustaški vođe, ostaje jasno kako je autor pozdrava „Za dom – spremni“ bio upravo Ante Pavelić, kasniji poglavnik i saveznik Hitlera i Mussolinija. Iako su sva dolje priložna vrela otprije javno dostupna, Barišićeva izjava svjedoči o učestaloj prisutnosti netočnih tumačenja u javnosti o podrijetlu spornog pozdrava, a zbog pozicije autoriteta s koje je izrečena otvara i prostor njezinu pojačanom daljem perpetuiranju. Zbog toga je potrebno još jednom ponoviti nekolicinu bitnih činjenica vezanih uz „Za dom – spremni“.

Najprije, u članku objavljenom u studenom 1968. godine u Hrvatskoj straži – glasilu Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Europi, a čiji je tekst još 2017. godine objavio portal Index.hr (dostupno ovdje, arhivirano ovdje), prenesen je sadržaj razgovora s Antom Pavelićem provedenog u Argentini u ljeto 1957. godine, s fokusom upravo na Pavelićeva sjećanja i promišljanja vezana uz pozdrav „Za dom – spremni“. Iz tog teksta jasno je vidljivo Pavelićevo iscrpno obrazloženje okolnosti nastanka pozdrava „Za dom – spremni“ kojeg je on, po vlastitom priznanju, sam oblikovao. Njegov tekst u cijelosti nalazi se na sljedećoj fotografiji.

 Prema istraživanjima povjesničara Bogdana Krizmana (1913.-1994.), jednog od najplodnijih hrvatskih autora koji se bavio tematikom ustaškoga pokreta, najranija zabilježena uporaba ovoga pokliča, kojeg on redovito imenuje kao „ustaški pozdrav“,[1] datira u godinu 1932., u mjesec listopad. Tada je, za glasilo Grič, jedno od najranijih redovitih publikacija ustaškog pokreta koji je uređivao istaknuti član pravaške mladeži Mijo Bzik (1907.-1945.), Pavelić napisao tekst naslovljen „Ustaše, nama je sudba dosudila“,[2] a formiran kao reakcija na mjesec dana ranije proveden pokušaj oružane pobune kasnije poznate pod imenom Velebitski ustanak ili Lički ustanak. Pored poziva na dalje provođenje sličnih ustanaka s ciljem rušenja jugoslavenske države i „svega što stane na put“ hrvatskom narodu, za koji nijednom „hrvatskom sinu“ ne bi trebalo biti „težko pograbiti strojnu pušku, bombu i oštri bodež“, Pavelić ovaj svoj poziv završava upravo rečenicom „Za dom spremni!“, što je obrazac koji će nastaviti koristiti u velikom broju svojih kasnijih tekstova, uključujući i reakciju na umorstvo kralja Aleksandra.[3] Od 1934. godine, osim Pavelića počeli su ga prihvaćati i drugi članovi i simpatizeri ustaškog pokreta, pa ga se tako može pronaći i u korespondenciji povezanoj s kampom na Liparima, opisanog kao „sveto geslo ustaša“.[4] U jednom od manifesta koji opisuju kako bi se pravi ustaša trebao vladati, nastalom 3. studenog 1934. godine, nailazi se isto tako i na rečenicu „Za Dom Spremni – to je jedini smisao ustaškog života  i rada“.[5] U sličnom tonu Pavelić ga je nastavio definirati i tijekom svojih zatvorskih dana, pa je tako u obraćanju napisanom 3. siječnja 1935. godine zaključio „[B]udimo potpuni ustaše, i uvijek dostojni našeg velikog gesla Za Dom Spremni!“.[6]

Tumačenje pozdrava „Za dom – spremni“ kao izrijekom ustaškog od organa vlasti u NDH bilo je prisutno i u vremenu Drugoga svjetskog rata, o čemu zorno svjedoči tekst podlistka „Naš rad – Tjednik Ustaške mladeži“, koji je izlazio u sklopu lista Hrvatski branik tijekom studenog i prosinca 1941. godine, naslovljen „Tumačenje Ustaškog pozdrava za Ustaške junake“. Njegov sadržaj iscrpno razlaže značenje i simboliku svake riječi pozdrava „Za dom – spremni“ i svakog elementa njihovog međusobnog odnosa, što je vidljivo na sljedećoj fotografiji.[7]

Pritom je iznimno bitno napomenuti kako, usprkos postojanju pojedinih ulomaka povijesnih ili književnih tekstova u kojima se pojavljuju fragmenti formulacije „Za dom – spremni“, od kojih neke spominje i Pavelić u razgovoru prenesenom u Hrvatskoj straži, ta formulacija u ovom obliku ne postoji nigdje u povijesti ranije od predratnog ustaškog pokreta. Isto tako, nijedan od tih fragmenata u svojem se izvorniku nije koristio u formi pozdrava. Ustaški su ga dužnosnici, s druge strane, koristili upravo u tu svrhu, a njegovo je pojavljivanje tijekom postojanja NDH stoga bilo iznimno često i u različitim prigodama. U nastavku slijedi tek presjek brojnih situacija u kojima ga se moglo pronaći, ali uvijek u formi pozdrava, odnosno pokliča, rjeđe na početku, a češće na kraju teksta.[8]

U pripremama za preuzimanje vlasti u novouspostavljenoj marionetskoj državi, u Firenci se 4. travnja 1941. godine, u 23:20 sati, počela emitirati Radio-postaja Velebit, definirana kao „postaja Glavnog ustaškog stana“, pri čemu je njezino otvaranje započelo riječima: „Za dom – spremni! Za dom – spremni! Za dom – spremni! Ovdje radio-postaja Glavnog ustaškog stana! Ovdje radio-postaja Glavnog ustaškog stana! Ovdje radio-postaja Glavnog ustaškog stana! Za dom – spremni! Za dom – spremni! Za dom – spremni!“.[9] Dan kasnije, svoje prvo obraćanje na ovom radiju imao je i Ante Pavelić, zaključivši ga riječima „Živjela Nezavisna Država Hrvatska! Živio hrvatski narod! Živjela ustaška vojska, živile velike i silne prijateljske vojske! Za dom – spremni!“.[10] Kao početak uspostave ustaške vlasti i Nezavisne Države Hrvatske uobičajeno se uzima 10. travnja 1941. godine i čitanje proglasa pukovnika Slavka Kvaternika (1878.-1947.), ustaškog doglavnika, koje je, očekivano, zaključeno riječima „Bog i Hrvati; Za dom – spremni“.[11] Istim pozdravom završilo je i prvo Pavelićevo obraćanje po dolasku u Zagreb, kada je i formalno preuzeo dužnost poglavnika.[12]

Njime su zaključivana brojna zakonska ograničenja, zabrane, upozorenja i prijetnje upućene nepoćudnim skupinama – primjerice Srbima i Židovima. [13]

Njime je isto tako zaključivana i dokumentacija vezana uz deportacije u ustaške logore.[14]

Prisutan je u odlukama o dodjeljivanju visokih vojnih odličja ustaške vojske, primjerice za služenje na Istočnom frontu.[15]

Poticano je njegovo korištenje „u obrazovne svrhe“, kao i u Crkvi.[16]

Bio je ispisan na naslovnim stranicama pučkoškolskih udžbenika[17], dok su u njihovim sadržajima bili Pavelićevi tekstovi poput onog koji završava riječima „Kao što u radinoj koštnici svaka pčela radi za napredak cijele košnice, tako i svaki od nas mora biti uvijek: Za dom spreman!“[18] Uz navode da je Pavelić „anđeo čuvar hrvatskog naroda i plemenit osvetnik koji je strah i trepet neprijateljima hrvatskog naroda“, isti su udžbenički tekstovi bili zaključivani riječima „On je naš, a mi smo njegovi i uvijek s njim – Za Dom! Spremni!“.[19]

Nalazio se u zaglavlju propagandnog omladinskog lista Hrvatski domobran, gdje je njegovo značenje jednom određivano i kao bitna moralna odrednica ustaša.[20]

Pavelić ga je nastavio koristiti i u emigraciji kao svojevrsno osobno geslo, čak i u privatnim prepiskama.[21]

Nakon rata, međutim, čak su i pojedini ogranci ustaške emigracije započinjali rasprave o tome je li došlo vrijeme da se ovaj pozdrav izbaci iz upotrebe, upravo zbog njegove uske povezanosti s vremenom Drugoga svjetskog rata koji je rezultirao i porazom ustaške vojske i vlasti.[22] Početak 1990-ih godina i vremena u kojem su ga, kako tvrdi Barišić, koristile „i ozakonjene postrojbe u Domovinskom ratu“, doveo je do ponovnoga korištenja istog pozdrava, odnosno pokliča na prostoru Hrvatske, no njegov odabir pritom nije donosio otklon od ustaša, naprotiv. Koristeći se tek nekim od najslavnijih, javno dostupnih snimki iz onog vremena, lako je utvrditi da su se istaknuti pripadnici HOS-a, koristeći pritom ovaj pozdrav, identificirali s ustašama skandiranjem „Tko smo mi – ustaše“, dok su se pojedini zapovjednici svojim vojnicima obraćali kao „ustaškim sinovima“.[23] Predsjednik obnovljenog HSP-a, Dobroslav Paraga, na stranačkim je skupovima, nerijetko popraćenim pjesmama o ustaškim zapovjednicima, bio pozdravljan kao „budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske“.[24] I sam Marko Perković Thompson, kao aktivist HSP-a tijekom 1990-ih godina, u više je navrata iskazivao simpatije prema ustaškom pokretu i njegovim istaknutim predstavnicima te se 1996. u medijima hvalio poznanstvima s proustaškim emigrantskim krugovima, uključujući i neke razvojačene ustaše te Pavelićevu kćer, ističući kako je od njih na poklon dobio slike Pavelića, Jure Francetića i Rafaela Bobana, te kako bi u budućnosti trebao dobiti i Pavelićev roman „Liepa plavka“ s potpisom, kao i „originalnu poglavnikovu zastavu“:[25]

Iako današnji istupi Marka Perkovića Thompsona i ljudi iz njegova tima nisu u ovoj mjeri bliski pozitivnom narativu o ustaškom pokretu, njihovo oklijevanje u jasnom ograđivanju ili izricanju drugačijeg stava o istima, a što uključuje i prihvaćanje činjeničnog stanja vezanog uz ustaški pozdrav, dokazuje potrebu za opetovanim prikazivanjem ovih i sličnih dokumenata vremena.

Zaključno, povijesni izvori i dokumenti upućuju na to da je pozdrav „Za dom – spremni“ nastao unutar ustaškog pokreta, a oblikovao ga je osobno Ante Pavelić, te tvrdnja Zdravka Barišića ne odgovara činjenicama.

[1] Usporediti: Krizman, Bogdan. Pavelić i ustaše (Zagreb: Globus, 1978); Krizman, Bogdan. Pavelić između Hitlera i Mussolinija (Zagreb: Globus, 1980); Krizman, Bogdan. Ustaše i Treći Reich (Zagreb: Globus, 1986)

[2] Za cjelovit tekst vidjeti: Krizman, Bogdan. Pavelić i ustaše (Zagreb: Globus, 1978): 97-98.

[3] Za cjelovit tekst vidjeti: ibid. 198.-200.

[4] Ibid. 200.

[5] Za cjelovit tekst vidjeti: ibid. 200.

[6] Za cjelovit tekst vidjeti: ibid. 204.

[7] Fotografija preuzeta s: https://net.hr/danas/vijesti/dragi-ustaski-junaci-ni-masinerija-ndh-azije-nije-pozdrav-pripisivala-ikome-osim-sebi-03195014-b1c2-11eb-8da1-0242ac130019 (pristup 13.7.2025)

[8] Za dodatnu potvrdu sveprisutnosti ovog pozdrava u službenim dokumentima NDH vidjeti: Sinovčić, Marko. NDH u svjetlu dokumenata (Zagreb: Vratna gora, 1998)

[9] Krizman, Bogdan. Pavelić i ustaše (Zagreb: Globus, 1978): 384.

[10] ibid. 385.

[11] ibid. 401.

[12] ibid. 415.

[13] Fotografije preuzete s: https://www.wikiwand.com/sh/articles/Za_dom_spremni ; https://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/prenosimo/6/Ubijanje_ustasa_nije_genocid_nad_Hrvatima/331/ ; https://partizansko.info/mostar-u-slikama-oglasi-i-clanci-iz-drugog-svjetskog-rata/ (pristup 13.7.2025)

[14] Fotografija preuzeta s: https://www.maz.hr/2017/03/21/zds-kratka-povijest-krivotvorenja/ (pristup 13.7.2025.)

[15] Fotografija preuzeta s: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/ovih-13-slika-trebale-bi-biti-dovoljan-dokaz-svim-idiotima-koji-zagovaraju-rehabilitaciju-za-dom-spremni/ (pristup 13.7.2025.)

[16] Katolički list 48 (studeni 1941.). fotografija preuzeta s https://www.wikiwand.com/sh/articles/Za_dom_spremni (pristup 13.7.2025.)

[17] Fotografija preuzeta s https://archive.org/details/citanka_za_cetvrto_godiste_puckih_skola_1942-ndh/page/n1/mode/2up?view=theater (pristup 13.7.2025.)

[18] Ibid. str.91. (pristup 13.7.2025.)

[19] Ibid. str. 148.-149. (pristup 13.7.2025.)

[20] Fotografija preuzeta s https://www.antikvarijat-vremeplov.hr/novine-i-casopisi/nova-hrvatska-ndh-novine/hrvatski-domobran-broj-31942-5SaXI5fEs (pristup 13.7.2025.)

[21] Fotografija preuzeta s https://www.telegram.hr/politika-kriminal/ovih-13-slika-trebale-bi-biti-dovoljan-dokaz-svim-idiotima-koji-zagovaraju-rehabilitaciju-za-dom-spremni/(pristup 13.7.2025.)

[22] Prema: Ivković, Žarko. „Kako su se ustaše još 1948. odrekli pozdrava Za dom spremni“. https://www.vecernji.hr/vijesti/kako-su-se-ustase-jos-1948-odrekli-pozdrava-za-dom-spremni-1201100 (pristup 13.7.2025)

[23] „Tko su oni? Ustaše!“. https://www.youtube.com/watch?v=3I80tbKcCf8 (pristup 13.7.2025.)

[24] „Zlatko Pejaković – Evo zore, evo dana (1992)“. https://www.youtube.com/watch?v=SSqo4N_tt9g (pristup 13.7.2025)

[25] Cjelovit prijepis intervjua dostupan na https://www.portalnovosti.com/thompson-i-ustase/ (pristup 13.7.2025)

Financira Europska unija – NextGenerationEU.

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

This post is also available in: English