Patrijarh Porfirije: Čitavom svetu najpotrebniji je mir

Piše: P-portal.net

Patrijarh srpski Porfirije održao je pomen žrtvama NATO bombardovanja, nakon čega je rekao da je to bila reč o „najnesrazmernijem ratnom sukobu, najnesrazmernijem odnosu snaga na bojnom polju otkako je sveta i veka“.

Porfirije u Somboru
Patrijarh srpski Porfirije, foto: printscreen

U petak, 24. marta 2023. godine, na Trgu Svetog Đorđa u Somboru, održana je centralna manifestacija povodom Dana sećanja na postradale u NATO agresiji 1999. godine.

Patrijarh srpski Porfirije služio je pomen svim nevino postradalim žrtvama NATO agresije, koja je počela bombardovanjem Srbije pre dvadeset i četiri godine, nakon čega je rekao da je bila reč o „najnesrazmernijem ratnom sukobu, najnesrazmernijem odnosu snaga na bojnom polju otkako je sveta i veka“.

U nastavku prenosimo govor patrijarha Porfirije u Somboru.

„Svi mi znamo, iz grada na koji je na današnji dan 1999. godine, u istim ovim ranim večernjim satima pala prva bomba, kada su počela prva razaranja naše divne i voljene Otadžbine, naše prirode, naše imovine i naših života, a ubijen je prvi Srbin, po imenu Radovan Medić, prvi od više hiljada ubijenih i ranjenih u ovoj agresiji. Opominjemo i sebe i druge da je i našem narodu, ali i čitavom svetu najpotrebniji od svega mir, najpotrebnije je međusobno razumevanje, svest o tome da mesta ima za svaku živu dušu pod kapom nebeskom, ali i za svaki narod da organizuje sebe i svoj život onako kako njemu najbolje odgovara.

Sećajući se onih dana kada su u ovom gradu bombama razarani ne samo vojni objekti nego i fabrike, zanatske radionice, domovi, škole, dečji vrtići, čak i izvorišta vode iz kojih se napaja grad Sombor, dok su okolnim putevima jurile krstareće rakete da izruče smrtonosni tovar, mi činimo isto ono što su Somborci činili toga dana, toga ratnog proleća 1999. godine. A Somborci su se okupljali baš na ovom trgu koji nosi ime – ni to zasigurno nije slučajno – svetoga Đorđa, ali i preko njega i našem Bogu, Bogu ljubavi, jer nosi ime Svete Trojice i, kuražeći jedni druge, pomažući jedni druge, upućivali su ljudi ovde sabirani svetu poruke mira s jedne strane, a istovremeno molili su se za mir. To isto i mi činimo danas. Sabrali smo se da se pomolimo za sve one koji su postradali nepravedno od zločinačkih pucnjeva iz neba, odakle bi trebali da dolaze blagoslovi. I umesto da dolazi anđeo Božji koji donosi mir, dolazili su anđeli koji su sejali smrt. Mi se danas još usrdnije molimo, jer se danas u Evropi vodi vojni sukob, koji preti da u svoj bezdani vrtlog uvuče čitav svet, i molimo se da tamo gde se vodi rat, u Ukrajini, što pre prestane oružje koje seje smrt i koje proliva nedužnu krv.

Neki bi hteli da i naš srpski narod ponovo, rekao bih preko reda, gurnu u sukobe, i to međusobne, a i sukobe sa drugima. Drugi pak koji ne shvataju da je hrišćanski Bog, Bog ljubavi i mira, a da Crkva živi i svedoči mir, blagovesteći ga svim ljudima i narodima, zahtevaju od Crkve da svojim stavovima i svojim izjavama zapravo pruži pokriće onima koji bi da nas gurnu u međusobne nesporazume, u nove ratove i sukobe.

Ponoviću ono što sam bezbroj puta govorio, ali i ono što, siguran sam, mi svi ovde danas sabrani, jednodušno mislimo: poslanje Crkve je da na svaki način, a, pre svega, molitvom i verom u Hrista crpe snagu, i da silom mira Hristovog svedoči i izgrađuje mir i međusobno poverenje među ljudima i među narodima. Mir Svoj dajem vam – rekao je niko drugi do Sâm Gospod. Taj mir nije kao mir onih koji o miru neprestano govore i govore više i glasnije od drugih, a istovremeno proizvode beskrajne količine najsmrtonosnijeg oruđa smrti i, naravno, od te proizvodnje žive neuporedivo bolje od drugih. Gradimo i čuvajmo najpre Božji mir u sebi, pa ćemo onda moći da se mirimo i sa drugim ljudima, najpre sa našim najneposrednijim bližnjima, sa našim komšijama, sa prijateljima i kolegama na poslu, sa svima, a onda ćemo moći i da budemo istinski blagovesnici mira.

Molimo se i borimo se da se naša stradanja ne ponove, ni nama niti bilo kome drugome. Istrajmo uporno na putu svih razgovora i pregovora, na putu dijaloga koji ima za cilj makar elementarno međusobno razumevanje među ljudima. Ali, ne prihvatajmo ultimatume i ucene po bilo koju cenu, ultimatume i ucene koji podrazumevaju poklanjanje sebe i svoga, odricanje od sebe i svoga. Istovremeno, dajmo sve od sebe da ostanemo poslednji za stolom za kojim se traži rešenje koja će očuvati mir i nama i svima oko nas zajedno sa nama. Ako se ovde opet pokrene spirala zla, nema sumnje i nisu potrebni argumenti da ćemo svi ćemo biti potpuni gubitnici. Govoreći ovo, zagledan sam u krst na kome je Gospod naš Isus Hristos raspet, krst na kome je, idući za Hristom, razapeto hiljade i stotine hiljada, možda i milioni ljudi, žena i dece iz čitavog sveta, ali i hiljade ljudi, žena i dece iz roda našega, sve od svetog Кneza kosovskog Lazara do Radovana Medića, Haritona Crnorečkog, do Milice Rakić i druge dece, mladih i starih, postradalih te kobne 1999. godine.

Ali, kao što je Gospodnje Raspeće i Stradanje na krstu Vaskrsenjem dalo ne samo smisao i neiscrpnu nadu nego i konačnu suštinsku pobedu, i to ne samo potonjim stradanjima na pravdi Boga nego i svakoj ljudskoj delatnosti, svakom radu, stvaralaštvu, radosti, ljubavi, tuzi, tako krsno-vaskrsnu žrtvu postradalih iz roda našeg vidimo kao zalog našem čvrstom koračanju za Hristom, čvrstom koračanju Njagovim stopama mira i ljubavi i nesumnjive, sasvim izvesne konačne pobede.

Stoga se danas molimo za sve postradale u proleće 1999. godine, nevino postradale, za naše sunarodnike, našu braću i sestre. Bog neka dušu prosti i dâ im večni pokoj, i svim ljudima postradalim na pravdi Božjoj u vreme NATO agresije na srpski narod. U zdravlju, radosti duhovnoj i svakom dobru neka Bog dâ da dočekamo najveći praznik, praznik pobede, praznik života i radosti, praznik Vaskrsenja Gospoda našega Isusa Hrista. Neka ste svi Bogom blagosloveni i živeli na mnogo godina!ˮ

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: