Medijski pejzaž Srbije vrlo je bogat, razuđen i šarolik. Odnosi se to na televizijske i radio stanice, kao i internetske portale, ali možda ponajviše na štampane medije. Srbija vjerovatno ima više političkih nedeljnika nego sve ostale eks-ju republike u zbiru, a ni sa dnevnim novinama, kvantitativno, nije previše drukčiji slučaj. Ipak, na nivou uređivačke politike, dnevne novine su u Srbiji uniformnije od nedjeljnih. Osim dvije, sve ostale su manje ili više provladine. Ni te dvije, međutim, nisu opozicione iz različitih (političkih) perspektiva. Ne, one čak i formalno pripadaju istoj poslovnoj grupaciji: Junajted medija. Prve, starije i ozbiljnije u tom dvojcu su dnevne novine Danas, list sa ambicijom da bude tradicionalno liberalno glasilo usmjereno primarno na intelektualce i donosioce odluka. Mnogo recentnije pokrenute su novine Nova, proizišle iz istoimenog portala, novine od početka zamišljene kao tabloid.
I jedne i druge novine imaju „svog“ karikaturistu. Za Danas crta Predrag Koraksić Koraks, a za Novu Dušan Petričić. Koraks je vjerovatno najčuveniji medijski kritičar Slobodana Miloševića, dok je Petričić devedesetih isprva crtao uglavnom apolitične karikature, da bi zatim emigrirao u Kanadu. Poslije petooktobarske smjene vlasti, za Koraksa glavna meta poslije Miloševića postaje Vojislav Koštunica. To ga dovodi do sukoba sa uredništvom nedeljnika Vreme u kojem je Koraks dotad objavio svoje najčuvenije karikature, te dolazi do njihovog razlaza. Petričić poslije povratka iz Kanade počinje da crta karikature usmjerene uglavnom protiv vladajućeg SNS-a, što će ga koštati angažmana u Politici. Prešavši u NIN, dolazi u sredinu naklonjeniju njegovoj poziciji, ali mnoge njegove karikature bivaju izložene kritici, naročito iz feminističke perspektive. Njegove olake i jeftine „fore“ o silovanju, primjera radi, isprovocirale su mnoge aktivistkinje na reakciju.
Osim za NIN, Petričić već mjesecima crta karikature za subotnje izdanje novina Nova. 19. avgusta, međutim, Nova odlučuje da ne objavi dostavljenu karikaturu jer ju je uredništvo ocijenilo kao seksističku. Na karikaturi je Aleksandar Vučić, kao i na skoro svakoj Petričićevoj karikaturi u posljednjih pet-šest godina, najmanje, ali prikaz Vučića uredništvu nije bio problematičan. Glavni urednik ovog lista eksplicitno je pojasnio kako je njihov razlog za neobjavljivanje karikature bio „karikaturalni pristup prezentovanju ženskog tela“. A žensko tijelo o kojem je riječ je tijelo novinarke televizije Pink Jovane Jeremić. Istini za volju, njen imidž i način odijevanja jesu, blago rečeno, neobični za novinarku informativnog programa, no Petričićeva vizija njenog izgleda ipak je hiperbolična, na šta karikaturista, kako mnogi misle, uključujući i samog Petričića, ima pravo. Uostalom, pomalo i jeste čudnovato da se karikaturisti zamjera da temi pristupa karikaturalno?! Sve to možda i ne bi bilo toliko čudno da samo dan ranije, list Danas nije objavio karikaturu na kojoj je žensko tijelo mnogo karikaturalnije prezentovano. Na toj karikaturi je, takođe, Aleksandar Vučić u ženskom društvu, a žena je visoko seksualizovana plavuša, samo što Koraksova meta nije novinarka Jovana Jeremić, nego folk pjevačica Jelena Karleuša.
U cijelom slučaju ima nečeg kontraintuitivog što priziva zaključak da unutar korporacije nije bilo koordinisanog djelovanja, nego ponešto generacijskog osjećanja duha vremena dvojice glavnih urednika. Koraksova karikatura je vulgarnija i „golišavija“, a sasvim uredno ju je objavio list koji se samodoživljava kao intelektualan i ozbiljan. Petričićevu karikaturu, u ovoj konkurenciji „benigniju“, odbio je objaviti tipičan tabloid, list generalno mnogo „prostačkiji“ od Danasa. Mihailo Jovićević, glavni urednik Nove, značajno je mlađi od Draže Petrovića, glavnog urednika Danasa. Kao neko ko je u formativnim godinama svjedočio globalnim aferama poput #metoo, on je jednostavno prijemčiviji na kritike koje se tiču omalovažavanja žena i seksizma. Petrović takve kritike, sudeći i prema njegovom pisanju, doživljava kao trivijalne. U svakom slučaju, ako ništa drugo, zabavno je bilo vidjeti jedan sukob oko slobode medija koji se nije vodio na uobičajenom frontu vlast – opozicija, nego unutar jednog tabora. To pokazuje ili bi barem trebalo da pokaže da postoje vrijednosti koje nadilaze banalnu dnevnopolitičku podjelu na „ove“ i „one“. Takođe, sukob nije okončan kao banalna „bura u čaši vode“. Njegova posljedica je Petričićev prekid saradnje sa listom Nova. Biće zanimljivo vidjeti kakve će biti dalje posljedice „skandala“. Da li će Petričić u NIN-u pokušati da pravi još radikalnije karikature nego ranije? Da li će Koraks testirati postoji li išta što bi redakcija Danasa cenzurisala? Da li će Nova naći novog karikaturistu ili će odustati od tog žanra? Bilo kako bilo, ne sporeći moć i važnost karikature kao novinarske forme, dobro bi bilo da se opoziciono novinarstvo okrene i ka nekim artikulisanijim analizama. „Karikaturalan pristup“, kako bi rekao urednik novina Nova, ima svoje limite.
