Razgovor s Matom Brlošićem, predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore

Iako je Hrvatska poljoprivredna komora osnovana 2009. godine na temelju Zakona o komorama i pri tome stavljena rame uz rame s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom nikada u javnosti, a ni pred vladajućim nije uspjela izgraditi njihov tretman predstavljanja i značaja. U kratkom vremenu od svog osnivanja preživjela je brojne turbulencije: početkom ove godine tadašnji predsjednik Darko Grivičić je pod pritiscima politike podnio ostavku. Posljednji udarac zadala je ipak politika i vladajući odlukom o ukidanju obaveznog članstva HPK čime je ona konačno pretvorena u običnu udrugu.Sve se to zbiva samo nekoliko mjeseci prije nego što će hrvatski seljaci postati evropski seljaci. Kada se takvoj situaciji približi neizvjesna jesen poslije teške suše, najavljenih visokih cijena hrane, neisplaćenih poticaja, opasnosti koje donosi novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivreda i agrarna politika postaju kronični problem kojeg treba odmah rješavati, jer vremena za popravne ispite više nema. O poljoprivrednim (ne)prilikama razgovarali smo s novim predsjednikom HPK Matom Brlošićem.

Zašto niste od strane Vlade shvaćeni kao ravnopravni partneri s HGK i HOK-om? Izgleda da Vlada nema ista mjerila? Prošle godine u sastav Komore priključena je Poljoprivredna savjetodavna služba čime ste se znatno ojačali a već izlaze iz vaših okvira.

Zakon o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori mijenjao se gotovo svake godine otkada je osnovana, ponekad zbog tehničkih ponekad zbog političkih razloga. Dolaskom nove vlade promijenjen je zakon na način da su nam ukinute javne ovlasti, obavezno članstvo i poljoprivredna savjetodavna služba. Opravdanje je bilo zbog toga da se članovi rasterete troškova i napravi bolji sustav. U stvarnosti se desilo to da smo morali birati između potpore ministarstvu i potpore svojim članovima. Mi smo izabrali potporu svojim članovima, pa makar smo i platili ovu cijenu. No ovo nam je možda i prilika za novi početak kao i početak preustroja organiziranja poljoprivrednika uopće.

Koliko ste uopće zadovoljni radom i rezultatima Poljoprivredne savjetodavne službe, posebno što se tiče evropskih pretpristupnih fondova?

Poljoprivredna savjetodavna služba nažalost zbog ovoga svega bila je u jednoj blokadi rada. Nije se ništa pokretalo šest mjeseci. Što se tiče samog rada htjeli smo poticati izvrsnost kako bi najboljima dali priliku za kreativan rad. Ministar poljoprivrede najavljuje slično samo u jednom konceptu slobodnog tržišta.

Nema slobodnog tržišta

Kažu da ste vi HSS-ovo tijelo? Možda zato niste poželjni?

Poneke ljude, bez ikakve uvrede, uglavnom one koji nisu u poljoprivrednom sektoru, treba malo podsjetiti da čelnici HPK nisu ljudi koji su nastali jučer. Ti su ljudi  sudjelovali i u prosvjedima kad je ministar bio Pankretić, koji je zbog prosvjeda i otišao. Ti su ljudi prosvjedovali i protiv ministra Čobankovića. A isto tako treba podsjetiti da su čelni ljudi zadnjeg prosvjeda mljekara bili istaknuti članovi SDP-a. Pa ponekad bi vrlo voljeli kada bi, ne samo članovi HPK, nego svi u sektoru predočili članske iskaznice svih stranaka u kojima su bili i kakve su izjave davali, ali to nažalost ne bi pomoglo našim članovima. Tako da poljoprivrednici, naši članovi, dobro su upoznati s tim tko je tko i znaju da ih ljudi u HPK neće iznevjeriti i da će napraviti maksimalno moguće.

Tko treba predstavljati hrvatsko selo u Evropi? Ministarstvo, komora, agencije, ili neki drugi oblik udruživanja?
Bilo bi najbolje kada bi mogli surađivati u cilju zajedničkih  interesa. Sve institucije te interese  kroz svoj rad trebaju promovirati.  No izgleda da će proći još neko vrijeme u usklađivanju interesa.

Kako ocjenjujete stanje u agraru i dosadašnju poljoprivrednu politiku koja se vodila u Hrvatskoj?

Stanje u poljoprivredi nije dobro jer postoje trendovi pada kako broja ljudi tako i proizvodnje.  Do sada se nije riješilo pitanje tržišta i upravljanja robom i to je glavni nedostatak. Proizvodnja  je unaprijeđena, ali ako to ne možete prodati onda odustajete od proizvodnje.  Svi otkupljivači ucjenjuju proizvođače s uvjetima otkupa i cijenom, pa onda ne možemo govoriti o tržišnom funkcioniranju. Iako svi govore o slobodnom tržištu, u realnosti ga gotovo i nema. To dokazuju načini otkupa mlijeka, žitarica, voća i povrća.

I stočari i mljekari su na koljenima…

Kada se na neriješeno pitanje tržišta još umiješa i politika i suša onda stanje u poljoprivredi ne može biti dobro. Upozoravali smo ministra da treba poticaje isplaćivati kada je ljudima  potrebno najviše a to je sjetva i žetva. Nažalost prioritet je bio ograničiti djelovanje komore. Suša je učinila svoje i mljekari uz neisplatu poticaja, neisplatu dodatka na mlijeko teško preživljavaju ovu godinu.

Administrativni pritisci

Koliko je u praksi teško ispuniti nove vladine pravilnike?

Samo ću vam reći da smo se već naviknuli da nas administracija stalno pritišće, tako da to nije ništa novo.

U javnosti se stječe utisak da ni jedna vlada do sada nije razumjela poljoprivrednike nego vas pojedini smatraju čak parazitima hrvatskog društva.

Treba shvatiti da poljoprivreda u ukupnom proračunu sudjeluje sa 2-3%,  te teško da je poljoprivreda ikada ugrozila državni proračun.  U proračun se uplaćuje od poljoprivrede samo kroz PDV sedam milijardi kuna, tako da svaka kuna je više nego duplo vraćena.

Koliko su kreditne linije u Hrvatskoj povoljne za poljoprivrednika?

Kreditne linije su uglavnom nepovoljne jer nisu prilagođene poljoprivrednicima kako po uvjetima tako i po kamatama. Osim preko HBOR-a ostale banke nude čiste komercijalne kredite koje poljoprivrednik ne može vraćati.

Jesmo li svih ovih desetljeća mogli više napraviti da sustav navodnjavanja obuhvaća više od jednog postotka poljoprivrednog zemljišta? Da li se možemo opravdavati da je poljoprivreda proizvodnja pod vedrim nebom i da taj rizik uvijek postoji?

Naravno da se može napraviti više i moglo se više. Zanimljiv je primjer Izraela. Kako se jakom državnom politikom može i pustinja zazeleniti. Ali treba znati da tamo država odredi da će napraviti proizvodni pogon, napraviti naselje, dovesti svu infrastrukturu. Tamo banke financiraju bez problema uzgoj hrane u pustinji iako nema ni jednog opravdanog agronomskog uvjeta za to. Tamo nitko ne govori seljacima da je lakše uvesti, jer tamo drugdje pada više kiše. Kada država ima cilj i plan, te ne dozvoljava krađe i ucjenjivanje poljoprivrednika onda je lako od pustinje raditi zelene oaze.

Mali bez šanse

Usjevi se osiguravaju od tuče, jake kiše, olujnog nevremena, vatre, ali suša nije predmet osiguranja.

Osiguravajuće kuće smatraju da im je to preveliki rizik. No puno očekujemo od ministrovog dogovora s osiguravajućim kućama.

Kako ide isplata poljoprivrednih poticaja? Koliko država još duguje poljoprivrednicima i da li je greška u sustavu dovoljno opravdanje što će nekoliko hiljada poljoprivrednika ostati bez poticaja na koja su računali? Javljali su se i komentari da je sustav poljoprivrednih poticaja napravio veliku štetu poljoprivredi.

Isplata ne ide dobro. Kako smo rekli treba isplaćivati pravovremeno. Sustav poticaja nije naša izmišljotina, to se radi u cijeloj EU.  Tako da izjave kako je to loše i da se može bez poticaja sudjelovati na zajedničkom tržištu, mogu biti podloga za raspravu ali se mora dokazati da su svi stručnjaci EU u krivu.

Kako ocjenjujete prijedlog novog zakona o poljoprivrednom zemljištu? Da li se ovim zakonom može milijun hektara staviti u funkciju?

Glavni nedostaci su da je gospodarski program najvažniji pri dodjeli zemljišta i tako se mali isključuju. Naravno da netko tko ima 100 zaposlenih ima bolji gospodarski program pojedinačno od nekog s jedan ili dva zaposlena. Ali treba biti razmjerno jednaka startna pozicija.  Drugo kriteriji  za ocjenu gospodarskog programa nisu u zakonu, zato smo tražili da se transparentno ugrade u zakon da mogu biti svima jasni i nepromjenjivi dok je zakon na snazi.

Novi zakon favorizira velike  proizvođače s detaljno razrađenim i kvalitetnim gospodarskim programom. Koliko malih poljoprivrednih proizvođača ima takve programe i koliko oni financijski i organizacijski iziskuju sredstava?

Istina, novi zakon favorizira velike jer ako čak mali poljoprivrednik plati izradu vrhunskog gospodarskog programa, on neće dobiti zemlju jer nema kao veliki dovoljan broj zaposlenih, dovoljan broj traktora a izgleda da će se računati i koliko je novaca prošlo preko računa jer se traže financijski pokazatelji. Tako da mali neće imati šanse.

U tržištu ključ

Podržali ste hrvatske župane u njihovoj ocjeni novog zakona. Zašto?

Županije ostaju bez prihoda iz poljoprivrede, što u ovoj situaciji godinu dana pred ulazak u EU nije dobro jer trebamo pripremiti ljude.

Da li je lokalna i regionalna samouprava mogla višu učiniti da se više državnog zemljišta obrađuje?

Uvijek se moglo više, samo treba kazniti one koji nisu radili, a ne sve generalno.

Hrvatska je od rata, pa naovamo «izgubila» gotovo dvije trećine poljoprivrednih površina. Što ćemo uraditi s tom neobradivim zemljištem zaraslim u šikare i šume na područjima od posebne državne skrbi gdje se prijašnje stanovništvo srpske nacionalnosti nije vratilo?

Gdje nema ljudi nema ni ekonomije i obratno. Treba stvarati uvjete za rad i ljudi će doći. Ako nema otkupnog mjesta, ako papirologija bude prevelika, neće se dešavati ništa.

Područja nastanjena većinom staračkim stanovništvom, bez neophodne modernizirane mehanizacije, sa zaostalom infrastrukturom, daleko od tržišta i pretvorena u lovišta, mogu li napredovati.

Možda sam dosta puta razočaran u dijelove poljoprivredne  politike, pa puno očekujem od EU, ali upravo EU stimulira takva područja i mislim da će se ulaskom u EU nešto pokrenuti na bolje.

Uveli smo ARKOD, AGRONET, hrvatski seljaci su modernizirani, ali koliko je ostalo od našeg sela, da li ćemo imati što Evropskoj uniji ponuditi, jer broj farmi sve se više smanjuje?

Nije loše imati sve evidentirano, ali evidencije ne rješavaju probleme nego samo lakše usmjeravaju traženje rješenja.  Da li ćemo imati što ponuditi EU? Hoćemo, jer mi se ne možemo natjecati u kvantiteti, ali možemo u kvaliteti.

Kako ćete zaštiti hrvatskog seljaka?

Tržište je ključ. Sve možete riješiti, ali ako seljak ne može doći do kupca uzaludan vam je sav trud.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email