fbpx

Na samo dvadesetak kilometara od Zagreba i gradske vreve nalazi se idealan poljoprivredno proizvodni potencijal u mjestu za koje se može reći da predstavlja zelena vrata metropole – Kupinečkom Kraljevcu. Osobitost ovog mjesta, koje leži na tri podzemna jezera na dubini između 20 i 60 metara, poznata je možda samo domaćim žiteljima ili nekolicini namjernika. Vrijednost toga potencijala pokazalo je posljednje mjerenje kvalitete vode, učinjeno još prije rata, kojim se utvrdilo kako je vrijednost vode dosezala čak 100 milijuna ondašnjih maraka. I to je samo jedan od brojnih potencijala koji se krije u Kupinečkom Kraljevcu, a u razgovoru za P-portal poduzetnik Branko Dmitrović otkrio nam je koje se agronomske mogućnosti kriju na zelenom rubu Zagreba.

„Nakon odlaska u inavlidsku mirovinu, nisam želio ostati potpuno neaktivan, a pritom okružen prirodom i daleko prikladnijim prostorom za egzistenciju. Prednost ovog područja očituje se odličnim prirodnim predispozicijama, a pri tome je poslovanje danas digitalno i nema toliko potrebe odlaziti u Zagreb pa je i to olakotna okolnost. Na malom dijelu zemlje imam proizvodnju domaćeg voća, povrća i proizvoda na bazi bilja. Osim zimnica, krema i pekmeza koje proizvodim, tu su i razne vrste čajeva koje odlično uspjevaju na ovom području“, navodi Dmitrović, vlasnik Da-lu obrta.

Problemi s kojima se mali poduzetnici suočavaju u Hrvatskoj upravo su uvoznički lobiji. Hrvatska uvozi gotovo sve proizvode. Državni poticaji za poduzetnike postoje, no kada je riječ o otkupu njihovih proizvoda, situacija je drugačija pa ne čudi poduzetnička apatija spram domaće proizvodnje, kako na generalnoj razini tako i u Kupinečkom kraljevcu.

Sve više jedemo nekvalitetnu hranu

Naš sugovornik ističe i probleme s poduzetničkim poticajima za male domaće proizvodnje.

„Mali poduzetnik može dobiti poticaje samo ako ima veliku zemlju, unatoč tome što sam već i na ovako malom komadu uspio mnogo toga proizvesti. Sredstva za najam se mogu dobiti, međutim, na dislociranom mjestu, za što bih morao zaposliti još nekoliko ljudi. Konzultirao sam se i sa Zavodom za osobe s invaliditetom koji je objavljivao natječaj za poticaje poduzetnika osoba s invaliditetom, ali EU propisuje ovakva pravila i tu se naprosto ništa ne može učiniti“, pojašnjava Dimitrović i dodaje da su i neizvjesnost i općenito strah zbog korone doprinijeli neagilnosti stanovništva.

„Unatoč perspektivnom tlu, mislim da zbog nepoticanja domaće proizvodnje od strane državnog mehanizma ljudi više i ne pokazuju interes za pokretanje OPG-a, zbog čega se međusobno ne povezuju kao nekada, a samim time i sve više kupuju nekvalitetnu hranu“, upozorava Dmitrović.

Ništa bez poticaja

Načina kojima bi se moglo utjecati na promjenu situacije s domaćom proizvodnjom svakako ima, a osim ekonomskog razvoja, dobili bismo i druge benefite.

„Kada bi se više pridonosilo razvoju OPG-a, time bi kvaliteta hrane porasla, domaći proizvođači bi se bolje povezivali, a jedna od eventualnih mogućnosti su mini hladnjače reginalno raspoređene u ingerenciji županija, u kojima bi se akumulirao višak proizvoda koji bi se potom mogao plasirati na domaće tržište. Bila bi to na neki način mreža u vlasništvu županija koja bi štitila OPG-ovce“, ističe Dmitrović.

Da-lu d.o.o. pokrenut je još 2013. godine, a ono što muči našeg sugovornika je što planovi za unarijeđenje posla već odavno postoje, napravljena je obrada postojećeg i eventualnog tržišta kao i generalna ekonomska sistematizacija, a sve to čeka bolja vremena jer bez injekcije poticaja nema ništa od poslovnog napredovanja. Pored tih problema i novonastala epidemiološka situacija zakočila je kotač poduzetništva.

„Ova situacija s koronom zapravo bi trebala potaknuti male poduzetnike na veću proizvodnju hrane i time trgovačke lance zaokrenuti da uvoze manje inozmene robe, a kupuju više od domaćih poduzetnika. Baš ovdje na području Kupinečkog kraljevca imamo gljiva kao što su vrganji, sunčanice, puzi, lisičarke,… što sve u velikim trgovačkim lancima dolazi s drugog kraja svijeta. Kada bi upravo ti trgovački lanci otkupljivali samo gljive od domaćih proizvođača pored svega profitirali bi kvalitetom jer poznato je kako su primjerice Talijani spremni platiti deset eura za kilogram kvalitetnih vrganja kakvi su naši“, govori Dmitrović.

Urod ne može čekati

Kod poljoprivrednog poduzetništva problem je što urod ne može čekati, a napor koji se mora uložiti oko uzgoja iziskuje mnogo rada i truda. O poticanju i zapošljavanju u poljoprivredi tijekom epidemiološke situacije trebalo bi se daleko više raspravljati i poduzimati od strane države jer se mali poduzetnici trenutno pojavljuju kao vrlo važan element hrvatskog gospodarstva.

„Ovisimo sami o sebi i moramo računati s onim što imamo. U svojim staklenicima koristim akril pa tako imam svojevrsne male staklenike u velikom, za one biljke koje ne mogu biti na regularnoj temperaturi običnog većeg staklenika. To je metoda staklenika u stakleniku gdje se onda i na manjoj površini može dosta toga uzgajati tijekom zime. Kada je u pitanju ovakva grana poduzetništva postoje mnogobrojni potencijali i ideje i smatram da bi država svakako više trebala investirati u ovom polju, pogotovo u ovim neizvjesnim vremenima koja su došla s koronom“, navodi Dmitrović.

Planovi za budućnost su ambiciozni, no uvjeti za to teže ostvarivi. „Kada bih mogao dobiti poticaje za proširenje zemlje u Kupinečkom kraljevcu, svakako bih proširio proizvodnju, prostora ima i za pčelarstvo jer uvjeti su idealni, ima puno livada i šume, a tu se naravno otvara prostor i za proizvode na bazi meda. Volja postoji, tako i plan, pa se optimistično nadam kako će država i ostali eventualni investitori prepoznati koliko je poljoprivreda cijenjena i potrebna svakom gospodarstvu“, zaključio je Dmitrović.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email