Osječanka Nevena Jovčić učenica je trećeg sportskog razreda I. gimnazije u Osijeku. Istovremeno je i ponosna članica teniskog kluba Olimpija 1984 iz Osijeka za koji nastupa pod vodstvom trenera Olivera Jankovića. Tenisom se Nevena počela baviti još kao mala djevojčica. Sada kao sedamnaestogodišnjakinja ima već 12 godina teniskog staža. U početku je skupljala teniske loptice u pratnji starije sestre, sve dok i sama nije zavoljela ovaj sport.

Prateći teniske mečeve putem televizijskih ekrana, divila se svojoj sugrađanki Donni Vekić i prvom tenisaču svijeta Novaku Đokoviću koji joj je već dugi niz godina najdraži igrač. “Upoznala sam Novaka prije nekoliko godina u Beogradu, dok sam trenirala u njegovom kampu. Opravdao je sva moja očekivanja kao osoba i kao igrač. Iako još nisam, rado bih voljela susresti i Mariju Šarapovu, koju isto volim i podržavam”, priča Nevena tko su joj teniski uzori i zbog koga je sve zavoljela tenis.

 

Mlada tenisačica uspijeva uskladiti školu i treninge. “Odličnom komunikacijom i dogovorima s trenerima usklađujem školske obaveze i treninge. Treninge prilagođavam školi jer ne želim zapostaviti obrazovanje zbog sporta, ali isto tako ne želim zapostaviti sport zbog škole. U školi provodim svaki dan sedam sati. Poslije odlazim na treninge. Ako je škola u poslijepodnevnoj smjeni, onda jedan trening imam prije, a drugi poslije škole. Učim u kasnim satima, što je vrlo naporno, ali daje dobre rezultate, pa se stoga previše ne žalim”, priča Nevena. Najveću podršku ima u obitelji i prijateljima. “U ovih 12 godina bavljenja tenisom bilo je i uspona i padova, ozljeda i bolesti, dobrih i loših dana, a oni koji su stajali uz mene i prošli sve sa mnom bili su moji roditelji, sestra, baka i najbolja prijateljica. Bilo je, naravno, i dana kada sam pomislila odustati od tenisa, ali i najmanja je želja veća od najveće srdžbe. Kada se potpuno posvetiš nečemu, teško je od toga odustati”, kaže Nevena koja na državnim i europskim natjecanjima postiže zavidne rezultate: nedavno je sudjelovala na međunarodnom turniru na Malti, gdje je bila jedina hrvatska predstavnica.

Iako je posvećena tenisu, obrazovanje joj je isto tako veoma važno. “Bez obzira na sve sportske obaveze i putovanja, obrazovanje ne smije ostati zanemareno. Mnogi moji vršnjaci koji se bave tenisom odustali su od školovanja. Nekoliko godina bila sam dio kazališne dramske sekcije, gdje mi se javila ljubav prema glumi. Veliki sam ljubitelj učenja povijesti i stranih jezika, pa govorim engleski, njemački i francuski. Svakako imam želju za studijem, možda i u Americi, gdje bih voljela studirati novinarstvo ili menadžment ili engleski jezik. Uz rodni grad i ostanak ponajviše me vežu roditelji i baka. Imam mogućnost otići da se dalje razvijam i napredujem. Bila bi velika šteta ne iskoristiti tu priliku”, govori Nevena.

Veoma je osviještena i u vezi svog identiteta. “Tenis, kao i svaki drugi sport, ne poznaje razlike među ljudima. Vjerujem u to i puno puta sam se uvjerila u istinitost ove tvrdnje. Moj ključni identitet je moja dobra igra, zasnovana na fair playu, poštovanju sportskog protivnika, sudaca, publike, a iz kuće nosim odgoj i osjećaj pripadnosti. Odnosno osjećaj pripadnosti srpskoj pravoslavnoj zajednici. Ljudi koje poznajem znaju tko sam i što sam. Prijatelji su mi razumni i nije im bitno tko i što su mi roditelji, čime se bave, odakle dolaze, kome i kako se molimo, niti u koju crkvu odlazimo”, ističe Nevena.

Isto tako, svjesna je kako mnogi pripadnici manjinskih zajednica, pogotovo srpske, ostvareni u sportu ili tek na putu ostvarenja, nemaju hrabrosti govoriti o svom nacionalnom identitetu. “Svojim se ponosim, a ono što nije dio mojeg nacionalnog identiteta, poštujem i potpuno uvažavam. S druge strane, ne bih voljela, a što je čest slučaj sa sportašima, da moje uspjehe prisvaja manjinska zajednica ili država. Za svoje uspjehe zahvalna sam prirodi na danom talentu, svojim roditeljima na podršci, trenerima na prenesenom znanju i prijateljima koji me podržavaju”, govori Nevena.

Komentirala je i društvenu atmosferu u Osijeku koja nije baš naklonjena mladim sportašima i općenito mladim ljudima. “Imam osjećaj da svi oko nas napreduju, a mi nazadujemo. Što se tiče tenisa, nema puno sponzora koje zanima ovaj sport. Vrlo je teško financirati tolika putovanja, smještaje, opremu, treninge, od samo dvije prosječne plaće roditelja koji nastoje osigurati sve što je potrebno za uspjeh. Mislim da Hrvatska ima puno mladih sportskih nada koje će, nažalost, ostati samo nade”, kaže.

Za Nevenu je bavljenje sportom najbolja moguća odluka. “Prije svega, sport me naučio kako biti dobra, disciplinirana i odgovorna osoba, dobra prijateljica i marljiva učenica. Kroz sport sam proširila svoje vidike, pronašla se u nečemu, upoznala najbolje prijatelje i vidjela mnoga mjesta na koja možda nikada ne bih otišla”, zaključuje mlada tenisačica.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email