Maćehinski odnos države prema povratničkim općinama

Na kraju godine i početkom nove svode se računi, a na papir stavljaju planovi za tekuću godinu. O tome kako su ratom i egzodusom osiromašene općine s povratničkim srpskim stanovništvom preživjele prošlu, kriznu 2012. godinu razgovarali smo s načelnicima nekih od njih.

– Prošla godina bila je izuzetno teška, jasan je načelnik općine Gračac Goran Đekić i dodaje: «Pri tome prvenstveno mislim na naše komunalno poduzeće koje je došlo u takvu situaciju da nije bilo u stanju isplatiti plaće zaposlenicima te obaveze i kredite dobavljačima. Država je sve što donosi profit uzela sebi, a općinama ostavila komunalna poduzeća i neprofitne ustanove, kao što su vrtić, knjižnica…», ističe načelnik Đekić. Rijetke su općine koje su prošlu, financijsku godinu zatvorile bez manjka u svom proračunu. Vrginmost, kordunaška općina u Sisačko-moslavačkoj županiji, kojoj je 2012. godina također bila izuzetno teška imala je manjak u proračunu u iznosu od 700.000 kuna. Ujedno, to je bila prva godina u kojoj općina nije imala značajnijih infrastrukturnih projekata.

– Jedva smo imali sredstava za održavanje hladnog pogona. Sredstava za sufinanciranje projekata naprosto nismo imali, a ministarstva, fondovi ne sufinanciraju projekte bez našeg učešće barem od 10, 20, ili 50 posto, objašnjava načelnik općine Vrginmost Branko Jovičić.

Osnovne proračunske stavke s prihodovne strane u jedinicama lokalne samouprave su prihodi od poreza na plaće zaposlenih. Međutim, u tim općinama stopa zaposlenosti iznosi maksimalno 30 posto, a tome treba dodati i to što većinu radnih mjesta u državnoj upravi, sudovima, školama, policiji, privatnim poduzećima zauzimaju osobe koje imaju prebivalište u drugim susjednim općinama pa prema tome tamo i plaćaju poreze. Osim toga, država ograničava općine u raspolaganju sredstvima općinskog proračuna tako da samo 20 posto vlastitih sredstava smiju trošiti na plaće lokalnih dužnosnika, namještenika i zaposlenika.  

– Dobre godine za općinu Vrginmost bile su od 2007. do 2010. kada smo od poreza ubirali tri milijuna i 600.000 kuna. Prošle godine ostvarili smo svega milijun i 600.000, znači oko dva milijuna manje. Osim toga prošle godine smanjena nam je pomoć iz državnog proračuna koja je iznosila 560.000 kuna, a dosta su pale i komunalne naknade. Najbolji pokazatelj našeg proračunskog pada je da smo 2009. godine imali proračun težak osam milijuna kuna, a prošlogodišnji se sveo na svega 4,5 milijuna. Jedino što smo prošle godine dobili 210.000 kuna od županije za kapitalne investicije, dok od države na ime projekata nismo uspjeli povući ni kune jer nismo imali novca za sufinanciranje, svodi svoju općinsku računicu Jovičić.

– Ocjena isplativosti projekta bazira se na tome koliko će korisnika koristiti neku asfaltiranu cestu, izgrađeni vodovod ili kanalizaciju… Kod nas u Vrginmostu živi 14 stanovnika po kvadratnom kilometru, a trebalo bi živjeti barem 40. Znači mi smo tri puta ispod demografskog minimuma, navodi Jovičić.

– Da bismo preživjeli i da bismo održavali hladni pogon, primorani smo mnoge stavke skinuti s proračuna, i to one koje se odnose na socijalu, prijevoz srednjoškolaca, jednokratne pomoći studentima, školsku kuhinju, pomoći kulturnim programima, raznim udrugama, sportskim klubovima…objašnjava načelnik Vrginmosta.

Da nije ipak sve tako crno, pokazuje primjer povratničke općine Vrhovine koja je proteklu 2012. godinu «izdržala na nogama».

– Uspjeli smo godinu privesti kraju bez nekih većih «lomova». U proračunskom smislu s realizacijom od 96 posto planiranih rashoda. U Vrhovinama nastavljena su ulaganja u razvoj komunalne infrastrukture u znatno većem obimu nego u 2011. godini. Za to najveći «krivci» smo mi, jer smo bili spremni s projektnom dokumentacijom i provedenim postupkom javne nabave, tako da smo odmah u aprilu mjesecu prošle godine započeli s realizacijom projekata, dok drugi u našem okruženju nisu ni započeli postupak odabira izvođača koji zna trajati i po nekoliko mjeseci, objašnjava načelnik Vrhovina Milorad Delić. Svi načelnici s kojima smo razgovarali slažu se oko toga da u općinama nedostaje kvalitetnih kadrova koji bi trebali provoditi projekte. Također, bez obzira na proračunske stavke svojih općina, svi načelnici se slažu u jednom da u proteklih 17 godina država nije imala sluha za povratnička područja. Recimo, nekada je u Gračacu bilo i do 4.000 radnih mjesta. Međutim sva tvornička postrojenja za vrijeme Oluje i poslije sistematski su opljačkana i zapaljena a da nikome nije palo na pamet da ih obnovi i ponovo stavi u funkciju.

– Da se htjelo i vodilo računa o onima koji ovdje žive sve se to moglo sačuvati. Pitam se, da li se to uništavalo s namjerom ili slučajno. Danas te napuštene i urušene olupine nekada velikih tvorničkih postrojenja ne mogu se staviti ni u kakvu funkciju, kaže načelnik Gračaca Đekić.

No, gdje treba tražiti krivca za takvo stanje?

– Državnim institucijama, po svemu sudeći, nije u interesu razvoj ovih krajeva. Od nas se crpi i izvlači financijsku korist bez ikakvog ulaganja. Negdje oko 20 milijuna kuna godišnje država kroz svoje namete, poreze i naknade uprihodi od naše općine. Možete zamisliti, kada bi samo 50 posto tih novaca država prepustila nama, gdje bi nam bio kraj. Mnogi bi se naši problemi riješili, stvorili bi se povoljniji uvjeti za ulagače, našim građanima i našoj djeci omogućio bi se lakši i kvalitetniji život, a država ne bi zarađivala 20 milijuna, nego višestruko više, jer bez ulaganja i investiranja, država nema što očekivati od ove naše sirotinje, kaže Đekić.  

– Mi smo preko razvojne agencije u Karlovačkoj županiji zatražili sredstva kako bismo dobili građevinsku dozvolu za poduzetničku zonu. Dogovoreno je 200.000 kuna, a nismo dobili ni jedne lipe. Ako poduzetnička zona u Krnjaku ne treba Ministarstvu poduzetništva i obrta, onda nismo trebali uložiti ni ovoliko novaca koje smo do sada uložili. Ukoliko država ne pomogne, mi nikada sami nećemo moći imati tu poduzetničku zonu, kaže Rade Kosanović, načelnik općine Krnjak i navodi još jedan primjer lošeg, maćehinskog odnosa države prema povratničkim sredinama: «Hrvatske vode više ne potpisuju sporazum o ulaganjima s lokalnom samoupravom, nego s komunalnim poduzećem. Prošle godine osnovali smo zajedničko komunalno poduzeće Vojnić-Krnjak, međutim, bivši komunalac Vojnić duguje Hrvatskim vodama neplaćeni vodni doprinos u iznosu 700.000 kuna što je s kamatama naraslo na milijun i 700, i mi smo sada blokirani u svemu. Također, od Hrvatskih šuma koje maksimalno istrebljuju naše drvno bogatstvo i bogate se na njemu, općine dobivaju samo mrvice. Nažalost, zakon nam je svezao ruke i možemo samo gledati kako odvoze naše sirovine.»

– Općine s nadležnostima kakve danas imamo izgubile su smisao. Mi kao općina ne možemo svom stanovništvu pomoći oko legalizacije objekata, ne možemo nikoga zaposliti jer se moramo uklapati u 20 posto vlastitih sredstava za plaće. Pitam se može li općina biti na primjer bez čistačice. Što općina s troje zaposlenih može odraditi? Nažalost, nemamo nadležnost niti u poticanju razvoja svoje općine. Da bi netko uložio u našu općinu, mora se najprije javiti u privredni odjel županije koja ga potom usmjerava tamo gdje je njen interes da se ulaže, dodaje Kosanović.

– Dolaskom nove vlade krajem 2011. godine očekivali smo mnogo. Očekivali smo da će se državna potpora nastaviti i povećavati, a desilo se sasvim suprotno: ostali smo bez doslovno svega, i redovite potpore i potpore iz pričuve. Odmah na početku uskraćena nam je redovita potpora koju smo dobivali zadnje dvije godine mandata prošle vlade i pomoću koje smo uspjeli realizirati velik broj infrastrukturnih projekata: asfaltiranje putova, vodovod, odvodnju, javnu rasvjetu…  i sam bivši prvi potpredsjednik vlade Radimir Čačić na izbornoj skupštini HNS-a u Gračacu osobno mi je obećao da će oni biti vlada socijalnog programa i da neće biti problema za naše učešće kod projekata jer će nam oni pomoći sredstvima iz državnog proračuna. Na kraju se ispostavilo da je to predizborno obećanje bila samo jedna velika obmana, kaže Đekić.

– Ovih dana aktualno je pitanje dvojezičnosti. Za mene je mnogo važnije poštivanje i ravnopravno zapošljavanje svih građana. Imat ćemo dvojezične natpise na ustanovama i institucijama u kojima nema niti jednog zaposlenog pripadnika srpske nacionalnosti kao na primjer u dvije policijske postaje s preko 100 zaposlenih, vatrogasnoj jedinici s oko 25 i šumariji s preko 30 zaposlenih, dodaje Đekić.  

No, kako će povratničke općine prebroditi tekuću 2013. godinu, za koju mnogi prognoziraju da će biti još teža i neizvjesnija?

– Od 2001. godine, najteže smo napravili ovogodišnji proračun. Niti od jednog ministarstva, niti od Hrvatskih voda, nismo dobili podatke što možemo staviti u pojedine stavke. Planovi su ambiciozni, ali sve je to daleko, jer u odnosu na 2010. godinu, prošle godine zabilježen je evidentan pad proračunskih sredstava od dva milijuna kuna. Ove godine, već na samom startu državna potpora je manja za 230.000 kuna. Stanje privrede na području naše općine je katastrofalno. Smanjuje se i onako niska zaposlenost. Zatvaraju se ionako rijetki pogoni, zaključuje Kosanović.

Iako u teškoj financijskoj situaciji, općina Gračac u ovom trenutku ima spremnu projektnu dokumentaciju u vrijednosti oko 60 milijuna kuna, ali unatoč tome ne može aplicirati na evropske fondove zbog nemogućnosti financiranja vlastitog učešća.

– To je ono što nas najviše boli. Zašto oni koji su u poziciji vlasti ne žele sada pomoći sa 10 posto sredstava? Sutra će to isto morati financirati u 100 postotnom iznosu, a danas smo u mogućnosti da kroz evropske fondove dođemo do bespovratnih sredstava s minimalnim ulaganjem, navodi Đekić paradoks današnje hrvatske regionalne i razvojne politike.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email