Ovih dana iz štampe izlazi knjiga o Zrmanji i okolnim selima bivše zrmanjske opštine. Ovo je pokušaj da se na osnovu raspoloživih podataka, prvenstvemo ostataka materijalne kulture, a zatim pisanih izvora i relevantne literature, pruži slika zrmanjskog kraja od najstarijih vremena do naših dana.
Zrmanjski kraj, radi svog geografskog položaja i rijeke Zrmanje, našao se na putu još indoevropskih plemena jer su ovim krajem vodili putevi iz unutrašnjosti prema moru i obrnuto. To je u praistoriji bilo granično područje Liburna i Japoda a gradinska naselja i brojna keramika kao i drugi nalazi svjedoče o tome vremenu.
Zrmanjski kraj nije mogao izbjeći ni rimska osvajanja jer je tuda prolazila saobraćajnica od rimskog logora Burnum (Ivoševci kod Kistanja) preka unutrašnjosti. Ova saobraćajnica ostala je aktivna i u svim narednim epohama i dešavanjima.
Naseljavanje Srba slabo je arheološki istraženo jer, nažalost, malo se pažnje posvećivalo ovom periodu. Ali locirane gromile, na više lokaliteta, upućuju na zaključak da je i ovo područje bio nastaljeno Srbima još u ranom srednjem vijeku. Na ovo upućuju pisani izvori i gradinska utvrđenja među kojima dominira Rakovnik i Zvonigrad. U posebnom poglavnju dat je istorijat ovih gradina kao i drugih spomenika koji svjedoče o milenijumskom prisustvu Srba na ovom prostoru.
Slika života i naselja posebno se mijenja sa turskim osvajanjem. Zatim slijede borbe Krajišnika zajedno sa Mlečanima i Austrijom do potpunog oslobanjanja ovih krajeva.
I za vrijeme Vojne Krajine ovo je bilo granično područje Austrije prema Mlečanima. Izloženo čestim sukobima i pljački nerjetko je dolazilo do iseljavanja stanovništva u druge krajeve. To iseljavanje posebno će doći do izražaja krajem 19. ili na početku 20. vijeka, uglavnom radi teške ekonomske situacije.
Nakon ulaska u zajedničku državu SHS situacija se nije bitno popravila. Mnogi oni koji su kao dobrovoljci iz Zrmanjskog kraja našli se na strani Srbije za vrijeme Prvog svjetskog rata dobili su zemlju i odselili.
Posebno stradanje doživjeo je ovaj kraj za vrijeme Drugog svjetskog rata. Stanovništvo nije samo stradalo od stranih okupatora nego i od posljedica ideoloških podjela. Ustaški teror doveo je i do podizanja ustanka, a prvi ustanici bili su sa ovog područja. O tom periodu, i ulozi nekih koji su do sada nepravedno bili izostavljeni, govori se u ovoj knjizi. O datim žrtvama za slobodu svjedoče podignuti spomenici sa njihovim imenima, od kojih su neki devastirani za vrijeme proteklog građanskog rata.
Ni period nakon oslobođenja nije donio očekivane rezultate. Mnogi su otišli kao kolonisti, a većina drugih, uglavnom radi posla, preselili su se u veće gradove. Zrmanjska zadruga, bez obzira što je bila među uspješnijim, nije bila u stanju kompenzovati sve tegobe i probleme koji su pritiskali ljude ovog kraja.
Na kraju došle su 90-godine. Iznova se pokazalo da je to bratstvo i jedinstvo bilo samo prividno jer su Srbi izbačeni iz Ustava i prestali su biti konstitutivan narod. Da bi se zaštitili od agresivne hrvatske politike bili su prisiljeni da formiraju Republiku Srpsku Krajinu, koja je nažalost poslije četiri godine doživjela svoj neslavan kraj. Još jednom se pokazalo da Savjet bezbjednosti UN i UNPROFOR nisu izvršili preuzete obaveze nego su nezaštićeno stanovništvo ostavili na milost i nemilost onih koji su prema njima gajili vjekovnu mržnju. Više od 50 teritorijalaca i civila sa ovog područja stradalo je u tome ratu što je obrađeno u posebnom poglavlju.
Od progona prošlo je četvrt vijeka, a povratka nema! Uglavnom sada tamo žive stariji ljudi i svakim danom njihov broj je sve manji. No, i pored toga, izbjegli i prognani Srbi iz Zrmanjskog kraja nikada se neće odreći svog zavičaja, niti će zaboraviti mjesta u kojima su rođeni i živjeli. I to ne samo oni, nego i naši potomci koji moraju saznati gdje su živjeli njihovi preci i gdje su ostala naša groblja i naše crkve.
Sigurni smo, dok bude izvirala i tekla rijeka Zrmanja, da ni naša ljubav neće presušiti, i da će vremenom biti sve jača. Pogled na dolinu sa Zrmanjskog klanca je najljepša slika koju niko ne može izbrisati iz naših sjećanja. To je ona pupčana vrpca koja nas drži i veže za rodni kraj bez obzira gdje se nalazili. Zato ova Monografija prvenstveno ima zadatak da sačuva uspomene i podsjeti nas da ostanemo vijerni i kroz vrijeme koje dolazi.
Autori ove knjige koja ima 650 strana, sa ilustracijama u boji su: mr Jovan Čanak i dipl. arheolog Milojko Budimir. Knjiga se može naručiti preko izdavača Udruženja Srba iz Hrvatske uplatom na račun: 145-1359-69 sa naznakom „Za knjigu ZRMANjSKI KRAJ U PROŠLOSTI I SADAŠNjOSTI“ ili preko autora mr Jovana Čanka (telefon: 063/7717 454) i Milojka Budimira (telefon: 065/3231 994).
Izvor: Banija Online, autor: Milojko Budimir
