Nakon ulaska u Evropsku uniju, hrvatsku ekonomiju očekuje još jedna «nagazna mina». Zbog napuštanja Srednje evropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA), carine prema susjednim zemljama regije skočit će u rasponu od jedan do čak gotovo 60 posto.
Nabujale carine na domaće proizvode dovest će do djelomične neisplativosti izvoza u susjedne države. Prvog jula sljedeće godine u povijest će otići podatak da smo u države CEFTE prodavali petinu ukupnog izvoza u vrijednosti od skoro dvije milijarde eura. Razmjerno olakšanje donijet će ipak Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između EU i BiH koji će omogućiti da Hrvatska nastavi izvoziti 66 posto proizvoda u BiH i dalje bez carina. Po istovjetnom sporazumu između EU i Srbije, stvari će stajati nešto slabije pa se smatra da će carine ostati iste za otprilike 55 posto proizvoda.
Unatoč tome, trgovina sa susjednim zemljama pretrpjet će ozbiljne posljedice. Koliko bi to pogodilo ionako krizom rastočenu domaću ekonomiju, nije moguće točno izračunati, ali se općenito smatra da bi šteta mogla iznositi oko stotinu milijuna eura.
Ukupna robna razmjena Srbije i Hrvatske za prvih šest mjeseci 2012. godine iznosila je 423,5 milijuna dolara, dok je Hrvatska u Srbiju izvezla 236 milijuna dolara.
Od januara do kraja jula ove godine, Hrvatska je u BiH izvezla robe u vrijednosti od 630 milijuna eura. Međutim, Njemačka je istodobno povećala svoj izvoz u BiH za 8,3 posto. S ostvarenih 508 milijuna eura, ta se zemlja upravo s Hrvatskom natječe za poziciju najvažnijeg vanjskotrgovinskog partnera BiH. Zašto ovdje napominjemo baš Njemačku, uz dodatak da je hrvatski izvoz u BiH (i Srbiju) u laganom padu, dok njemački raste?
Ovi podaci najava su novog trenda koji je već započeo, a bit će zaoštren nakon ulaska u EU. Ne samo da će zapadne zemlje osvojiti izvozne poslove Hrvatske, već će uvoz iz EU u Hrvatsku snažno narasti te će na taj način još više biti narušena negativna ekonomska bilanca.
U analizi Hrvatske narodne banke, istaknuto je da će u izvozu prema BiH i Srbiji najveće štete pretrpjeti poljoprivreda i prehrambena industrija, pri čemu će najviše stradati mliječna, mesno prerađivačka i duhanska grana.
Izvoz mesa i živih životinja u BiH primjerice bit će 21 posto više opterećen carinama, carine na mliječne proizvode i prehrambene proizvode narast će 8 posto. Povrće će ipak poskupjeti tek 1,7 posto, ali će zato mesne i riblje prerađevine imati čak 43,5 posto veće carinske namete.
Prosječne carine od ukupnih 4,5 posto za izvoz u Srbiju, skočit će na 13, 2 posto, pa će šteta biti i veća od one u BiH (ukupni rast carina od 0,00 na 7,7 posto). Apsolutni negativni rekorder je duhanska industrija koja je do sada u Srbiju izvozila po nultoj carinskoj stopi, dok će ona sada iznositi zastrašujućih 57, 6 posto (14,5 posto prema BiH). Ima i nekih pozitivnih pomaka, pa će SSP EU i Srbije čak i smanjiti izvoznu stopu mesa sa 25 na 17 posto.
Ono što nas može spasiti jesu čvrste ekonomske veze između privrednika starije generacije, započete još u vrijeme zajedničke države, kao i prirodna upućenost jednih na druge. Dakle, opet ćemo se uhvatiti za slamku tekovina zajedničkog života, kojeg smo svi zajedno uvijek spremni nipodaštavati do karikaturalnih razmjera.
No još veće posljedice, kako je naznačeno u gornjem pasusu u vezi Njemačke, nastupit će kad domaće trgovine dodatno poharaju izvozni proizvodi iz Evropske unije, prvenstveno u segmentu već daleko preskupe hrane – to ćemo platiti sa 300 milijuna eura ili sa 0,6 posto bruto društvenog proizvoda. Kad bi imali pozitivnu ekonomsku strategiju i osnove planiranja razvoja države, stvari ne bi morale biti tako crne, ali znajući krutost i sporost domaće ekonomske politike, rezultat u ovoj utakmici već je unaprijed dogovoren. Tome treba dodati i neveselu situaciju u samoj EU, pa nam ostaje samo nada u eventualni spasonosni dodatni politički sporazum s Briselom o carinama.
