Nakon što sam odbijen sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva kupoprodajnog ugovora, utužio sam prodavatelja radi utvrđenja prava vlasništva i takav tužbeni zahtjev mi je odbijen s obrazloženjem kako takav prodavatelj nije vlasnik nekretnine za koju je primio kupoprodajnu cijenu. Nakon toga zatražio sam od istog da mi vrati kupoprodajnu cijenu koju sam na temelju takvog ugovora isplatio. Prodavatelj je odbio vratiti taj novac, jer da je nastupila zastara mog potraživanja. Zatražio sam vraćanje nakon što je presuda postala pravomoćna, a to je bilo osam godina nakon što sam uplatio kupoprodajnu cijenu. Je li nastupila zastara?
Petar L., Zagreb
U vašem predmetu pravna osnova na koju se možete pozivati za povrat plaćenoga je stjecanje bez osnova koje je regulirano Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 ) gdje članci 1111-1120 propisuju pravila i opseg vraćanja stečenog bez osnove. Članak 1111 ZOO-a glasi: “(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.”
Činjenice iznesene u pitanju za konkretan slučaj možemo jasno podvesti pod zakonsku definiciju stjecanja bez osnova kao i obvezu vraćanja uplaćenog iznosa za koji je kasnije otpala osnova. Pravomoćna sudska presuda kojom se odbija zahtjev za uknjižbu prava vlasništva predstavlja dokaz o tome da je otpala osnova da dužnik, u konkretnom slučaju prodavatelj, zadrži predmetni iznos koji je primio na ime kupoprodajne cijene za nekretninu koju je prodao iako nije bio vlasnik.
Da bismo odgovorili na vaše pitanje je li nastupila zastara potraživanja s osnova bez stjecanja, važno je znati kada je presuda postala pravomoćna. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, pa biste se trebali pozvati na početak tečenja roka od dana pravomoćnosti presude jer ste toga dana saznali za štetu i obim štete, odnosno da ste platili iznos kupovine prodavatelju koji nije vlasnik predmetne nekretnine, te je tom presudom otpala osnova po kojoj je taj kupac mogao zadržati primljeni novac.
Kada biste se pozvali na tu činjenicu, rok zastare u vašem slučaju počeo bi teći prvog dana od dana pravomoćnosti presude i od toga dana biste imali pravo zahtijevati vraćanje, a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem ste imali pravo tražiti ispunjenje obveze, točnije kada istekne posljednji dan tog vremenskog razdoblja. Kako smo već naveli, ukoliko se pozovete na opći zastarni rok koji iznosi pet godina, u tom slučaju zastara nastupa nakon isteka roka od pet godina od dana pravomoćnosti presude.
Zakon o obveznim odnosima u čl. 1115 jasno definira i opseg vraćanja onoga što je stečeno bez osnova, tako da uz glavnicu dužnik mora vratiti plodove i zatezne kamate i to ukoliko je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Vašeg dužnika svakako možemo smatrati nepoštenim stjecateljem jer je pravomoćnom sudskom presudom odlučeno da nije vlasnik nekretnine koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora. U tom smislu, uz glavnicu svakako možete zatražiti i isplatu zakonske zatezne kamate.
Znači da u vašoj situaciji ne biste trebali odustati od traženja vraćanja kupoprodajne cijene koju ste uplatiti prodavatelju i da ne biste trebali prihvatiti njegov odgovor i prigovor zastare.
