Multikulturalnost, međunacionalna raznolikost, nacionalne manjine kao mostovi suradnje – riječi su koje često možemo čuti iz usta hrvatskih političara. Nažalost, one su u praksi najčešće samo obična floskula. Slika i prilika takvog pristupa je najveća folklorna manifestacija u kontinentalnoj Hrvatskoj – tradicionalne Vinkovačke jeseni koje okupljaju nekoliko hiljada sudionika iz cijele Hrvatske i dijaspore.
U paradi, od limene glazbe i mažoretkinja, preko hrvatskih grbova i povijesnih postrojbi, do konjanika i zaprega, više od dvije decenije nema mjesta za kulturno-umjetnička društva srpske zajednice kao najbrojnije nacionalne manjine u Hrvatskoj, ali i u tom dijelu Hrvatske. Ove godine u Vinkovcima se moglo učiti pisati kineske znakove, ali ne i pogledati folklor koji njeguju Srbi Vukovarsko-srijemske županije, u kojoj živi njih 27.824 ili 15,50 posto ukupnog stanovništva.
Svetislav Mikerević, predsjednik pododbora SKD-a Prosvjeta u Boboti, kaže da su ovakve Vinkovačke jeseni zamrznute za srpsku kulturu i tradiciju te dokazuju da su one nepoželjni dio Lijepe Naše.
– I mi smo stanovnici Hrvatske. Jesmo manjina, ali kultura ne bi trebala da deli ljude. Kultura bi trebala spajati, a ovo je kultura sa granicama. Prirodno bi bilo da smo pozvani. Financirani smo iz budžeta Hrvatske, uredno smo kao udruga registrovani, ispunjavamo sve zakonske uslove. Ali poziva nema – ističe Mikerević i dodaje da nasuprot Vinkovcima, hrvatska kulturno-umjetnička društva učestvuju na manifestaciji Borovsko ljeto koju organizira ova općina s većinskim srpskim stanovništvom.
Kao i uvijek, kada se postavi pitanje zašto nema Srba u zvaničnim kulturnim manifestacijama, odgovor ili izgovor uvijek je isti: ratne rane još su svježe. ‘Nepodobna’ kultura na vidjelo izlazi isključivo kada i ona ostalih nacionalnih manjina, separiranih na dane određene samo za nehrvate, što je očito u skladu s državnom politikom.
Izvor: Novosti, autor: Paulina Arbutina
