U Zakonu o vodama u čl. 7 (N.N. br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13) vode su proglašene kao opće dobro, te ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

Voda se štiti zbog zdravlja ljudi, zatim zbog zaštite eko sustava, zaštite prirode, smanjenja onečišćenja, zaštite i unapređenja stanja površinskih voda, nesmetanog korištenja i pročišćavanja voda (čl. 40 Zakona o vodama). Opasne tvari i druge onečišćujuće tvari zabranjeno je ispuštati u vode, odlagati na mjestima s kojih postoji mogućnost zagađenja voda i okoliša (čl. 43 Zakona o vodama).

Što je dopušteno prema vodama? Dopušteno je čuvanje prirodnih i umjetnih vodotoka, čišćenje i uklanjanje nanosa, uređenje i održavanje obala, krčenje i košenje raslinja, održavanje propusta i prijelaza. Dopušteno je, također, održavanje zaštitnih vodnih građevina, manji popravci na kruni i pokosima nasipa, krčenje, košnja i radovi na vegetativnoj zaštiti vodnih građevina, manji popravci oštećenih vodnih građevina, održavanje građevina na osnovu melioracijskih odvodnji, čišćenje, tehničko održavanje građevina, zemljani radovi na manjim izmjenama na kanalskoj mreži, održavanje ispusta drenažnih cijevi i sprečavanje djelovanja bujica (čl. 107 Zakona o vodama).

Hrvatske vode donose opće uvjete za radove održavanja voda koje uključuju zaštitne mjere uzgoja i sječe drveća i drugog raslinja kao i sve mjere uklanjanja prepreka iz gore navedenog čl. 107 Zakona o vodama.

Uz građevine melioracijske odvodnje i građevine za navodnjavanje uspostavlja se pojas u širini od 3 m od vanjskog ruba te građevine koja služi održavanju te građevine (pojas za održavanje). U tom prostoru moguća je poljoprivredna proizvodnja ali se obavlja na rizik vlasnika odnosno zakonitog posjednika (čl. 124 Zakona o vodama). Vlasnik pojasa mora dopustiti izvođaču radova pristup na to zemljište.

Zabranjeno je na nasipima i zaštitnim vodnim građevinama kopati i odlagati zemlju, šljunak, pijesak i sl., podizati nasade, obavljati i druge radnje kojima se može ugroziti stabilnost građevine. Također, u uređenom inundacijskom području zabranjeno je orati zemlju, saditi i sjeći drveće i grmlje, podizati zgrade, ograde i druge građevine i to u pojasu do 6 m od nožice nasipa, odnosno od vanjskog ruba zaštitne vodne građevine koja nije nasip/obala. Zabranjeno je vaditi pijesak, kamen, šljunak, glinu, odnosno kopati i bušiti tlo do 20 m od vanjske nožice nasipa, odnosno od vanjskog ruba regulacijsko zaštitne vodne građevine koja nije nasip (čl. 126 Zakona o vodama). Inundacija je, naime, prostor upravljanja rizicima od štetnog djelovanja na vode.

Također, ne smije se graditi ili dopuštati građenje na zemljištu iznad natkrivenih vodotoka osim trgova i javnih parkova. Ne smije se u vodotoke u inundacijskom području bacati zemlja, kamen, otpadne tvari, ne smije se mijenjati vodotok i sl. Ne smije se na građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju na udaljenosti od 3 m od građevine orati, kopati zemlju i obavljati neke druge radnje koje mogu oštetiti vodne građevine. Iznimno, to je moguće uz dopuštenje Hrvatskih voda.

U cilju neposredne obrane od poplave vlasnici zemljišta po nalogu Hrvatskih voda imaju obvezu trpjeti na svom zemljištu postavljanje pijeska, gline, šljunka, pa i odlaganja drugih materijala. Također, moraju dopustiti prijelaz preko svog zemljišta (mehanizacije i sl.). Vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu za nastalu štetu (čl. 129 Zakona o vodama).

Vlasnik zemljišta, isto tako, ne smije mijenjati ili presijecati tok podzemnih voda. On također ne smije mijenjati pravac ili jačinu toka površinske vode koja prirodno otječe ili otječe na susjedno zemljište. Ako to ipak učini inspektor će naložiti uspostavu prijašnjeg stanja (čl. 131 Zakona o vodama). Za štete nastale trećim osobama djelovanjem vode odgovara se po osnovu krivnje (čl. 133 Zakona o vodama).

Sve pravne i fizičke osobe koje ispuštaju otpadne vode pri obavljanju gospodarske djelatnosti dužne su u skladu s vodopravnom dozvolom odstraniti opasne i štetne materije (čl. 61 Zakona o vodama). Jedinice lokalne samouprave isto tako dužne su osigurati skupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, prije njihovog izravnog ili neizravnog ispuštanja u vode u skladu s vodopravnom dozvolom za ispuštanje otpadnih voda (čl. 62 Zakona o vodama).

Što se tiče oborinskih voda s cestovnih i željezničkih prometnica, zračnih luka, industrijskih postrojenja, benzinskih pumpi, one se moraju tako projektirati da se opasne i nečiste tvari svedu na najmanju moguću mjeru (čl. 63 Zakona o vodama).

Svatko ima pravo koristiti vode za svoje potrebe: podzemne i površinske vode do vodonosnog sloja dubine do 10 m, te korištenje površinskih voda za kupanje, sport, rekreaciju itd. (čl. 6 Zakona o vodama). Isto tako vlasnik zemljišta ima pravo koristiti oborinske vode na svom zemljištu kao i vode koje izviru na njegovu zemljištu, a da do granice tog zemljišta ne stvaraju vodotok, to jest, ne utječu izvan granica tog zemljišta, kao i podzemne vode u granicama svoga zemljišta (čl. 77 Zakona o vodama). Korištenje vode može se ograničiti u slučaju nestašice (čl. 81 Zakona o vodama).

Ako pravna ili fizička osoba prilikom rudarskih iskopa, iskopa tunela, bušenja i sl. pronađe izvor vode, stajaću ili tekuću vodu dužna je taj pronalazak prijaviti u roku od 48 sati Hrvatskim vodama (čl. 82 Zakona o vodama).

Zabranjena je eksploatacija šljunka i pijeska u području značajnom za održavanje vodnog režima, kako iz obnovljivih tako i iz neobnovljivih izvora. To su vodotoci i druga tijela površinskih voda, te uređeno i neuređeno inundacijsko područje. Isto to važi i za kamen, glinu, zemlju itd. (čl. 97 Zakona o vodama). Ipak, tamo gdje je to dozvoljeno potrebni su vodoprivredni uvjeti. Ako se radi o protupravnoj eksploataciji šljunka, svaka fizička ili pravna osoba dužna je nadoknaditi štetu državi za takvu aktivnost.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email